Zakon o sprječavanju konverzacijskog maltretiranja
|
Imam čitav paket zakona koji bi ovaj svijet učinili ljepšim, lakšim i sretnijim. Onima koji su to zaslužili, dakako. Jedan u nizu, čisto za ilustraciju, je i, na primjer, onaj koji bi zauzetim ženama (ili ženama koje nisu spremne na preljub) zabranio izlaske nakon 23h. Samo unose pomutnju, a nikakve koristi od njih. Dobar razgovor i prijateljice možemo naći i po danu u knjižari. Imam i jedan koji bi regulirao prekide veza i odjebe, ali budemo već o tome. Danas bih u osnovnih crtama o zakonu o sprječavanju konverzacijskog maltretiranja. Znate one ljude koji puno pričaju, okupiraju razgovor, cijelo vrijeme vode glavnu riječ, često su sebični i drugi jedva da dođu do riječi...? Prepoznat ćete ih u društvu dvoje-troje "sugovornika" koji bulje u stol i prstima premeću mobitel ili vrte šalicu. Zamisao će se moći sprovoditi tek kad znanost malo uznapreduje i omogući čitanje misli mjerenjem moždanih valova. Nekakav aparat, što li, registrirat će kod sugovornika dosadu, i ukoliko se dosađuju svi ili potrebna većina, konverzacijski će okupator na pola sata ostati prava govora i glasnice će mu u tom periodu biti blokirane. Dok čekamo medicinsku znanost, pod stolovima u bircevima i restoranima ćemo ugraditi crvene tipke. Kao u Supertalentu, kad svi stisnu X - ispadaš. Jedan priča, davi s glupostima, drugi diskretno stisne tipku - zatuli donji "do", davitelj nastavi, treći stisne tipku - "doo" - davitelj se ne obazire, četvrti lupi - "dooo"... strike three, you're out! Stižu snage reda i mira i odvode konverzacijskog maltretatora. U prijelaznom periodu, dok hapšenje društveno-socijalnih zločinaca ne postane društveno i moralno prihvatljivo, dosadnjaković će morati platiti cugu. Tko priča, plaća. Jednog dana, kad se uhodamo, kad sistem profunkcionira, svi će pričati jednako. Govornik će misao izraziti u 90 sekundi i riječ dati drugom koji će odgovoriti također u 90 sekundi. Na red dolazi treći ravnopravni sugovornik pa četvrti i tako redom, u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Na početku kave ćemo, jasno, svakom dati pravo na 3-5 minuta u komadu da ispriča kakav doživljaj ili anegdotu. Ako je vrijedno pričanja. A to nas dovodi do konačnog cilja: kvalitetne konverzacije. Za to će trebati vremena i puno prisluškivanja, ali nakon standardiziranja sistema i uspostave kriterija, svi će razgovori biti vrijedni slušanja, a glupi i dosadni govornici eliminirani. Da, meni "1984." završava hepiendom. |
