Svjedok i krivotvoritelj
|
Danas sam bio na sudu. U svojstvu svjedoka. Sviđa mi se ovo „u svojstvu“. Općenito mi se sviđa taj krivično-pravni rječnik. Na iskazu (kužite, „iskazu“!) sasvim spontano sam nazočnog oslovio s „okrivljenik“ (inače bih upotrijebio samo ime). A jednog frenda s „gospodin“ i onda ime i prezime. (Vesele me takve stvari.) Šteta da kod nas nije ko u Engleskoj, da suci furaju one halje i perike. Na dnevnom rasporedu sudnice, iza mog slučaja, bio je na redu „Miroslav Kutle i dr.“. (To mi je bilo smiješno.) Skužio sam da su hodnici sudova zapravo super mjesto za upoznavanje ljudi. - A zakaj si ti ovdje? - Ubojstvo. - Ma da!? Ja isto! Hladno ili vatreno oružje? - Hladno. Ti? - Hladno!! S predumišljajem ili bez? - Sa! - I ja! A motiv? Strast, novac, koristoljublje, osveta? - Strast. Našla sam ga s maćehom u MOM krevetu. - You go girl! Ja zbog love. Nego, sad si solo..? Zanimljivo da baš ovih dana krivotvorim potpis kolege. Dva dana sam uvježbavao da mi pokreti olovkom ispadnu prirodni, i sad sam, pred 15 minuta, prilično uspješno potpisao 6 različita dokumenta iznad svake moje ovlasti. Tak je dobro potpis ispao da su me počeli njegovim imenom zvati. P.S. bit će, Šima, putopis, bit će! |
