Ožujak 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Siječanj 2011 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Rujan 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (3) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (2) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (4) Veljača 2007 (3) Siječanj 2007 (4) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (3) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (5) Kolovoz 2006 (5) Srpanj 2006 (5) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (8) Travanj 2006 (8) Ožujak 2006 (8) Veljača 2006 (7) Siječanj 2006 (10) Dnevnik.hr |
10.04.2007.
Ne znam kako vi, ali ja volim biti dio neke tradicije i običaja, pogotovo onih koji su se održali stoljećima...
Ove smo godine dragi i ja Uskrsne blagdane proveli kod njegovih na jednom od naših srednjodalmatinskih otoka. Velika mi je želja bila sudjelovati u procesiji "za Križen", jednom od najzanimljivijih i najdojmljivijih običaja na tom otoku, poznatom i izvan otoka, koji potječe još iz 16. st. i održava se svake godine bez prekida. Procesija se odvija u noći sa Velikog četvrtka na Veliki petak, traje cijelu noć, propješači se oko 25 km i odvija se u krugu šest župa, na način da iz svake župe procesija sa križem kreće u isto vrijeme i kreću se u smjeru kazaljke na satu pazeći da se križevi ne sretnu, što bi, po narodnom vjerovanju, predstavljalo veliku nesreću. Procesiju predvodi odabrani križonoša, neki od njih sudjeluju čak i bosonogi ili samo u čarapama, a biti križonoša predstavlja veliku čast u narodu i ljudi čekaju po 10-ak ili 20-ak godina da dođu na svoj red nošenja križa. Ono što je zanimljivo u toj procesiji jest da svećenici NE sudjeluju, sudjeluje samo narod, dok svećenici procesiju i hodočasnike samo dočekuju pred crkvom i potom je otpraćaju. U svakoj od crkvi tih šest župa pjeva se Gospin plač, što je bilo jako dojmljivo i posebno, naročito nama koji nismo s tog otoka. Mještanima je procesija gotovo obvezna, ona je dio njih, njihovog života, nešto urođeno i nešto što se podrazumjeva. Na nas ostale koji sudjelujemo u toj procesiji i koji vjerujemo u to čega smo dio, procesija ostavlja dubok trag. Barem je meni ostavila takav trag.
Ja sam čitavo vrijeme samo gledala križonošu i strepila hoće li izdržati do kraja. Izdržao je, nije niti jednom predao križ nekom drugom da ga ponese. Meni je bilo teško i samo pješačenje, a gledajući njega, bosonogog, s križem od nekih 15 – 20 kg kako predvodi nas ostale cijelu noć, 25 km… ne znam, gledajući tako nešto, a pogotovo sudjelujući u tako nečem, čovjeka mora nešto "štrecnuti" oko srca. Procesija je trajala od 21,30 navečer i završila tek oko 7,00 sati ujutro na Veliki petak. Pred kraj sam već spavala na nogama, no nisam odustala. Sutradan su svi susjedi od mog dragog sve nešto propitkivali i strašno ih je zanimalo je li ona "mala furešta izdržala cilu noć". E, pa je, mala furešta je izdržala cilu noć, a da je tribalo pješačila bi i dalje… pa makar četveronoške… !!! - 10:53 - Komentari (26) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off
|