Da, baš tako: "aaaauuuuuuuu". Pa skoro me dvije godine nije bilo ovdje. Dvije godine?... Dvije godine!!!!
Ne znam što me nagnalo da sad započnem piskaranje, ali evo, mogla bih za početak pisati o aktualnim događanjima. Ne, ne, ne aktualnim događanjima u politici, nego aktualnim događanjima oko mene same. Ja ja i samo ja!

Uglavnom, već neko vrijeme vodim rat s Čistoćom u mom gradu. Ne mislim na čistoću kao higijenu, nego na pravnu osobu koja se bavi čistoćom moga grada. Između ostalog, bavi se odvozom i prikupljanjem otpada od ostalih polimernih materijala (dakle, plastične ambalaže i sl.). Čak su objavili i kojim danima odvoze taj otpad s kojeg predjela grada. Moj predio je ponedjeljkom.
I odvajam tu ambalažu. I odvajam. I odvajam. I kad se skupi, ostavim je ispred zgrade. Tako je bilo jednog ponedjeljka prije nekoliko mjeseci. Nisu došli po vreću! Ni u ponedjeljak, ni u utorak. U srijedu sam je sama vozila u drugi kvart gdje su tog dana operirali.
Ok, greška njihova, ali ljudi smo, praštajmo jedni drugima!

Oko mjesec, dva nakon toga, opet sam skupila dovoljno te plastike, i opet vreću ostavila pred zgradom. I da, bio je ponedjeljak. I opet nisu došli. E onda sam im napisala e-mail. Direktoru direktno! I Fondu za zaštitu okoliša! Fond je odgovorio, direktor nije. Vreću sam opet morala voziti sama.
E, a onda je došao i ovaj ponedjeljak. Opet sam vreću ostavila pred zgradom. I opet nitko nije došao po nju. I opet sam poslala e-mail i direktoru i Fondu za zaštitu okoliša. Ovog puta nisu odgovorili ni Fond, ni direktor!
Ali je odgovorila službenica Čistoće zadužena za komunikacije. Svaka joj čast, dobro radi svoj posao.
Čak je inzistirala da se čujemo telefonski jer žarko želi ispraviti propuste.
Uglavnom, da , čule smo se, i da, stručna je i profesionalna, i da, obećala je da se to više neće dogoditi, i da, njezin je voditelj jutros odmah bio ispred moje zgrade i da, vidio je vreću, i da, popodne će je skupiti i odvesti. I da, vozač koji je za to bio zadužen dobio je opasku.

E sad ono što meni okupira misli jest upravo taj vozač koji je dobio opasku. Nazovimo ga pobjesnjeli vozač... i od kojeg vjerojatno mogu očekivati sljedeće:
- razbijanje kontejnera pripadajućeg mojoj zgradi,
- razbijanje i ostalih kontejnera u okolici moje zgrade,
- ostavljanje kakice pred mojim vratima,
- bušenje guma ili oštećivanje mojeg auta raznim oštro tvrdim predmetima (tzv. hladnim oružjem)
- a pod uvjetom da ne zna koji je moj stan da ostavi kakicu pred vratima, ili da ne zna koji je moj auto da ga izgrebe i ošteti, uvijek mu ostaje opcija da digne cijelu zgradu u zrak!

Eto... uglavnom, lijepo vas je vidjeti... mada vas većine i nema više u blogosferi!
Možda se i vi vratite uskoro!