Zašto imaš tako lijepo ime?
|
Hana, Mirena, Adrijana, Nina, Mirna, Martina, Maja, Adrijana, Lana, Jelena, Petra, Vanessa, Ines, Tamara, Doris, Alexis, Iva, Marijana, Anamarija, Ana Marija, Marina, Draga, Nina, Maja, Inga, Vlatka, Dora... Bolje da nisam znao da se tako zovu. Ovako svako malo vidim neku ulicu, brod ili lađu, ili čujem pjesmu s jednim od tih imena i odmah me zapljusnu sva sjećanja, sve tuge i patnje. Ne mogu krenuti dalje, ne mogu zaboraviti. Baš kad mislim da sam konačno zdrav i da mogu krenuti iz početka, i da će baš to ljeto biti "moje", s novim nadama i zdravim optimizmom stignem u luku i na pramcu katamarana ugledam friško otisnuto: JUDITA. Odustanem tada od usranog Suska, odlučim se za Ilovik, okrenem na drugu stranu mola i zapljusne me: DUBRAVKA. Duda, Duda, Dudica, zasvira mi u glavi... odustajem: iduće ljeto, iduće... i bez brodova, bez brodova.   Sva sreća da je Marina prestala ploviti iz Pule pred četiri-pet godina - hitio bih se koje od prošlih ljeta s pramca s njenim kamenim srcem oko vrata. Na swingu mijenjamo partnere svakih par minuta. Svatko pleše sa svakim. 30-ak nas je. 15 cura. U početku sam se s prvih par upoznao. Ubrzo sam odustao. Ako ona baš inzistira, u redu. Ako ne, bolje. Bolje da ne znam kako se zove. Neće mi pomoći. Ako se zaljubim, neće me spriječiti njeno bezvezno ime. Ako joj je ime Larisa, samo ću se još više zaljubiti. Koja korist? Samo će biti gore. Samo ću moći uzdisati: Larisa, Larisa... dovoljno sam patetičan i bez toga. Ne želim znati ničije ime, ne mora nitko znati moje, skinite mi pločicu s vrata. Ej, ti... sasvim je dovoljno. Ovako se barke trebaju zvati. 81. Oduvijek govorim da je matematika najzdravija.  |
