To sam ja!
|
Gledao sam ovaj crtani i nakon minute zaključio da je to "moj" crtani. Baš takvog bih htio. U tom crtačkom stilu, s takvim likovima, sa sličnom temom. Čak mi se učinilo, što su kasnije prokomentirale i mama i jedna frendica, da lagano sličnim tom liku; frizura, nos, visina, stas - to sam, ljudi, ja! I to bacanje aviona - pa ja sam iz ureda bacao avione! Ne na cure, doduše. Ali njih sam po firmi hvatao lažno čekajući liftove, tražeći po hodnicima nepostojeće faxove i slično. A i ova cura je prekrasna. Nedavno sam razmišljao kako bi jedna ideja izgledala u stripu i glavnu curu sam baš tako zamislio - tamna kosa, šiške... možda šiške malo kraće i više preko čela... a oči malo zlobnije... ali otprilike. Mislim da svi imamo nešto o čemu sanjamo-maštamo-razmišljamo recimo prije spavanja - spot, film, serija, strip, slika, pjesma - nešto što bismo voljeli jednog dana u ovom ili paralelnom svijetu napraviti. Oduvijek imam film s melankoličnim ali sretnim završetkom, a nešto kraće i svoju verziju spota jedne pjesme. Ne znam je li onda čovjek sretan ili tužan kad nacrtaju "njegov" crtić, snime "njegov" film ili napišu "njegovu" knjigu. Nisam ni jedno ni drugo (osim što mi je crtić jako lijep) jer to ipak nije "moj" kraj; malo mi je previše nadrealan. Volim nadrealnost, ali malo - kako bih rekao - realniju. |
