29.05.2012., utorak

Postprodukcija

U postprodukciji sam. (oduvijek sam to htio reći. dobra riječ, jelda?)

Moram priznat da sam se ufurao u snimanje. Mogao bih jednu scenu satima snimat. Kao režiser. Ali kao glumac ne. Prva dva pokušaja se čak i dobro osjećam, ali već treći put kao najveći idiot na svijetu. No, tko zna, možda bih se vremenom ufurao i u to. Ali ionako ne bih bio dobar glumac, presramežljiv sam za kameru, nit sam fotogeničan, a imam i taj nazalan glas (kad me nikad nisu poslali na operaciju septuma).

Danas krećem u montažu. Moram još samo jednu scenu snimit, ali to mogu i sutra.
(i ovo mi je super - moram još samo jednu scenu snimit - tak i Woody Allen sigurno u montaži zaključi: "Treba mi scena na onom mostu. Matthew, okupi ekipu u ponedjeljak.")

- 09:15 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

26.05.2012., subota

Nemam to

Danas smo trebali snimati moj prvi film, ali ćemo ipak sutra. Valjda.

Ja sam scenarist, režiser, glavni glumac i montažer. Woody fuckin' Allen.

Al ne znam što će iz toga ispasti. Nisam ja za umjetnika.

Umjetnici su boemi, ludi, opičeni, neshvaćeni. Cugaju, puše, kuće su im u neredu, sobe zatrpane knjigama, dvorišni ulaz zarastao u bršljen.

A ja radim od 8 do 4, operem suđe, pokosim travu, odem na talijanski, odvedem mamu u Lisinski, brijem se jednom tjedno, stavim prati veš. Jedino ga zaboravim objesiti. Soba mi je neuredna, ali manje zbog knjiga, više zbog odjeće. Pravi umjetnici stalno hodaju u istom.

Bolje da odustanem dok se ne osramotim i ostanem na online piskaranju.
(pravi pisac bi ostao na karanju, ne piskaranju)

- 16:37 - Stavi u košaricu (4) - Sadržaj košarice - Blagajna

22.05.2012., utorak

I ljetnikovci su kuće

Najgluplje mi je kad me pitaju imam li vikendicu na moru. Nemam vikendicu. Imam kuću. U koju ne mogu ići vikendom jer su vansezonske brodske linije nepraktične (a i sezonske). Tamo idemo samo ljeti. Znači imamo kuću u kojoj boravimo po ljeti - ljetnikovac.

Pretpostavljam da je socijalizam iz upotrebe povukao tu lijepu riječ. Kosila se s idejom socijalne jednakosti. Ili će svi imati ljetnikovce ili neće nitko. I bi nitko. Ljetnikovci su istrijebljeni i tek je nekoliko primjeraka ostavljeno na životu u kontroliranim uvjetima filmske umjetnosti, u naličju ruskih palača i vila američkih republikanaca u dolinama Passadenne i Mississippijja.

Danas je socijalizam prošlost, tu je slijepi kapitalizam. Kao stvoren za povratak ljetnikovaca na veliku scenu.

Jedino što okolina još nije dovoljno senzibilizirana. Ako spomenete ljetnikovac, ekipa će si odmah zamisliti dvorac s bijelim zastavama i jezerom na čijoj površini se zrcale ledeni alpski vrhovi; dvorac i jezero dijeli friško pokošena livada na kojoj je razvijena bijela tenda u čijem hladu cijela familija, bezrazložno odijevena u frakove, uživa u đumbirovom čaju i promatra kako mlađi muški dio obitelji na bijelim konjima igra polo, dok pod mladom višnjom djevojčice vrte hulahup.



Razbijmo predrasude. Ljetnikovci su prastare kuće od kojih će vam za tridesetak godina pripasti 1/32. Tu su dobre i zle tete, bučna djeca, loše posuđe i mali frižideri. Naravno, lijepo je imati nešto na moru, ali znajte da nikad nećete imati para to urediti kak spada.

Vidite npr. ovo na slici je naš ljetnikovac na Šolti, prastara kuća, ove godine treba opet škure farbati... nije baš ni blizu plaže, a more se vidi tek s tornja.

Pustimo ljetnikovce da žive!
- 21:10 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

20.05.2012., nedjelja

Kolko dođe lektira na crnom tržištu?

Kolko treba knjigama da se nakon izdavanja nađu u knjižnicama? Dulje ili kraće nego filmu da dođe iz kina u videoteke ili na televiziju? Ima neko pravilo?

Kak to ide? Cijeli taj sistem... Jel knjižnice kupuju knjige u knjižarama, jel plaćaju neka autorska prava za neograničeno eksploatiranje književnog djela..?

Nedavno sam izgubio novčanik pa sam, nakon otkazivanja svih bankovnih kartica, nazvao i knjižnicu i rekao da mi je kartica KGZ izgubljena pa ih zamolio da pojačaju mjere predostrožnosti ukoliko netko želi nešto na nju posuditi. Kao - lopov će dignuti 40-ak knjiga, u svakoj od knjižnica po 3, i nikad ne vratiti, slatko čitati doma prije spavanja... Ma dobro, djelomično sam zapravo htio zaraditi par bodova kod knjižničarke. Malo mi je neugodno jer već zadnjih godinu dana nisam nijednu knjigu posudio, samo stripove.
- 23:19 - Stavi u košaricu (6) - Sadržaj košarice - Blagajna

15.05.2012., utorak

Totalno kužim modne blogerice!



kapa: new balance
naočale: ray ban
šalica: amelie
šal: donio frend iz irske
šlafrok: dedin
pidžama: pletix - dala mi sestra jer je bila premuška
šlape: interspar

znak na zidu: batman

Tavi Gevinson Schmevinson

- 11:41 - Stavi u košaricu (29) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.05.2012., utorak

Biti kul

Mislim da sam postao kul.

Sreo sam na filozofskom curu poznanicu na koju sam naletio i par dana prije kada se kratki razgovor iz noćnih sata sutradan produžilo u nekakav chat, pa nisam bio siguran flertamo li mi ili kaj. I danas zajedno ulazimo u zgradu i hodamo hodnikom. Pita me kaj tu radim. Ja velim idem na talijanski. Ona: to za posao? Ne. Ona: pa kaj ti ne bi bilo logičnije za posao npr...nije stigla ni dovršit ja: pa sam rekao da mi nije za posao. I samo skrenem gore na štenge jedva pozdravivši.

Ne znam shvaćate li koliki je to doseg. Prije bih nastavio još s njom u taj neki fensi dio zgrade u kojem nikad nisam bio i onda bih davio nešto oko toga i probao iskopati neke fore. Ali bi to završilo neuspjehom. Kao ono, ne znam jesam li o tome pisao, kad ne želim okončati telefonski razgovor prije nego izvalim "punch line", završnu foru. Ali ako ne uspijem iz prve, neću ni iz druge, redovito se u sljedećim pokušajima samo dodatno zakopavam, a sportski duh ne dopušta da odustanem... i to vodi samo u propast.

Ovaj put je vrijednost uspjeha u tome što nije došlo do neuspjeha.

To sam dakle postigao s 30. S 40 očekujem da se uspjeh više neće mjeriti izbjegavanjem neuspjeha, nego samim uspjehom. Ali tko zna, možda ću onda biti stvarno kul i onda me takve stvari više neće ni interesirati. Šteta.

A imao sam još jedna kul moment danas. Nešto ranije, na poslu. Curi iz Ministarstva sam prodavao neku nebuloznu spiku o osobnim stvarima u uredu. Čak ni meni nije bila jasna poanta. Imao sam želju za komunikacijom, a inspiraciju sam uspio naći jedino u otvorenoj ladici, vrlo velikoj i čudnoj. Žena me blijedo gledala i odgovarala na pitanja o idiotarijama poput korektora, pogledom me moleći da joj bar natuknem koji je smisao. Osjetio sam i ja da to nikamo ne vodi i na njen odgovor da su čudni flomasteri u državnom vlasništvu, samo digao palac u zrak i kulerski otišao ostavivši je u oblaku zagonetnosti. To kul ljudi rade; ostavljaju druge da se pitaju: jel ovaj užasno glup ili užasno pametan? A uvijek će pretpostaviti da je ovo drugo jer su nesigurni u sebe. Nema sigurnijeg nego igrati na tuđu nesigurnost. Osim ako se ne radi o netkom tko je kul. To je onda zez. Kul ljude boli kurac.

- 23:41 - Stavi u košaricu (6) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.05.2012., utorak

Prvi svjetski rat na mom otoku

Ja sam vam debil. Idiot. Prekinem s curom radi druge da bih saznao da druga ima dečka. Kojeg nije ostavila.

Dobro, nije to bio razlog. To je bio povod. Razliku između razloga i povoda naučimo učeći povijest, prvi svjetski rat.

Moje ubojstvo princa Ferdinanda je bio susret s curom koja briše i povijest i sadašnjost, pomoću koje se sve drugo zaboravlja. Dobro, možda malo pretjerujem. Ali definitivno ljubav na prvi pogled. Ono: neisforsirani ulet, lakoća razgovora, skakanje s teme na temu, susretnu nam se pogledi, nasmiješimo se. Holivud. Kasnije sam vidio da voli i Pipse. Danas je to jako teško naći. Kao i cure koje gledaju Fringea, čujem.

Koji je razlog izbijanja prvog svjetskog rata, moram priznati, nemam pojma, a posebno se ne mogu sjetiti kakve zapravo veze imaju sarajevski atentat i balkansko bure baruta s nijemcima i amerikancima. No dobro. Mila i draga je super cura. U parovima smo igrali tenis, išli van, jeli jaja sa šparogama, vozili se biciklima po gradu, išli planinariti (svaki bi put ponijela nešto za jesti). Idila. Nažalost, nisam se zaljubio. I nije bilo lijeka. Pa je naletila ova s prvim pogledom pa sam skužio da i ak ne bude ništa s tom, pojavit će se neka treća i da je pizdunski biti s jednom čekajući četvrtu i da moram okončati priču prije neg se uopće nešto novo počinje razvijati.

I tak sad nisam đubre. Za nagradu dane provodim solo, večeri kod kuće, čak i ak nađem nekog za otić na Sljeme, ne mogu računati na rižoto s piletinom. Ionako nisam znao biti sretan.

Osjećam se otprilike kao boljševici kada su nakon oktobarske revolucije napokon došli na vlast, da bi tri tjedna kasnije popušili na izborima. (okej, ovo sam sad pročitao na wikipediji, fakat me zanimalo zakaj je počeo taj rat)

- 22:04 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.