Erotsko-ljubavna interkorporacijska priča (a bez Romanse u Seattleu)
|
Poveznica za one koji nisu u toku. (Pa da svi znaju za koji dan o čemu pričam. Naravno, moj prethodni post ste već pročitali.) |
30.10.2009., petak
28.10.2009., srijeda
Raspamećujući sunčani sat
|
Ne znam sjećate li se da sam jednom (bila je to 4. epizoda One iz talijanskog) spomenuo svoj „sunčani ručni sat koji kara sam za sebe“. Gemini je komentirala: „raspamećujuće“ (svidio mi se pridjev).
Jedan od razloga zbog kojih sam se veselio vraćanju vremena na ono zimsko je što će mi napokon sat pokazivati točno vrijeme. Kako je ljetno vrijeme ono 'krivo' tako mi je sat pokazivao sat vremena manje. Sad je sunce na najvišoj poziciji u 12 sati i sad sam na svom. Samo malo sunca uhvatim, nađem sjever... i to je to.
Slika je fotkana u 7:52. Sat nije baš pretjerano precizan tako da pokazuje točno 8. No i normalno je da ima 10-ak minuta odstupanja jer nije ekvinocij. Iako sam čitao da su bolji sunačni satovi napravljeni tako da uspiju 'izravnati' pojavu da je sunce zimi svakim danom sve niže i niže, a ljeti sve više i više, odnosno nakon solsticija obrnuto. Mislim da moj nije toliko sofisticiran tako da mi vrijeme pokazuje apsolutno točno samo dva dana u godini (21.3. i 22.9.), ali 22.9. je na snazi ljetno računanje vremena, tako da ni tada. 21.3. je zato praznik za mene. Samo da kiša ne pada i nije oblačno. |
26.10.2009., ponedjeljak
Ne, na TOME se NE štedi
|
Kupio sam madrac za 2.600 kuna. Dvoumio sam se između jednog za 1.200 i ovog skupljeg. Skuplji mi je bio udobniji, a i prodavačica je nabrojala 5 dodatnih prednosti koje nudi. No nekako mi je puno to novaca bilo. Zvao sam sestru za savjet. „Ne, nemoj štedit na madracima, ak ti je taj bolji...“ Slično je i prodavačica ponovila nešto kasnije. A i ja sam tako razmišljao, na starom madracu spavam već petnaest godina, na ovom ću isto dosta godina, spavajući provodim trećinu života; zbilja, madrac je zadnja stvar na kojoj smijem štedit. Skoro ću si morati kupiti zimsku jaknu. Ideja vodilja je ista – na jakni ne treba štedit. Adidasova pernata (tada 900 kuna) služi me dostojno već 13 godina (kupili su mi je preveliku pa mi je tek nakon 3 godine postala taman). Mogao sam kupiti neku dvaput ili triput jeftiniju, ali raspala bi se za godinu dana. Ova nije, kaj je – je, isplatila se. Soma kuna će sigurno past za par mjeseci. Na jakni se ne štedi. Na cipelama se isto ne smije štedit. Moraju bit udobne, kvalitetne. Cijeli dan hodaš. Na naočalama isto. Stakla moraju bit s reflektirajućim slojem, slojem za zaštitu od grebanja, ovom pizdarijom, onom. Naočale su prozor u svijet! Na obleki isto neću štedit. Kupim jeftinu majicu, apšisa nakon trećeg pranja, sva se izvitoperi, nemre se peglat... Skoro ću morat opet mijenjati ulje u autu. Prošli put frend reko nek kupim to i to: „Skuplje je, al ne smije ti biti žao, ulje mora biti kvalitetno.“ Na radnoj stolici se isto ne smije žaliti novaca. Mora biti ergonomska. Kralježnica je u pitanju. Ne smijem štediti ni na šamponu za kosu. Mora bit protiv peruti. Ni na onom za tijelo. Bilo bi krajnje neodgovorno isušiti si kožu lošim sapunom. Pasta za zube isto mora biti dobra. Kefica za zube također – pa s njom svaki dan po ustima petljam, neću valjda s nekom lošom!? Na žiletima isto ne treba štediti. Mach3 stvarno vrijedi (al stvarno. Probao sam s nekim DM-ovim jeftinijim varijantama – katastrofa, nisam se mogao ni počet brijat, isti čas sam izvadio iz ormarića izraubane Gilletteove i ispričao im se). Na čemu se može štedit? Onim usisavačima možda. Onim za 15 i više tisuća kuna koji dođu u kompletu s antipatičnim „trgovačkim putnicima“ koji ti pokažu koliko prašine se nalazi na centimetru kvadratnom tvog kauča i drži ti prodiku kak se „na zdravlju ne smije štediti“. Makar su zapravo u pravu. Razmišljam o onom pročišćivaću zraka. Alergičan sam, imam astmu, imam gomilu prašine u sobi kojoj sam se već odavno predao. Kolko dođu ti ionizatori? 700, 800 kuna? Neću valjda tu cicija bit, da mi pluća pate... |
23.10.2009., petak
Slika 'prije'
|
Već dugo nismo rezimirali moj (imaginarni) ljubavni život. Kako smo na početku Ere Junca najavljene u prošlom postu, pravo je vrijeme da okinemo fotku 'prije' (fotka 'nakon' je naravno: krevet veliki, svilene plahte, proviruju dvije znojne glave, Kneginjica traži pljuge i upaljač, ja stavljam naočale na nos, na telki se Meg Ryan i Tom Hanks mimoilaze na neboderu u Seattleu). Situacija je relativno siromašna. Zaljubljen sam u samo 8 cura. S mojom efikasnošću, vjerojatnost govori da će se od 8 realizirati tek 0,55. Ako pridodamo korektivni koeficijent (jer ipak „dolazi moje vrijeme“) K=1,2 dolazimo do predviđene realizacije od 0,55×1,2=0,66. Možda do kraja posta ubacimo još koji koeficijent pa uspijemo doći do jedne CIJELE cure. U igri su sljedeće: dvije konstantne nesretne ljubavi mog života, jedna konstantna s bloga, druga varijabilna s bloga, Ona iz talijanskog, ona od koje sam broj pobrao prošli tjedan, nova mala s francuskog i friška ljubav iz firme. Od nesretnih naravno niš. Ove s bloga sve ovo moraju čitati, tako da su mi i tu šanse male, osim ako se ne sažale dovoljno. Ona iz talijanskog mi ne predaje talijanski, ali se pojavila na prošlom satu u ulozi promatračice (cura 23 godine ima! Ja mislio da je u najmanju ruku ko ja. Meni prekrasna s tim crnim podočnjacima, ali - kao i sve izrazito mog tipa – hladna ko led, bar na prvi dojam); ne pretjerano obećavajuća situacija. Ona od koje sam broj pobrao me odjebala. S malom s francuskog je još prerano. Ispada da je za kratkoročne planove u fokusu jedino ova s posla. Mislim da je vrijeme da iskoristim činjenicu da mi je 90% čitateljstva ženske populacije. Obično za svaku ljubavnu priču odaberem jednu savjetnicu. Ali sada nemam prostora za neuspjehe pa angažiram sve vas. Ako ste korisne koliko se nadam, mogu ubaciti koeficijent K'=1,3 s kojim se penjemo na vrtoglavih 0,66×1,4=0,92. Uz malo grubog zaokruživanja već smo skoro na 1,0. Dakle, prije sam je samo viđao u prolazu, zadnja dva tjedna smo se skompali, čak na ručak idemo zajedno, još tu i tamo usputno družimo... uglavnom, kaj sad? Vikend je tu, bilo bi idealno da se odemo negdje nacrvcati. Al to bi značilo da moramo zajedno ići van, a to mi je nekak prestresno; nemrem reć samo idemo cugat, moram smislit cjelokupni izlazak. Previše mi se to čini. Kava mi je pak debilna. Pogotovo petak-subota. Eventualno u nedjelju...pa ubacim kao neku šetnjicu, ovo-ono... Kino mi je izlazano. Kak vam se školski muzej čini? Stare torbe, oni remeni za knjige, pločice sa spužvicom...? Romantično, može se uklopit u šetnju, a nakon lako odemo na cugicu, pivicu... to čak prolazi i u petak, subotu, ne? |
19.10.2009., ponedjeljak
Najzgodniji u firmi
|
Bila je srijeda. Negdje oko dva sata popodne. Penjem se štengama u firmi. Ususret meni dvije ženske, 32-34 godine, visoke, zgodne. Mimoilazimo se. Više pažnje posvećujem desnoj. Lijeva pozdravi. Malo se zbunim, ali uspijevam mutavo odzdraviti. Par štengi kasnije, desna govori lijevoj: „Ovo je najzgodniji tip kojeg sam ovdje vidjela.“ Možda niste dobro pročitali: „Ovo je najzgodniji tip kojeg sam ovdje vidjela.“ Dakle, od strane nepristranog sudačkog tijela proglašen sam za najzgodnijeg u zgradi. Mislim da nikakve dodatne riječi nisu potrebne. Da, zlobnici će reći da je to rečeno s ponešto drugačijim (podrugljivim) tonom: „Ovo je najzgodniji tip kojeg sam ovdje vidjela.“, ali neosporiva činjenica je da me samoinicijativno pozdravila, a time svi pokušaji opovrgavanja tvrdnje navedene u drugom odlomku ovoga posta postaju bespredmetne. Ne moram vam govoriti koliko mi je samopouzdanje naraslo. Skupa s egom. Do kraja dana firmom sam hodao kao pijetao. S blaženim osmijehom na licu. Odjednom sam primijetio kako se sve cure zacrvene kad sam u njihovoj blizini. I odmah im je vruće. Dan-dva kasnije, neku ženskicu zašprehavam na ručku, navečer se s tuluma vratim s brojem. U pravu ste, došlo je moje vrijeme. Junčeva era neka započne! |
15.10.2009., četvrtak
Svečanost svečana!
|
I treća godina je prošla! Najplodnija do sada; 103 posta. Putovali smo Europom, vidjeli Lily Allen u Dioni, preživjeli bezobrazno dug srpanj, razriješili marmelada-džem-pekmez trilemu, okupali se goli, trčali Maksimirom u tajicama. No, i sami znate da ova večer nije posvećena meni, već vama. Ove godine imamo novitet – glazbenu podlogu, možete čak i birati: izlog 1: nagnat će vas da krenete pisat mjuzikl (govore španjolski, pjevaju engleski) izlog 2: tak je izgledala Lily Allen u Dioni (najbolja vizualna izvedba bilo koje pjesme ikad) izlog 3: post kasni dodatnih pol sata jer nemrem bit miran i ne čagat i izvlačit glupe face i pokrete na ovu stvar Najuzbudljivija Komentatorska sezona u povijesti natjecanja. Ljestvica od samih početaka dijeli blogere i čitatelje. Neki smatraju da nije „zdrava“ (ljubomora, izdaja, niski udarci, preljub, osjećaj zakinutosti), dok drugima pričinja iznimno zadovoljstvo osvanuti na vrhu. Zato žrtvujem nezadovoljstvo lošijeplasirane većine za oduševljenje pojedinca na vrhu. A i tko bi me uopće čitao da se ne mora brinuti da će pasti na ljestvici. Sezona ukratko: Šima je krenula opasno i par mjeseci čvrsto držala vodstvo, no tada je platila danak par-tjednom izbivanju s bloga pa je na prvo mjesto došao... netko (ne sjećam se tko). Znam samo da je Raymondica na vrlo kratko mjesto držala vrh. Onda je došla Ruska i nije se micala. I Šima i Ribac i Ray su prijetili, no bili su nedovoljno redoviti da bi to bilo opasno. Tada dolazi ljeto i Šima ima vrlo malo godišnjeg što dobro koristi na planu bloganja. Ostali su ljetovali i otpali. Opet se pokazalo da je ključ dobrog plasmana redovitost. Finiš je bio šokantan; Šima u pravi tren povlači najjače adute („... španjolskim serijama (iz kojih smo naučuli da je uvijek pametno biti dobar prema kućnim pomoćnicama jer nam je to najvjerojatnije majka) ...“) i u zadnji čas poravnava se s Ruskom na vrhu. Mislio sam organizirati nekakvo pripetavanje, ali prevelika bi to tragedija bila (za bilo koju). Prije svečanog proglašenja pobjednica, imamo još nekoliko nagrada za uručiti. Najviše bodova tokom ljetnih mjeseci osvojila je LaRamie pa je time za trud zaslužila nagradu Nisam bila na moru – dečko mi na kraju svijeta – ubit sam se htjela. Ajmo, pljesak! Titulu najdebitantice zaslužila je Kojotica, dok je titulu najvicedebitantice osvojila Slatka! Još jedan aplauz, molim! (Ovo do sad su bili ko oni Oscari kaj se dodjeljuju prije glavne ceremonije pa ih mi vidimo samo u onoj 3-sekundnoj snimci. Nemojte se ljutiti, vidite da i ovako kasnim!) Sad prelazimo na glavne nagrade. Nagradu Imam isto bodova k'o Kneginjica, a nisam tol'ko lijep osvojio je jedini pripadnik muškog spola na ljestvici – Ribac. Ovo je njegovih par sekundi, poslušajmo. Hvala, hvala, zahvaljujem Bogu, roditeljima, akademiji i svima ostalima koji su prepoznali potencijal Naomi Klein... bla, bla, bla... *suze ko u Halle Berry na Oscarima* bla, bla, bla... *publika zjeva, režija spava*... i također u svoje ciljeve ucrtavam da postanem ljep k'o Kneginjica... ili da joj uništim ljepotu, ovisno što je financijski isplativije u ovim teškim recesijskim vremenima... ..i mir u svjetu! Bravo, Ribac! Najviše 20-ica (komentare inače bodujem s 10, 15 ili 20, iznimno 30) dobila je Raymondica koja će zato ponijeti titulu Da nema Kneginjice, bio bih zaljubljen u tebe! Pljesak jedan! No, ona neće iskoristiti pravo na par riječi. Protestira zbog mog „patronizirajućeg tona“ kojim sam započeo prošli post. Kaže: „imam mozak. podcjenjuješ svoje čitatelje i to mi se ne sviđa xD“. I u pravu je. Podcjenio sam vas (tako me vuče da napišem „podcijenio“, al ne usudim se kad ona nije stavila „i“). Zapravo sam jako zadovoljan vama. Nema vas puno, al niste oni debili koji se okupljaju na nekim blogovima. Zato mi se i sviđa kaj nisam popularan, samo bi se nasrali oni proljevi dosadni, neinventivnih razmišljanja. Vratimo se nagradama. Titulu Naj-anonimka- komentatorica dobila je – Gemini! Pomalo rezervirana kakva jesam, probat ću zatomit erupciju jedinstvenog osjećaja ushićenja koji me upravo preplavio i suzdržano reći: hvala ti Junac što si mi uljepšao dan i sretna ti treća godisnjica pisanja šarmantnih zgoda i nezgoda koje čitam s neobjašnjivim veseljem. Nema na čemu! Aplauz! Nagradu Još 45 dana i napokon punoljetna osvojila je, a tko drugi – Kneginjica! Ona nam neće ništa reći večeras. Otišla je kupiti kondome. 30.11. je Romansa u Seattleu na telki. I tu smo, na vrhuncu ove skromne, ali emocijama razbuktale ceremonije! Problem s dvostrukim pobjednicama je tko ima prednost biti prvi odnosno zadnji. Zato ću prvo proglasiti Šimu, ali bit će pljesak za Rusku, a onda ide Ruska, ali na kraju pljesak za Šimu. Najkomentatorica sezone 2008./2009. ili Imam od Kneginjice više bodova i veće sise (90D) – Šima! Poštovani uzvanici, Dragi Naš Junče Za ovu prigodu pripremila sam dva govora, jedan duži: u kojem se prisjećam kako sam prije točno 2 godine i 10 dana ostavila prvi komentar na ovoj adresi, pa napredovanja na komentatorskoj ljestvici i tako do današnjeg dana kad se moje ime nalazi na broju 1, i jedan kraći u kojem samo želim reći: Hvala ti Dragi Naš Junče bilo je pravo zadovoljstvo komentirati te savršene postove! U nadi da će se ovo naše druženje nastaviti još dugo, šaljem ti jedan veliki ljubac! Ajmo, pljesak za Rusku! Nakomentatorica sezone 2008./2009. ili Imam od Kneginjice više bodova i veće sise (85C ili 85D) – Ruska! Dragi Moj Junac, poštovane čitateljice i čitatelji Dragog Mog Junčevog bloga! Neizmjerna mi je čast primiti nagradu Komentatorice godine za koju sam se, moram priznati, tokom ove godine dana jako trudila i žestoko borila; bivala simpatična, šarmantna, pismena, zanimljiva... Ne bez razloga, jer svi znamo koja je čast biti Komentator godine (naravno, nešto manje nego Prvi komentator godine (voljena i poštovana smisao života 42)). Kao što je Junac spomenuo, moju sreću za nijansu umanjuje to što nisam jedina dobitnica, ali valjda se nešto računa i to što sam većinu vremena bila 1. na ljestvici (molim gospodičnu Šimu, uz dužno poštovanje!, da se ne uvrijedi zbog mojih riječi i čestitam joj na nagradi! :) ), bar se ja, u nutrini duše moje, time tješim. :) Za kraj, u ovom svom govoru, želim spomenuti preslatku i simpatičnu gospodičnu Kneginjicu koja je cijelo ovo vrijeme bila moj favorit i nadam se da će sljedeće sezone baš ona biti pobjednica. I sad veliki pljesak za Šimu! Bravo, bravo! Jedino moram ispraviti da je prva najkomentatorica bila Bamby (koja je netragom nestala pred godinu dana), sž42 je bila sezonu iza. To bi bilo to! Prošla je još jedna prilika za pokazati do gdje ste uznapredovali s vašim govorom za Oscara kojeg vježbate svaki dan prije spavanja s četkicom za zube. Za par dana kreće nova sezona, novi postovi, noviteti u natjecanju... u konkurenciju se vraća sž42, Gemini otvara blog, graM prelazi u cheerleadersice, mirišim krv! |
13.10.2009., utorak
Zašto plaćamo vodu kad ona sama od sebe pada s neba?
|
Povod je Bablov post. Vrlo učestalo mišljenje kojem će se vjerojatno prikloniti i većina vas. Zašto moramo plaćati vodu kad je ona opće dobro, pada s neba sama od sebe, izvire iz tla? Povest će se diskusija na tu temu, sugovornicima će usta postati suha pa će skoknut do dućana i kupit si pola litre Jane za 5 kuna. Usput će u novinama pročitat da cijena vode skače za 10% i dodatno se zgrozit. (Uopće mi se neda ulazit u to kako su ljudi najosjetljiviji kada rastu cijene najjeftinijih proizvoda, npr. brašno, kruh, mlijeko.) Ovako, otprilike, prosječna cijena kubika vode u Hrvatskoj je 10 kuna. U Varaždinu je najskuplja (17 kn), u Zagrebu (11,85), a u nekim ruralnim područjima po 4 kune. Dakle, 1000 litara pitke vode za 10 kuna. Za 10 kn u dućanu dobite jedva 2 litre flaširane vode. Al to nikom nije strašno. Ne, onih 1000 litara za 10 kuna, to je „prestrašno!!“. Možemo reći i da telefone i mobitele plaćamo 500 kn mjesečno, dok je pet puta manja cifra za vodu – osnovni element života – „ravna krađi“. Ali s druge strane, baš zato što je voda osnovni element života, trebala bi biti besplatna svima. Što u početku, kad bijaše riječ, i bi. Jer voda stvarno pada s neba i izvire i teče po tlu. No, tu smo uletili mi pa sve redom zagadili tako da više nemamo kvalitetne alternative vodovodu. Kišnicu možeš piti još jedino na otocima. Kopat bunar u dvorištu se rijetko kome da. I onda nismo imali druge nego izmisliti vodovode. Koji, naravno, nisu besplatni. Voda negdje u podzemlju teče plitko, a negdje i duboko (po više stotina metara duboko). Do tam se trebaju izbušit zdenci. To košta. Duboki bunar i do pola milijuna kuna. Onda moraš stavit pumpu jer vodu treba dofurat do površine. I pumpa košta. U stotinama tisuća kuna. Pumpa radi svaki dan po nekoliko sati (negdje 2 sata, negdje 3, negdje 8, negdje valjda i više). I to košta (struja). Onda moraš izgradit vodospremu (da bi uštedio na radu pumpe). Vodosprema košta. Nekoliko milijuna kuna. Onda moraš izgradit sve te cjevovode koje spajaju crpilište s vodospremom pa vodospremu s krajnjih korisnikom. Ti cjevovodi isto koštaju. Ajmo reć 300 kuna po metru. A cjevovodi su dugi kilometrima. Kad se sve to zbroji, nadam se da vidite da to dosta košta. I treba cijeli taj sustav održavati (tu i tamo promijeniti pumpe i slično). Zato platimo 10 kuna. Holding si uzme dio, a dio proslijedi Hravsktim vdoama. Ali nije ni to sve! Jer Vdoe će vam naplatiti i slivne vode iako ste vi na nekakvom otoku gdje nema k od kanalizacije i čim tri kapi kiše padnu vama se voda slijeva s brda i pod kuhinjskim prozorom odjednom vam teče nabujala Amazona. To s jedne strane i nije baš korektno (nek onda uvedu i porez na zrak pa smo mirni), ali kaj sad; ima podosta ljudi kojima pitka voda još uvijek ne teče iz pipe, a na nju imaju pravo isto koliko i vi. Valjda je red da i njima izgradimo cijeli vodoopskrbni sustav opisan par redova gore. A to košta. Kao i kanalizacija koju je isto poželjno izgraditi (koja je još i puno skuplja od vodoopskrbe). I zato moramo plaćati sve te gluposti. Ako bi išta trebalo, to je povećati cijenu vode da je ne trošimo tako olako. Ne raste voda na drvu! Zato zatvorite pipu dok se sapunate, šamponirate, četkate si zube i seksate dok se tuširate! Radije pišajte dok se tuširate!! Da uštedite vodu iz kotlića!! Ja bi, ali tuš-odvod mi nije preveć efikasan pa nije baš ukusno. Iako kažu da je pišalina najčistija tekućina! Manje bakterija i od krvi i od sline. A ljubili se bi stalno. Da pišate jedni po drugima, svijet bi bio čišći!! |
12.10.2009., ponedjeljak
Bio sam kod frizerice danas
|
Svaki put pokušavam isprovocirati frizerke da priznaju da im je krivo kad odem na šišanje onoj iz druge smjene. Naglasim hipotetsku situaciju da se to ne desi samo jednom (što može biti i slučajno), nego čak dva (ili više) puta za redom. Ali niš, ne smatraju to izdajom/prijevarom, niti to zamjeraju jedna drugoj... bezveze... a već sam ih vidio kak se čupaju i gađaju češljevima i fenovima zbog mene, zrcala se razbijaju, babe pod onih astronautskim kapama ostaju zapostavljene dok se ove dvije u hrvačkom zahvatu nađu vani, gdje pada kiša, pa slučajno padnu u blato... pa ova ovoj rastrga majicu, ova s druge strgne grudnjak... No, danas sam došao do drugog zaključka. Žene smatraju da imamo loše frizure ili se loše brinemo o njima. Kako drugačije objasniti poticajne cijene šišanja za muškarce. Šišanje nam je 20 kn jeftinije od onog za žene. I pranje kose nam je jeftinije. Bez obzira koliko kose imali. Rezanje vrhova je isto jeftinije. A vrlo vjerojatno imamo sličan broj vrhova čije rezanje uopće ne ovisi o dužini vlasi. A da ni ne spominjem da mi svaki put nudi potkraćivanje obrva – besplatno! Već sam dva-tri puta odolio ponudama, ali samo je pitanje vremena kada ću posustati. |
11.10.2009., nedjelja
Niš od nastavka sapunice (bar ne ove sezone)
|
Kako sam upisao talijanski, nadao sam se da će se nastaviti iznimno uspješna prijeljetna sapunica "Ona iz talijanskog"... no niš od crnomanjaste učiteljice talijanskog. Nisam se ni u neku od pohađačica zaljubio... al glavno da sam se tri puta u sekundi zaljubio izlazeći iz učionice; vrijeme se usporilo kako sam otvorio vrata, a preda mnom tri crnooke... a lijepo me frendica na španjolski nagovarala, al ja da kaj će mi španjolski, da mi nije ni tak lijep... idiot! _______________________________________________ Bliži se kraj Komentatorske sezone! Osvježio sam ljestvicu, situacija je izvanredno napeta! Ruska 10 bodova pred Šimom, odlučivat će zadnji komentari! Tradicionalna svečanost proglašenja pobjednika je 15.10. (četvrtak) u 20h. Pokušat ću do tad još bar dva posta napisat, možda i tri... Tako da teoretske šanse imaju i Ribac i Kneginjica. Sretno svima, igrajte hrabro i časno! p.s. molim da mi se Gemini javi na mail! |
09.10.2009., petak
Razmetni sin se vratio
|
Sad imam šutit i vježbat poniznost sljedećih par godina. Sreća me pomazila; profitirao sam na tromosti firme koja me nije stigla službeno otpustiti, tako da sam uspio ostati u njoj, samo sam se preselio u drugi odjel. Malo glupa situacija, al dobro, proći će... Ako se sjećate, prije sam radio na odjelu za avione i rakete, sad sam na odjelu za ždralove. Mislim da je to svojevrsni napredak. Iako su mi avioni bili ispunjenje dječačkog sna. Simbolično, počeo sam čitati Povratak Filipa Latinovicza (knjigu koju sam svojevremeno znao izanalizirati bolje od ikoje koju sam pročitao). Ovo mi nećete vjerovati. Prvi dan povratka, na rtl-u "Cable guy" i zove tip žensku kod sebe na večeru i film. Na telki je - pogađate - Romansu u Seattleu!!! |
03.10.2009., subota
Wageningen
|
I avantura završava usred Nizozemske. U Lilleu nisam uspio naći ni ljubav ni posao pa sam se zaputio prema Nizozemskoj – zemlji u kojoj ne postoji riječ za „nevinost“. Frend mi studira u Wageningenu pa sam iskoristio njegovo gostoprimstvo. No, ni tu u ova četiri dana nisam uspio naći posao, tako da se sutra vraćam kući.
Ali lijepa četiri dana u Wageningenu. Iznimno. Jučer sam sjedeći na klupi i gledajući slike i stripove u nizozemskim novinama upoznao dvije sestre. Plavuše. Pozvale su me kod sebe na ručak. Dok su one kuhale u kuhinji ja sam se zavaljao na kauč. I upalio televiziju. Nevjerojatno, ali na telki je bila „Romansa u Seattleu“. Nesinkronizirana. U prolazu su rekle nek zgasim taj glupi film s tom glupom kravom Meg Ryanicom. Kad si u stanu s dvije Nizozemke koje stanom hodaju odjevene ko Brooke Shields u Plavoj laguni, zaboraviš na sva svoja uvjerenja i ideale, pregrizeš jezik i promijeniš na Zvjezdane staze. Kad vidiš da nisu ni tada sretne, na Earla. Ovaj put nisam smio dozvoliti nijedan krivi korak, ni moj, ni njihov. Pitale su me želim li zašećeriti limunadu. Pokušavao sam im u očima pronaći točan odgovor... rekao sam ne hvala. Tri minute kasnije na kauču nas je bilo troje. Golih. Rekle su nek govorim „dirty“. No, s ludim Nizozemkama uobičajeni repertoar riječi ispucaš za pola minute, a temperatura tijela im se podigne jedva na 36,7°. Znao sam da je ovaj put potrebno nešto posebno. Prešao sam u ofenzivu i posegao za najprljavijim trikovima. Taman dok sam prodavao foru iz s potkoljenicom „Ally McBeal“, krenuo sam s verbalnom predigrom na temu globalnog zatopljenja. U trenu su doletila po dva šamara sa svake strane. Usred psovanja na nizozemskom, dobacile su mi gaće i rekle da imam 30 sekundi da se pokupim iz njihova stana i vikale da kaj sam ja lud, da globalno zatopljenje, da led koji se otapa, razina mora se poveća za metar-dva, da znam li ja na kojoj sam upravo nadmorskoj visini, da kak mogu tak nekaj... da nek se odem obrazovati pa nek se vratim... pokušavao sam se braniti da HNOS, da državna matura sad pa... nije pomoglo... Vani se spustio pljusak. Kišobran kojeg sam kupio istog jutra je ostao kod njih.
|
