Ožujak 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Siječanj 2011 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Rujan 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (3) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (2) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (4) Veljača 2007 (3) Siječanj 2007 (4) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (3) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (5) Kolovoz 2006 (5) Srpanj 2006 (5) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (8) Travanj 2006 (8) Ožujak 2006 (8) Veljača 2006 (7) Siječanj 2006 (10) Dnevnik.hr |
21.12.2007.
Bum, Marilyn-ka i Pahuljica koja više nije Pahuljica…
Imam neki ludi feeling za 2008.g. Osjećam da je 2008.g. moj BUM ! Ili BUM vrhunca ili BUM propasti, ali neki BUM će biti.
I to je onaj neki nedefinirani, neopipljivi feeling kojeg jednostavno ne možeš google-ati. Ono nešto u zraku. I ne smrdi. Čak, štoviše, miriše na … na mamine štrudle s višnjama. Recimo. Lijepo ako mi godina bude štrudlasta. Samo da ne naiđem na koju zalutalu košticu. I nije stvar samo u koštici, nego u onome što koštica može učiniti. Može ti npr. otkrhnuti zub. Neće valjda biti krhotina. A opet, bolje krhotina, nego slom. Miris maminih štrudla s višnjama jako je usko povezan s mojim poslovnim planovima za narednu godinu. Pri čemu su koštice – šefovi. Eliminirajmo koštice! Pa ako i propadnem, propast ću s okusom štrudle od višanja na mojim okusnim pupoljcima! * * * Kad smo kod propadanja… ovi protekli dani su mi bili ispunjeni jadom i tugom i osjećajem nevrijednosti, i to ne zbog PMS-a, već je svaki od tih osjećaja imao jebeni i konkretan razlog postojanja. I, aha, vezano je za višnje i koštice. Uglavnom, kad me zahvati val tog jada i tuge, s tim se nosim tako da se povučem od svih. Apsolutno svih. I to tako da fino legnem na kauč i pokrijem se dekicom preko glave. I pssssssst… I to traje jedan dan. Dragom je to nepojmljivo jer on u takvim situacijama reagira drugačije. On traži da ga se mazi i pazi, miluje i tješi. Meni treba samoća. Jedan dan. Sljedećeg sam dana opet ona stara. A ta stara ode u šoping i kupi sebi nove cipele. Tako sam i ja jučer postala bogatija za jedan par cipela i siromašnija za neću-reći-kol'ko-love-u-novčaniku-al'-puno-je-je-je- i-sad-kad-to-stavim-napismeno-izgleda-strašnije-i-fakat- sam-sick-al'-jbg-osjećam-se-bolje-sranje-mislim-da-ću- opet-pasti-u-komu-jer-sad-nemam-love-za-ukrasne- svijećice-za-balkon-hoću-kući-na-kauč-i-hoću-moju- dekicu-da-se-pokrijem-preko-glave-jedino-će-viriti- moja-stopala-a-na-njima-nove-cipelice- a-stvarno-su-dobre… Uostalom, Marilyn-ka je još davno rekla – dajte curi prave cipele, i osvojit će svijet… Toga se ja držim… pa kupujem cipele ko pomahnitala Marilyn-ka… * * * Imate li vi nadimke? Meni su nadimci zanimljiviji za analizu nego imena, a mislim da nadimci i više odražavaju karakter neke osobe nego njezino ime! Recimo, moja me najbolja prijateljica od milja zove - Maca… pa jesam, nekad sam tako umiljata i sva mijau, mijau. Dragi me u početku veze zvao Pahuljica… u početku veze. Jer sam mu bila, kaže, sva nekako pahuljasta. U početku veze. Jučer smo se baš spomenuli toga kako me već dugo nije tako nazvao. I sad se pitam, kako li sam samo prešla iz Pahuljice u Lavinu…? O tome ću morati malo dubioznije razmisliti kroz ove praznike… I pronaći načine kako iz Lavine u dogledno vrijeme ne bih postala Grom i Pakao… - 11:53 - Komentari (27) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off
|