Bubreg za rožnicu
 Iako nisam sklon istraživanju na interneta (prevelik je, previše stranica, previše loših, previše nedovoljno stručnih, previše nepreglednih), natjerao sam se proučiti malo taj moj keratokonus. Otprilike što sam i znao, lijeka nema, to je progresivna bolest i jedino pitanje je hoće li jednog dana toliko uznapredovati da će mi samo operacija moći pomoći. Pod operacijom se misli na transplataciju rožnice. Postoji i nekakav cross-lifting - UV operacija kojom se zaustavlja uznapredovanje bolesti, ali samo napredovanje, ona ne ispravlja vid... trenutačno nisam zainteresiran.Transplatacija rožnice se čini kao vjerojatno rješenje. Jednog dana naravno. Ako. Htio ili ne htio, počeo sam razmišljati o potencijalnih donatorima. Srećom, oko mene sve neki ljudi savršenog vida, odredom rođeni za snajperiste ili pilote. Nesrećom, mislim da se rožnica ne može transplatirati dok je donator živ jer rožnica je samo jedna i, logično, onda on više ne bi vidio. Osim ako nemam nekog tko me toliko voli da bi dao lijevo oko za mene. Doslovno. Ili osim ako jednog dana nekom ne zatreba bubreg - "može, frende, ali reci mi prvo, kak vidiš na ovo lijevo oko?". Ujak, dr.med., je rekao da ne moram čekat dok netko odapne, da mogu dobit rožnicu od mačke ili psa. To bi bilo dobro - vidim u mraku. U slučaju cucka niš ne bih izgubio - ionak sam daltonist. A i sova ima velike i lijepe oči. (ko neki negativac iz Batmana - "nosio je povez preko lijevog oka, a onda su mu dali rožnicu od sove... skinuo je povez i ispočetka je sve bilo normalno, no ubrzo je počeo huhukati kad bi pao mrak... nazvali su ga... čovjek-sova: the huhu-man") |
