30.12.2009., srijeda

Koliko su sretne vaše plahte?

Donedavno sam mislio da svi imaju isti problem kao i ja, ali da ga nitko do sada nije podijelio s drugima, ili jer je mislio da se to ostalima ne događa, ili jer sâm o takvim sitnicama nikad ne razmišlja, ili pak smatra da nije vrijedno rasprave, pogleda iz teorijskog kuta. Postavio sam pitanje suputnicima misleći da će svi biti oduševljeni tim mojim senzacionalnim opažanjem, detaljističkim i nebitnim, ali zato oslobađajućim!!
No ispalo je da svi već godinama spavaju na plahtama s lastikom i nemaju problema s izvlačenjem i gužvanjem plahte za vrijeme spavanja. Jedino sam ja još na običnim, sada očito starinskim, platninim plahtama koje svaku večer (dobro, svaki tjedan) pokušavam ugurati/zaglaviti u rasjek između madraca i kreveta. No koju god metodu primijenio uvijek se s jedne te iste strane (one uzdužne do zida) izvuče i krene u bijeg, sada tek shvaćam, prema balkonu. I to uvijek ispod mene.
Ko kak čarape bježe kad se pere veš... tak i plahte kad svi spavaju... umjesto da probaju po danu, kad nitko ne očekuje...
No moje barem imaju nadu... određenu slobodu... a vaše? Zapitate li se kad koliko su uistinu sretne vaše plahte?
- 13:17 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

28.12.2009., ponedjeljak

Što David Beckham i ja imamo zajedničko?

Od svih poklona za Božić, neočekivano me najviše oduševio Gillette Fusion Power. Otvarao sam kutiju ko malo dijete.
Divljenje pri svakom pokretu. Čak se i pakiranje jednostavno otvara za razliku od ostalih tog tipa. Koje linije, koji dizajn, koje boje... 5 oštrica! Ima i baterijicu!!
Znao sam da me čeka najbolje brijanje u životu.
I fakat.
Obrazi mi tak glatki nisu bili 15 godina. Čak i danas se ne mogu suzdržati jabučicama prstiju pogladiti obraze...
Jedino ne kužim čemu služi ta vibracija. Samo mi iziritira cijeli dlan i ne osjećam ruku. No ne umanjuje ukupni dojam.

Zahvaljujući Fusion Poweru današnji dan prolazi... glatko!


p.s. ovo je mogla biti i tvoja reklama!

- 10:49 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

27.12.2009., nedjelja

Izborna nedjelja - svaka nedjelja!

Mislim da sam već pisao da obožavam izbore. Mislim da ću, kad ostarim, napraviti cijelu ceremoniju oko glasanja; obući najljepše odijelo, čistu košulju, kravatu koju sam dobio za posljednji rođendan, čarape koje ne stišću i ne zaustavljaju cirkulaciju, na glavu staviti šešir, rukom uhvatiti štap sa srebrnom drškom (poljubiti Loosicu na izlasku - ona je već glasala; uvijek glasamo odvojeno - to je intimna stvar) i zaputiti se do škole. Sjesti u kartonski zaklon, pažljivo pročitati imena svih kandidata, po posljednji put razmisliti, u glavi ponovno proći pojedinačne razloge iz kojih mi se svaki pojedini kandidat ne sviđa, konačno odlučiti, iz unutrašnjeg džepa sakoa izvaditi srebrno naliv pero (poklon za odlazak u penziju), zaokružiti redni broj ispred mog favorita pazeći da je kružnica zatvorena, papir presaviti (najprije uzdužno na pola, a zatim i poprečno) i, uz pozdrav šeširom izbornoj komisiji, s dozom dramatičnosti ubaciti listić u kutiju.
Danas sam vraćajući se s glasanja imao osjećaj ko da je božićno jutro. Ja bi da su izbori svaki vikend. Pa prve ankete, pa prvi rezultati, pa postoci, pa tko ide u drugi krug, tko je iznad 5%... odlično!

Ne kužim ljude koji nedu glasati.
Još manje kužim one koji odu, ali šaraju po listićima, križaju sve i nikog ne zaokruže... Te neke teorije da je bolje tak jer ak uopće ne odeš, tvoj glas ide vladajućima ili onima s najviše glasova, nemam pojma... neke nebulozne teorije bez ikakvog valjanog matematičkog argumenta...
Nemaju pojma što propuštaju!
- 18:04 - Stavi u košaricu (1) - Sadržaj košarice - Blagajna

23.12.2009., srijeda

Nisu svi gumbi isti

- Pukovniče, imam pitanje.
- Izvolite, general-majore.
- Recite mi, biste li se naljutili da Vam otrgam jedan gumb s jakne?
- Ovisi koji, general-majore.

- 11:49 - Stavi u košaricu (18) - Sadržaj košarice - Blagajna

21.12.2009., ponedjeljak

-17

- Pukovniče, moramo ovu poruku hitno poslati u general-štab. Ako je ne dobe do 8.30h, nema nam spasa!
- General-majore, nemoguće. Vani su neljudski uvjeti, -17, mećava... Ceste su zametene snijegom, auti ionako zaleđeni, helikopteri zarobljeni maglom, tenkovi kroz tjesnace ne mogu proći, aerodroma nemamo.
- Dovraga! Gotovi smo!
- General-majore, pukovniče, dopustite. Nije sve izgubljeno. Koliko ima do štaba?
- S autom 30 minuta, pješke se može prečicama, ali i dalje sigurno 45 minuta. No po ovim uvjetima nema načina...
- Računajte 38.
- Ali, satniče, to je suludo!
- Gdje je poruka? Krećem za 3 minute.
- Satniče, nije vrijeme za junaštvo! Nećete preživjeti! Vani je -17! Smrznut ćete se!
- Ne brinite. Ispod pulovera imam flanel košulju, iz h&m-a. Kapa je isto h&m.
- Kuhaju odličan čaj, pijte bez limuna, preporučam, samo ubija okus.
- 09:43 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

18.12.2009., petak

A kaj ima kod tebe?

Zanimljiva je razlika između razgovora s nekim kog nisi vidio sto godina i nekim kog vidiš svaki dan. Iako bi čovjek rekao da će razgovor o zadnjih 10 godina biti interesantniji od onog o zadnja 2 dana, ispada upravo suprotno.

Kad me netko iz osnovne pita kaj ima novog, odgovor je redovito niš. I fakat nema niš; jedino kaj ujutro nedem u školu, neg na posao (a to je nekak logično). Ostalo je sve isto; živim di sam oduvijek živio, nemam ženu, ne guram kolica s blizancima ko on... nije da me to muči, ionako nisam još za to, al glupo mi je kaj nemam kaj za reć. Nemrem mu reć: „Prestao sam se tuširat, od sad samo 2 put tjedno.“. Ak nemaš „svoju“ obitelj, novi stan, svoju firmu ili se ne spremaš na mjesec, nemaš kaj pričat.

Dok nekom kog nisam vidio tjedan dana mogu držat monolog od pola sata o tih tjedan dana. „Tuširam se srijedom i nedjeljom. Žene se pale na miris tijela, feromoni...“, „Na talijanskom razvaljujem; 95%. Razmišljam pokrenut gramatičku olimpijadu...“, „Počeo sam tu i tamo pješke ić na posao. Prvi put mi je trebalo 39 minuta, drugi put 36, a treći put sam skinuo na 35. Mislim da mogu do 33 ak nedem Bauerovom, neg iz Martićeve izbijem kod Džamije i onda onom kosom ulicom...2 minute na to dobijem ziher. A razmišljam i da počnem rolat pa s rolama na posao... kužiš, ne puše ko na biciklu pa možeš i po zimi, ko klizanje... jel znaš nekog tko ima role?“...

Najgore je kad sretneš nekog kog vidiš dva put godišnje. S njim i imaš i nemaš o čemu pričat. Frendicu iz osnovne svako malo srećem i znamo otprilike tko je u kojoj fazi, uvijek smo nekak usporedni bili (dugo bili apsolventi, u isto vrijeme diplomirali, sad radimo...) pa smo uvijek imali sličnu aktualnu temu u životu...
I jučer krenem pješke na posao u pol 8. Vani -10. I sretnem je. Sad, da je vidim svaki dan, rekli bi si bok-bok, da je vidim svako desetljeće rekli bi si bok-bok + kaj ima + nema niš; pol minute uvrh glave. Ovak, di radiš, pa super, blizu ti je, si zadovoljna, pa ona srela moju staru u dućanu (stara očito ima o čemu pričati ak nekog ne vidi sto godina), pa ovo, pa ono... a minute idu. Prva, druga, treća... vidim da to jutro od rekorda (34 min) niš. Još se i hladim... a kod mene sve tempirano; izađem iz kuće, odmah nabacim tempo, zagrijem se... ovak samo stojim, prstima hladno...

- 11:56 - Stavi u košaricu (6) - Sadržaj košarice - Blagajna

16.12.2009., srijeda

NE redovitom tuširanju!

Počet ću se manje tuširat. Za početak 4 puta tjedno. Subota, nedjelja, ponedjeljak (imam nogomet), srijeda ili četvrtak.

Jučer se nisam tuširao. Prošli tjedan su prošla dva dana zaredom bez tuširanja. I niš mi ne fali. Čak se bolje osjećam. Ko da nekom smrdim. Ni me itko miriši, nit tolko mogu smrdit da se osjeti preko majica, vesta. I ak smrdim, to samo može pomoć. Već smo rekli da istraživanja pokazuju da žene partnere biraju na temelju mirisa znoja.

Tko zna, možda sam zbog svakodnevnog tuširanja bio samo na gubitku. Sigurno sam već susreo svoju biološki idealnu partnericu, ali je, zavarana med-kokos mirisom šampona, samo prošla kraj mene ni ne trznuvši.

Kad bolje razmislim, tuširat ću se dva put tjedno! Sve karte na stol! Pa da vidimo kome me je priroda namijenila!

- 09:12 - Stavi u košaricu (26) - Sadržaj košarice - Blagajna

15.12.2009., utorak

Tko ima nešto protiv neka kaže sada ili šuti zauvijek!! ahahahahahaha!

p.s. ahahahahahaha! (ovo je kao nakon što ste kliknuli "Komentari")
- 23:38 - Stavi u košaricu (0) - Sadržaj košarice - Blagajna

11.12.2009., petak

Inspiraciju za uredske ulete tražim

Ima jedna cura u firmi. Fakat zgodna. Al kolko mi se čini, dosta hladna, vjerojatno malo umišljeno. Sjedi u najglupljem dijelu zgrade, u dijelu hodnika kojim nikad ne prolaziš jer ničemu nije usput. A nemreš se s nekim skompat ak ga stalno ne srećeš, pogotovo ak taj netko nije pristupačan, otvoren... Jednom - dvaput sam se ipak prošetao (kao tražim neku sobu pa možda je baš tamo, pa onda proučavam broj soba i pločice s imenom) i čak sam dobio neki tihi "bok!".

Jučer ju je frendica srela u wc-u, pitam kaj je mala imala na sebi, veli dekolte i da fakat izgleda dobro. Morao sam to vidjet. Al kak? Onda sam se sjetio kako sam se jedini put našao u njenoj sobi (dok još nije radila) i odlučio prodat istu foru. Kao, netko mi je slao faks, ali je poslao na neki drugi broj u firmi pa sad ja tražim di je taj broj, koji je to faks. I upadnem kod nje, "koji je broj ovog faks? jel 571?", provjerava, "nije", "a jel znaš di je 571?", "ne, al možda ove u sobi do znaju" i odfura me do njih... i ove se zainteresirale, di je taj broj, "ma ne morate, budem ja našao", gledaju na intranet, zovu telefonom okolo, meni neugodno, "ma nemojte se mučit!", ova mala već otišla, ja zapeo kod baba, babe zapele za broj... jedva se izvučem, nisu odgonetnule (a broj bio iz hodnika preko puta)...
Nisam baš profitirao previše, al isplatilo se - nije baš imala veliki dekolte, ali cice-ubice su opravdale očekivanja. I ima neki pomalo kreštavi glasić. Ne čini mi se simpatičnom, al nekak sam zapeo. Treba mi još par izgovora za pokušat isprovocirat sreću, dajte neku ideju!

Još jedan problem imam. Frendica koja je do nedavno radila u mojoj firmi na seminaru srela neku žensku s kojom se zna iz srednje. I dala meni njen broj da kao odemo na kavu, ručak, jer ova bi tračala, a ne zna nikog u firmi... Malo čudno, s nikim se ne druži, nemam pojma ni tko je ta, nikad je nisam vidio, neda mi se baš riskirat, kaj ak je dosadna, uvalit će nam za ručak svaki dan... i malo se raspitivao i ispalo da ženska pati od nekakvih depresija, mjesecima bila na godišnjem, izgubljena u vremenu... i nekak, ne znam... ak joj pružim prijateljsku ruku, možda joj se previše svidi, postane ovisna o nama, ne možemo je sam-tak odjebat ako je psihički nesigurna... tko zna što se sve može dogodit... možda se zaljubi u mene... ludo zaljubi... ne pušta me više nikud, moramo se seksat 5 puta dnevno...
Htio bi bar saznat tko je ta, kak izgleda, a mislim da mogu samo ako upadnem u njen ured... a em nije sama, em ne želim da skuži da sam to ja taj koji ju je trebao zvati na kavu pred... sad već mjesec dana...
I ovdje bi bilo dobro kad bi imali neku ideju...

- 14:09 - Stavi u košaricu (131) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.12.2009., utorak

Gramatička olimpijada

Razvalio sam test iz talijanskog. 95%. Najbolje sam napisao. Dobro, znam francuski pa mi je puno toga već poznato, pa sam valjda zato u prednosti nad ostalima. Al na francuskom isto obično najbolje napišem.

Idu mi jezici. Zapravo, gramatika mi ide (vokabular manje; uvijek mi fali riječi). Živcira me kaj sam to tek sad skužio. I živcira me zakaj u osnovnoj ili srednjoj nisam bio bolji u tome. Mogao sam, a nisam. Dobro, imao sam problema s mucanjem (imam i sad, al puno puno rijeđe) pa sam se samo molio da me ništa ne pitaju i da sat što brže prođe (u osnovnoj engleski pogotovo). Al u latinskom sam trebao bit bolji. Tam se niš nije pričalo, samo deklinacije, konjugacije... ne, ja 12. na školskom, niš, bezveze...

Šteta da sad nema nekakvih natjecanja iz gramatike. Za moj „uzrast“. Bilo je, zapravo, pred dvije godine, natjecanje iz francuskog pravopisa i gramatike, Kanadska ambasada organizirala. I, s obzirom na konkurenciju i koliko sam tad znao, dobro sam se plasirao (15. od 30)... bolji od Zlate Mück sam bio, molim lijepo!

Ak mogu postojat one informatičke olimpijade, olimpijade izuma i patenata, zakaj ne bi bila i gramatička olimpijada?
I ja u repki... iz francuskog, za 5 godina francuskog i talijanskog, a za 10 i nizozemskog... postanem kapetan repke... i onak na aerodromu u crveno-plavoj trenirci dajem intervju za rtl o očekivanjima na olimpijadi. „Prošle godine nam je izmaklo finale, Danci su znali iskoristiti naše nedovoljno poznavanje subjonctif plus-que-parfait-a, ali ove godine ćemo im uzvratiti! Révanche!!“
I pokažem svoju tetovažu: „Passé simple – je l'utilise.“

Martin Gramatica


- 22:18 - Stavi u košaricu (27) - Sadržaj košarice - Blagajna

07.12.2009., ponedjeljak

Kako se zove film?

Jel netko možda zna kak se zove stari, hrvatski film, crno-bijeli - ne sjećam se točno radnje, znam da je bila pomalo bajkovita i u jednom trenutku je neki čovjek odjednom naraso ko div (jedno 5 metara) i stoji kraj kuće, mlada lijepa ženska s kata ga ugleda kroz prozor i lijepim glasom vrlo artikulirano, izražajno kaže:

"Ja uistinu nisam znala da mi imamo tako velikog čovjeka u našoj kući?"


Općenito, u svim tim našim starim filmovima vrlo jasno govore, svako slovo se čuje.

Znam da je film bio na telki pred točno 10 godina, kasnije ga više nisam uhvatio...

- 21:19 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

06.12.2009., nedjelja

Uletili smo nekim curama sa spikom o "dance contestu" pokazivajući na neke rasplesane dvije par metara dalje s nadom da će se roditi suparništvo i želja za nadmetanjem što bi rezultiralo senzacionalnim razvratnim plesačkim pokretima. Cure rekle da moramo i mi plesati s njima, i pita kak plešemo. Frend veli: "Genijalno". Nije čula: "Kak?". "Genijalno!" "Kak?" "GEJ-alno!".
A bili smo tako blizu...

To s "dance contestom" mi je drugi najbolji ulet karijere. Prvi će zauvijek biti: "Ne čini ti se da su nekad cure više nosile rajfove?".
- 11:35 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.