Danas sam bio na sudu. U svojstvu svjedoka. Sviđa mi se ovo „u svojstvu“. Općenito mi se sviđa taj krivično-pravni rječnik. Na iskazu (kužite, „iskazu“!) sasvim spontano sam nazočnog oslovio s „okrivljenik“ (inače bih upotrijebio samo ime). A jednog frenda s „gospodin“ i onda ime i prezime. (Vesele me takve stvari.)
Šteta da kod nas nije ko u Engleskoj, da suci furaju one halje i perike.
Na dnevnom rasporedu sudnice, iza mog slučaja, bio je na redu „Miroslav Kutle i dr.“. (To mi je bilo smiješno.)
Skužio sam da su hodnici sudova zapravo super mjesto za upoznavanje ljudi.
- A zakaj si ti ovdje?
- Ubojstvo.
- Ma da!? Ja isto! Hladno ili vatreno oružje?
- Hladno. Ti?
- Hladno!! S predumišljajem ili bez?
- Sa!
- I ja! A motiv? Strast, novac, koristoljublje, osveta?
- Strast. Našla sam ga s maćehom u MOM krevetu.
- You go girl! Ja zbog love. Nego, sad si solo..?
Zanimljivo da baš ovih dana krivotvorim potpis kolege. Dva dana sam uvježbavao da mi pokreti olovkom ispadnu prirodni, i sad sam, pred 15 minuta, prilično uspješno potpisao 6 različita dokumenta iznad svake moje ovlasti. Tak je dobro potpis ispao da su me počeli njegovim imenom zvati.
P.S. bit će, Šima, putopis, bit će!
|
