Ja sam vam debil. Idiot. Prekinem s curom radi druge da bih saznao da druga ima dečka. Kojeg nije ostavila.
Dobro, nije to bio razlog. To je bio povod. Razliku između razloga i povoda naučimo učeći povijest, prvi svjetski rat.
Moje ubojstvo princa Ferdinanda je bio susret s curom koja briše i povijest i sadašnjost, pomoću koje se sve drugo zaboravlja. Dobro, možda malo pretjerujem. Ali definitivno ljubav na prvi pogled. Ono: neisforsirani ulet, lakoća razgovora, skakanje s teme na temu, susretnu nam se pogledi, nasmiješimo se. Holivud. Kasnije sam vidio da voli i Pipse. Danas je to jako teško naći. Kao i cure koje gledaju Fringea, čujem.
Koji je razlog izbijanja prvog svjetskog rata, moram priznati, nemam pojma, a posebno se ne mogu sjetiti kakve zapravo veze imaju sarajevski atentat i balkansko bure baruta s nijemcima i amerikancima. No dobro. Mila i draga je super cura. U parovima smo igrali tenis, išli van, jeli jaja sa šparogama, vozili se biciklima po gradu, išli planinariti (svaki bi put ponijela nešto za jesti). Idila. Nažalost, nisam se zaljubio. I nije bilo lijeka. Pa je naletila ova s prvim pogledom pa sam skužio da i ak ne bude ništa s tom, pojavit će se neka treća i da je pizdunski biti s jednom čekajući četvrtu i da moram okončati priču prije neg se uopće nešto novo počinje razvijati.
I tak sad nisam đubre. Za nagradu dane provodim solo, večeri kod kuće, čak i ak nađem nekog za otić na Sljeme, ne mogu računati na rižoto s piletinom. Ionako nisam znao biti sretan.
Osjećam se otprilike kao boljševici kada su nakon oktobarske revolucije napokon došli na vlast, da bi tri tjedna kasnije popušili na izborima. (okej, ovo sam sad pročitao na wikipediji, fakat me zanimalo zakaj je počeo taj rat)
|
