Izborna nedjelja - svaka nedjelja!
|
Mislim da sam već pisao da obožavam izbore. Mislim da ću, kad ostarim, napraviti cijelu ceremoniju oko glasanja; obući najljepše odijelo, čistu košulju, kravatu koju sam dobio za posljednji rođendan, čarape koje ne stišću i ne zaustavljaju cirkulaciju, na glavu staviti šešir, rukom uhvatiti štap sa srebrnom drškom (poljubiti Loosicu na izlasku - ona je već glasala; uvijek glasamo odvojeno - to je intimna stvar) i zaputiti se do škole. Sjesti u kartonski zaklon, pažljivo pročitati imena svih kandidata, po posljednji put razmisliti, u glavi ponovno proći pojedinačne razloge iz kojih mi se svaki pojedini kandidat ne sviđa, konačno odlučiti, iz unutrašnjeg džepa sakoa izvaditi srebrno naliv pero (poklon za odlazak u penziju), zaokružiti redni broj ispred mog favorita pazeći da je kružnica zatvorena, papir presaviti (najprije uzdužno na pola, a zatim i poprečno) i, uz pozdrav šeširom izbornoj komisiji, s dozom dramatičnosti ubaciti listić u kutiju. Danas sam vraćajući se s glasanja imao osjećaj ko da je božićno jutro. Ja bi da su izbori svaki vikend. Pa prve ankete, pa prvi rezultati, pa postoci, pa tko ide u drugi krug, tko je iznad 5%... odlično! Ne kužim ljude koji nedu glasati. Još manje kužim one koji odu, ali šaraju po listićima, križaju sve i nikog ne zaokruže... Te neke teorije da je bolje tak jer ak uopće ne odeš, tvoj glas ide vladajućima ili onima s najviše glasova, nemam pojma... neke nebulozne teorije bez ikakvog valjanog matematičkog argumenta... Nemaju pojma što propuštaju! |
