Na L'Equipeu možda nećete naći ni slova o vaterpolu ili hokeju, ali šah zato prate uživo! Ipak je to bilo europsko prvenstvo. Znam da imam dosadne screenshotove, ali bilo je ili ovo (koje mi već 4 tjedna stoji u "Skicama") ili kak su Miljenko Kokot i princ William pljunuti. |
|
Smršavio sam. Na čak dva remena sam na zadnjoj rupici (ili prvoj, kak hoćete). Već dugo nisam bio ovak šlank. Vaga već peti dan zaredom pokazuje cifre ispod 84. Danas 83,5. Sad kad razmislim, najviše sam napredovao u zadnja dva-tri tjedna… otkako sam dobio čarobnu digitalnu vagu. Tada je pokazala 86. Tajna uspjeha bila je naći najnakošenije mjesto u kući i dobiti sinuse i kosinuse na našu stranu. No, nije samo to. Iskopao sam si post od pred četiri godine gdje piše da imam 86 kg i 97 cm opsega trbuha. Sad sam ipak na 93-94… Stanjio sam se. Vidim i po odjeći. Hlače su mi odjednom preširoke, košulje prevelike. Osjećam se ko trudnica nakon poroda. Sve visi s mene i ne seksa mi se mjesec dana. Ne znam kaj trudnice rade s viškom kože koji ostane, jel se to samo od sebe povuče, zategne ili kak? Čak mi i mošnje vise ko nikad prije. |
|
skužila jedna cura, možda premali uzorak, ali vrećice potvrđuju tezu: purgeri i stari zagrepčanci kupuju u dioni, došljaci u konzumu. promotrite malo... (valjda jer diona/slavija je oduvijek postojala) |
|
sinoć sam uletio miji begović. i taman kad sam pomislio da sam dotaknuo sunce ili bar sletio na mjesec... frend je zamoli da nam čuva cugu dok smo mi na wc-u i sleti na mars. najhajp mjesto u gradu |
|
zabrijao sam na treking. ovaj internet je tak zajebana stvar. 1) ne znam koliko ljudi ovo čita, a da me ne zna inače, ili mi nije frend na fejsu. možda jedino gemini... 2) svi su prilično informirani. teško mi je procijeniti koliko je neka stvar poznata ili popularna. možda svi znaju za nju, možda nitko. ne znam jel vam sad moram objasniti kaj je treking ili to već znate ili ste možda vidli par mojih slika pa možete lako zaključiti o čemu se radi. 3) jel moram ovdje uopće reći da sam na to zabrijao? jer ak se družimo, onda znate, ak ste na fejsu, opet ste mogli vidjeti tih par slika i naslutiti (iako ih, istina, nema previše, nisam preaktivan na fejsu i ne može se reći da tamo čovjek može pratiti što se sa mnom zbiva). opet jedino gemini izvisi. uglavnom, treking vam je nešto između planinarenja i orijentacijskog trčanja. možete više potražiti na treking-liga.com. i meni se jako svidjelo. izmorim se ko nikad; nakon 5-6 sati hoda (jednom i 9) pojedem najfiniji grah na svijetu, a karlovačko nikad više ne prija; vidim neka mjesta do kojih inače nikad ne bih došao (pogledi s vrhova, skrivene plažice); dva dana nakon jedem kaj god hoću bez grižnje savijesti; ma psihički spokoj. i pozitivna je atmosfera, nema prenabrijanih na rezultat, svi su se došli zabaviti, rekreirati.   i tak sam bio na mosoru prošli vikend. i bilo je lijepo. iako, mosor je surova, ogoljena planina i dio rute prema vrhu mi se nije nimalo svidio. 2 km preko tih divljih stijena, grota... na par mjesta mi nije bilo svejedno (ja se bojim i visina, i nemam neku potrebu za adrenalinom). al kad prođeš to, si zadovoljan.  dok smo se spuštali u nizinu, sjetim se da domaći trekeri te grebene zovu jebeni i sjetim se one osnovnoškolske: ova škola je pravi greben, uđeš pošten... i velim ja: ovaj mosor je pravi greben, uđeš pošten izađeš j... al nekak sam ovo "jeben" tiše izgovorio. kajaznam, možda me mosor čuje pa se naljuti. bolje se ne zamjeriti planini. planinu uvijek moraš respektirati. nikad ne znaš kaj ti sprema, kaj te gore čeka...  no skužio sam da to moje strahopoštovanje ide i korak dalje. imam osjećaj da gore u onim oblačcima nad najvišim vrhom sjedi dedek (snažan za svoje godine, u formi, sijede brade i u bijeloj halji naravno), grije si rukice na vatrici i gleda (i sluša) kaj se zbiva u njegovom dvorištu. bog nekakav. i ne želim mu se zamjeriti. i svaka planina ima takvog svog. što je planina veća, to je bog moćniji, jači i lakše se razljuti.  zato budite dobri na 1000 mnm. ne bacajte smeće, ne trgajte grane, ne berite cvijeće. i ne bludničite. hoću reći, skroz kužim grke s olimpom, zeusom i ekipom... p.s. prve dvije fotke su s cresa, ostale s mosora |
|
još malo pa sam velki. po onom debilnom sistemu ušao sam u tridesetu. još godinu dana tinejdžerskog glupiranja, šaptanja u društvu, povlačenja djevojčica za pletenice, a onda će mi život staviti kravatu, podvući ćemo crtu i reći: to bi bilo to - početak kraja - dead man walking. već sad se moram brijat da bih izgledao mlađe, moram smršavit da bih izgledao mlađe, moram nositi živopisne boje da bih izgledao mlađe. već sam u godinama kad za rođendan dobijem čarape (a da to nije od obitelji). i što je najbolje, super su mi (one posebne sportske, planinarske). da, počeo sam i planinariti. o ne, već je kasno - star sam! |
 - poručniče, ako te kutije ne budu u skladištu do kraja dana, kemijske supstance u njima će reagirati i sve će odletjeti u zrak... nadrapali smo! - general-majore, ali to je nemoguće, hodnici su uski, kutije velike. možemo ih gurati u samo jednom smjeru i često su hodnici okomiti jedni na druge i nemamo prostora za manevriranje. - samo jedan čovjek može nam pomoći... - jack bauer? - ne... - mikaël silvestre? - ma ne...  sanjam o nekakvom smaku svijeta, kada će se civilizacija naći u podzemlju ispunjenom prostorijama i hodnicima, a posvuda će biti te velike drvene kutije koje će trebati posložiti na točno određena mjesta. kutije će biti tolikih dimenzija da često čovjek u hodniku neće moći proći ni kraj njih ni iznad njih. i bit će ih puno. čak i ako će hodnici biti dovoljno veliki, kutije će smetati jedna drugoj. činit će se gotovo nemogućim dovesti ih na pravo mjesto. bit će potrebna kombinatorika van ljudskih granica. i iz nekog razloga samo će jedan čovjek moći biti dole u tom trenutku. neće moći dva ili tri istovremeno. kad će bit smak svijeta - ne znam. ali ja svaki dan treniram. kad dođe - da sam spreman.  level: 67/90 |
|
Petak je. Nije lako naći kvalitetno društvo za izlazak. Kad je mandrak odletio na jug, znao sam da će biti teško popuniti prazninu... ali da će biti tako teško... Prošli petak mi frend u 19h šalje poruku da se „sredim ko neki dan“. Bojao se valjda da ću ko klošar izgledati. Pa sam morao košulju obući. Pa mu je vani prvo bilo dobro, ali ipak ne toliko da bi ga neke ženske nagovorile na čagu (a jedna se zvala Merica!! koje ime! a druga je imala tregere!! tregere!!)... pa mu je odjednom bilo dosta i totalno je popizdio jer da su oko nas sve same stare babe i te dvije opičene (Merica i ova s tregerima) i da sam ja pijan i lud... (a upravo takav i želim bit kad sam u istoj prostoriji s Madom!! Ma-dom!!)... morali smo negdje drugdje. Srce mi je pucalo. Pa smo otišli negdje drugdje. No ni tamo drugdje nije bio puno zadovoljniji, sjeo se za šank odmah do vratiju i nije htio micati čak ni pod cijenu najboljeg istetoviranog dekoltea ikad. U jednom trenutku se ipak ustao, povukao me za rukav i izvjestio da on ide, ja nek ostanem... Ne, ne, nije lako naći kompatibilnu osobu za izlaske. Vrlo zahtjevan zadatak. Treba ti netko tko gravitira istim mjestima za izlazak, kome paše slična glazba, tko će te pratit u cugi, čagi, tko dobro svira na air instrumentima.... i s kim možeš izmijeniti dvije tri riječi u stanci dok se šaltaju pjesme ili prije neg uopće iskapiš prve dvije pive. A ako i uspiješ naći takvog frenda, ni to zapravo nije dovoljno za idealno društvo. Treba ti i frendica. Jer 2+1 je najbolji format za izlazak. 2 lika sama za sebe izgledaju jadno i očajno - baš ko da su došli naći nekaj za jebat, a očito nisu uspjeli (a još je i problem kad jedan zbilja nađe, onda drugi izvisi solo). 3 lika su nešto bolja, ipak djeluju kao društvo - prolaze ko zajebanti. 4 lika su već lagano previše, a 5 i više pogotovo. No čim se među 2 ili 3 frajera ugura jedna ženska, to već puno bolje izgleda - intimno, a opet "otvoreno" i vjerojatno su likovi okej kad se s njima druži cura. Od cure ne moraš tražiti ništa. (čak toliko znači da kad je imaš, možeš za 50% spustiti one kriterije za frenda). No, dobro, petak je zapravo skroz zabavan bio. Nisam pokupio ni jedan broj, al sam ga zato dao. To je san svakog frajera - da tebe pitaju broj. Dobro, vjerojatno se misli kad te ženska pita broj, a ne tip. Al kako sam mogao ostati hladan na: "da, da, sjećam se da si bio okej lik". A, stvarno, i on je okej lik. Znali smo se sretati u školi za jezike. Tad me isto pitao broj, ali nije nikad nazvao. Vraćajući se doma zaključio sam da bi on možda mogao biti taj frend za van. Istina, ne znam kak čaga i kak hvata akorde na air gitari, ali... stvarno je okej lik. Možda ovaj put ipak nazove. Iako, već je tjedan dana prošlo, a još se nije javio. Ma sigurno je bio spriječen. Nije jedan onih. Ono pred dvije godine je izgubio broj, ništa neuobičajeno. Nazvat će. _________________________ p.s. kad smo već kod air svirke, nakon dva akorda Beatlesa i Yesterday, ženska me pitala dal inače sviram klavir. To je to. Che sara - Sara. |
