I ljetnikovci su kuće
|
Najgluplje mi je kad me pitaju imam li vikendicu na moru. Nemam vikendicu. Imam kuću. U koju ne mogu ići vikendom jer su vansezonske brodske linije nepraktične (a i sezonske). Tamo idemo samo ljeti. Znači imamo kuću u kojoj boravimo po ljeti - ljetnikovac. Pretpostavljam da je socijalizam iz upotrebe povukao tu lijepu riječ. Kosila se s idejom socijalne jednakosti. Ili će svi imati ljetnikovce ili neće nitko. I bi nitko. Ljetnikovci su istrijebljeni i tek je nekoliko primjeraka ostavljeno na životu u kontroliranim uvjetima filmske umjetnosti, u naličju ruskih palača i vila američkih republikanaca u dolinama Passadenne i Mississippijja. Danas je socijalizam prošlost, tu je slijepi kapitalizam. Kao stvoren za povratak ljetnikovaca na veliku scenu. Jedino što okolina još nije dovoljno senzibilizirana. Ako spomenete ljetnikovac, ekipa će si odmah zamisliti dvorac s bijelim zastavama i jezerom na čijoj površini se zrcale ledeni alpski vrhovi; dvorac i jezero dijeli friško pokošena livada na kojoj je razvijena bijela tenda u čijem hladu cijela familija, bezrazložno odijevena u frakove, uživa u đumbirovom čaju i promatra kako mlađi muški dio obitelji na bijelim konjima igra polo, dok pod mladom višnjom djevojčice vrte hulahup.  Razbijmo predrasude. Ljetnikovci su prastare kuće od kojih će vam za tridesetak godina pripasti 1/32. Tu su dobre i zle tete, bučna djeca, loše posuđe i mali frižideri. Naravno, lijepo je imati nešto na moru, ali znajte da nikad nećete imati para to urediti kak spada. Vidite npr. ovo na slici je naš ljetnikovac na Šolti, prastara kuća, ove godine treba opet škure farbati... nije baš ni blizu plaže, a more se vidi tek s tornja. Pustimo ljetnikovce da žive! |
