Sudac: Gospodična, Vi, dakle, tvrdite da ste ptica!?
Ivana: Točno.
Sudac: A optuženog ste zamišljali kao ogromnog slona?
Ivana: Tako je.
Sudac: I konstantno ste mu zamjerali što nije ptica, kao i Vi?
Ivana: Otprilike. Zamjerala sam mu što ne zna letjeti.
Sudac: Znate da su slonovi jedina životinja koja ne može skočiti?
Ivana: Znam. U tome je i bio problem. Da se barem potrudio. Čak i najmanji skok mogao bi se nazvati kakvim-takvim letom. No on je odbijao i pokušati, stalno je bio na zemlji s obje noge, nije htio ni na trenutak bar na centimetar odvojiti se od tla.
Sudac: On tvrdi da je čitava ta priča s letenjem izmišljotina, da ste lagali da ste ptica, da niste mogli letjeti bez krila...?
Ivana: Nije istina da sam lagala. Ja živim gore među pticama. I na krilima dobrih vjetrova letim k'o mala ptica nebeska.