Jučer sam se ujutro probudila sa začepljenim nosom i upaljenim grlom. Doslovno sam dahtala da dođem do zraka. Temperaturu nisam imala i, moram priznati, nisam se baš baš, ono baš taaaako loše osjećala da se ne bih uspješno dokotrljala na posao, ali u mojoj je glavi odzvanjala samo jedna misao – zovi da si bolesna... zovi da si bolesna... iskoristi priliku za slobodan dan. Nisam zvala. Poslala sam šefu poruku da sam bolesna i da ne mogu doći na posao. Kad lažeš, lakše je lagati napismeno...

Ma nisam inače takva. Ne bolujem tako često, a i kad me uhvati onda to prebolim "s nogu". Dogodilo se da ne bih došla na posao zbog bolesti jedino onda kad bi me temperatura prikovala za krevet. No, eto, jučer sam malko preuveličala svoje stanje. Šef je poslao poruku: "OK! Čuvaj se!". I onda sam osjetila grižnju savjest zbog njegove "zabrinutosti" i moje "male laži". No, kad me grižnja savjest prošla, osjećala sam se, koliko je to bilo moguće uz začepljen nos, kihanje i kašljanje, prilično dobro... Ma, trebao mi je dan samo za sebe. Napeta sam prilično u zadnje vrijeme i trenutno nezadovoljna sa situacijom na poslu. Imam neke planove u vezi s poslom, ali ništa još konkretno. Može se slobodno reći da su svi ti planovi još u začetku. Možda od toga i ne bude ništa, no sada sve to djeluje na mene i prilično me opterećuje. Zaista mi je trebao dan mira i relaksacije.

Pa kad već nisam išla na posao odlučila sam naspavati se... i dan posvetititi sebi... I jesam, cijeli dan...Večer sam zaključila s kupkom od lavandinog ulja... Zapalila svijeće, pustila laganu glazbu, jazz, natočila čašu bijelog vina... pa nakon te čaše, još jednu... i još jednu... i prepustila se moćima vode i lavandinog ulja...

Nakon tako provedenog ljekovitog dana, zaista sve ostalo, sve prije toga, djeluje nezdravo...





Danas sam na poslu... no, petak nije strašan... petak je lako preživjeti... :)))