Mislim da sam postao kul.
Sreo sam na filozofskom curu poznanicu na koju sam naletio i par dana prije kada se kratki razgovor iz noćnih sata sutradan produžilo u nekakav chat, pa nisam bio siguran flertamo li mi ili kaj. I danas zajedno ulazimo u zgradu i hodamo hodnikom. Pita me kaj tu radim. Ja velim idem na talijanski. Ona: to za posao? Ne. Ona: pa kaj ti ne bi bilo logičnije za posao npr...nije stigla ni dovršit ja: pa sam rekao da mi nije za posao. I samo skrenem gore na štenge jedva pozdravivši.
Ne znam shvaćate li koliki je to doseg. Prije bih nastavio još s njom u taj neki fensi dio zgrade u kojem nikad nisam bio i onda bih davio nešto oko toga i probao iskopati neke fore. Ali bi to završilo neuspjehom. Kao ono, ne znam jesam li o tome pisao, kad ne želim okončati telefonski razgovor prije nego izvalim "punch line", završnu foru. Ali ako ne uspijem iz prve, neću ni iz druge, redovito se u sljedećim pokušajima samo dodatno zakopavam, a sportski duh ne dopušta da odustanem... i to vodi samo u propast.
Ovaj put je vrijednost uspjeha u tome što nije došlo do neuspjeha.
To sam dakle postigao s 30. S 40 očekujem da se uspjeh više neće mjeriti izbjegavanjem neuspjeha, nego samim uspjehom. Ali tko zna, možda ću onda biti stvarno kul i onda me takve stvari više neće ni interesirati. Šteta.
A imao sam još jedna kul moment danas. Nešto ranije, na poslu. Curi iz Ministarstva sam prodavao neku nebuloznu spiku o osobnim stvarima u uredu. Čak ni meni nije bila jasna poanta. Imao sam želju za komunikacijom, a inspiraciju sam uspio naći jedino u otvorenoj ladici, vrlo velikoj i čudnoj. Žena me blijedo gledala i odgovarala na pitanja o idiotarijama poput korektora, pogledom me moleći da joj bar natuknem koji je smisao. Osjetio sam i ja da to nikamo ne vodi i na njen odgovor da su čudni flomasteri u državnom vlasništvu, samo digao palac u zrak i kulerski otišao ostavivši je u oblaku zagonetnosti. To kul ljudi rade; ostavljaju druge da se pitaju: jel ovaj užasno glup ili užasno pametan? A uvijek će pretpostaviti da je ovo drugo jer su nesigurni u sebe. Nema sigurnijeg nego igrati na tuđu nesigurnost. Osim ako se ne radi o netkom tko je kul. To je onda zez. Kul ljude boli kurac.
Post je objavljen 08.05.2012. u 23:41 sati.