Prekjučer smo imali scenu u uredu. Sudionici te scene bili su šef i nova pripravnica. Šef ko šef, uvijek imamo zamjerka na šefove, ali u globalu gledano, jako je dobra osoba i jako strpljiv i tolerantan. Nova pripravnica je mlada dama koja je prije svega svojeglava i koja misli da je na faksu naučila sve potrebno i da zna sve što će joj u životu i u poslu ikada trebati. Nadalje, ta mlada dama bez problema će reći "Neću" kad joj se ne da raditi neki posao koji treba i koji je u okviru njezinog radnog mjesta.

Prekjučer je, eto, započelo upravo s tim. Šef joj je dao predmet na kojem mora raditi, a ona je pogledala spis i rekla mu: "Neću ja to!"
"Kako to – nećeš?"
"Neću!!!"
"Čekaj malo, ne možeš ti meni reći – neću – bez razloga!"
... na to je ona uzela taj spis u ruke, zahitila ga preko stola doslovno njemu u facu i kategorički izjavila: "Neću ja to. Jednostavno. Neću, neću i neću!!!"
I ne karikiram, citiram ih od riječi do riječi.

Možda sam ja druga sorta ljudi, ali meni nikad, nikad, nikad nije palo na pamet šefu reći – neću!!! Da ne spominjem što sam sve morala raditi kao pripravnica (Candy će me shvatiti, je li tako?), od otpreme pisama, preko čiščenja WC-a i ureda, do rada na spisima (a i dalje sve to radim). I nikad mi ni u jednom kutku mozga nije bljeskalo to – neću! Nije mi padalo na pamet! Nisam se toga ni dosjetila!!! Nije bilo u mom jeziku, a niti u kulturi.

"Neću ja to. Jednostavno. Neću, neću i neću!!!"

Šef nije tip šefa koji će u takvoj situaciji primjeniti neku silu, i ne mislim na silu da joj glavom udara o stol ili silu da je mlati spisima, nego mislim na onu umjerenu i prihvatljivu silu da je sjedne preko puta sebe i objasni joj da prije svega mora prihvatiti svoje radne zadatke i radnu naviku i kulturu ponašanja, inače... Na takvu silu mislim.

No, što se ja uopće bunim. Mlada dama je ustvari svojim ponašanjem pokazala mom šefu da sam ja kao pripravnica bila mila majka. Jučer je došao u moj ured, zatvorio vrata, sjeo na stolicu preko puta mene, ja sam već pomislila – oh, shit, što sad?, a on je ozbiljno rekao: "Woman, sinoć sam te sanjao i imao noćne more."
WTF???
"Sanjao sam da te je drugi ured htio preoteti i da su mi za tebe nudili neke velike novce. A ja sam im rekao da ne dolazi u obzir... ni za kakve novce ovog svijeta! Bla, bla, bla..." još je tako laprdao i hvalio me (a ja guštala, naravno) i onda, šećer na kraju: "Od idućeg mjeseca ćeš imati povišicu...!!!" Jeeeeeeee...

No, nešto je i mene kopkalo u vezi te njegove noćne more, pa sam ga, kad je bio već na izlazu iz ureda, morala pitati ono što me jaaaaako zanimalo:

"A koliko su Vam to uopće novaca nudili za mene?!"

Pizda, nije htio odgovoriti... :))))