Mrzila je mamurna jutra poput ovog. Stajala je nekoliko trenutaka nad umivaonikom, pogledala se u ogledalo i zgrozila se svojim izgledom. Malo ju je rastrijeznilo umivanje hladnom vodom. Ponovno se pogledala u ogledalo i pokušala zaviriti malo dublje u sebe, pokušala je vidjeti neku promjenu u sebi, neki znak, detalj, bilo što po čemu će znati da je sinoć napravila nešto jako loše. Ali ničeg lošeg nije bilo. Čak suprotno tome, osjećala se jako dobro. Nasmiješila se na tu pomisao i prisjetila se događaja od prethodne večeri. Punog mjeseca, glazbe, dobrog društva, izlaska nabijenog pozitivnom energijom, njega... na njegovoj slici je malo zastala i ponovno se nasmiješila. Prisjetila se sinoćnjeg upoznavanja s njim, flertovanja i dvosmislenih izjava. I kako joj je trebalo nešto takvo. I kako joj je sinoć baš odgovaralo njegovo ponašanje, njegov lik i pojava. I onda je pljusnula kiša. A ona ne voli po kiši biti sama. Uostalom, htjela je još malo njegove pažnje. Ponudila mu je prijevoz, a on je prihvatio. Kiša je lijevala, ali ona nije marila za to. Nije marila što je do auta već bila mokra do kože, što su joj kišne kapi klizile niz lice. Bila je previše zaokupljena onime što je upravo napravila. Ali nije se dvoumila oko toga. Nije ni požalila. Osjećala se ushićeno. Zadovoljno. Sve ostalo se dogodilo kao u transu. Parkirali su na jednom od malo zabačenijih parkirališta, prebacili se na stražnje sjedalo i prepustili se sirovom tjelesnom užitku. Nije joj bilo bitno što će biti sutra... hoće li uopće biti sutra. Nije joj bilo bitno ništa. Osjećala se živom. Ponovno.

Dogodilo se nešto što nije planirala. Možda je o tome razmišljala, ali nije planirala. Čak i kad je o tome razmišljala, to je radila na način da nije bila sigurna da li bi to uopće mogla napraviti. Mrzila je nevjerne. Mrzila je preljube. A sad je bila jedna od njih. Jedna od nevjernih. Preljubnica. I nije se osjećala loše. Uopće.

Ne zna ni sama koliko su dugo bili na stražnjem sjedalu, ali kiša je već bila prestala, stakla su bila zamagljena, obukli su se, a ona se još smijala, jednim dijelom zbog ostatka alkohola, a drugim zbog upravo okušanog zadovoljstva... Putem nije razmišljala ni o čemu. Pogotovo ne o nastavku te večeri. Ustvari, kad mu je ponudila "prijevoz", imala je na umu upravo ono što je i dobila – seks za jednu noć. Poremetio joj je tu koncepciju kad ju je zatražio broj mobitela. Nije mu htjela dati. Ustvari, tijekom seksa ga uopće nije niti željela pogledati u oči. Nije mu htjela zapamtiti lice. Nije ga se željela sjećati. Njega ne, užitka da. Broj mobitela je spadao u neku drugu kategoriju odnosa koju ona nije htjela. No, on je inzistirao, a kako joj se više nije dalo odupirati, broj je glatko kliznuo iz njenih usta. "Ma, uostalom, možda se i neće javiti", pomislila je. Problem kod razmjene brojeva jest – očekivanje. Očekivanje hoće li se javiti, a ako se ne javi, zašto se ne javlja. U tome i jest čar seksa za jednu noć. Zato što je samo za jednu noć. Bez ikakvog očekivanja. Znao je da ima muža i ona je znala da on ima ženu. Toliko su jedno o drugome znali i to je bilo dovoljno da oboje eliminiraju bilo kakvu pomisao na nešto ozbiljnije među njima. No, nije joj bilo jasno zašto je inzistirao na broju mobitela. Tek će naknadno shvatiti da uzimanje brojeva mobitela, po mogućnosti što većeg broja žena radi raznolikosti u seksualnom uzbuđenju, njemu dođe kao hobi. Ustvari će naknadno shvatititi da je zabrijala s tipom muškarca kojeg je oduvijek prezirala. Kako li se samo život lukavo i ironično može poigrati s čovjekom! Ali čak i kad to shvati, već će biti "navučena" na njega. Nešto će je goniti k njemu. I nije se trudila opravdati nevjeru u svojim očima. Nije se željela pravdati nezadovoljnim brakom, mužem koji je zanemaruje. Ustvari nije htjela razmišljati uopće, niti analizirati. Samo je htjela – djelovati…

* * *

...ova priča je utemeljena na istinitom događaju, što za današnje vrijeme i nije neka rijetka i čudna pojava. No, ma koliko prezirem preljub i preljubnike, ovdje bih trebala zauzeti neki drugačiji stav, malo blaži i tolerantniji, jer je ova priča - priča meni jako drage osobe, i shvaćajući nju i njezin život, shvaćam i takav njezin postupak. Ali s druge strane, je li uopće moguće opravdati prijevaru bilo kojim razlogom? Preljub je preljub. Prijevara je prijevara. Ili postoje nijanse?