Najzgodniji u firmi
|
Bila je srijeda. Negdje oko dva sata popodne. Penjem se štengama u firmi. Ususret meni dvije ženske, 32-34 godine, visoke, zgodne. Mimoilazimo se. Više pažnje posvećujem desnoj. Lijeva pozdravi. Malo se zbunim, ali uspijevam mutavo odzdraviti. Par štengi kasnije, desna govori lijevoj: „Ovo je najzgodniji tip kojeg sam ovdje vidjela.“ Možda niste dobro pročitali: „Ovo je najzgodniji tip kojeg sam ovdje vidjela.“ Dakle, od strane nepristranog sudačkog tijela proglašen sam za najzgodnijeg u zgradi. Mislim da nikakve dodatne riječi nisu potrebne. Da, zlobnici će reći da je to rečeno s ponešto drugačijim (podrugljivim) tonom: „Ovo je najzgodniji tip kojeg sam ovdje vidjela.“, ali neosporiva činjenica je da me samoinicijativno pozdravila, a time svi pokušaji opovrgavanja tvrdnje navedene u drugom odlomku ovoga posta postaju bespredmetne. Ne moram vam govoriti koliko mi je samopouzdanje naraslo. Skupa s egom. Do kraja dana firmom sam hodao kao pijetao. S blaženim osmijehom na licu. Odjednom sam primijetio kako se sve cure zacrvene kad sam u njihovoj blizini. I odmah im je vruće. Dan-dva kasnije, neku ženskicu zašprehavam na ručku, navečer se s tuluma vratim s brojem. U pravu ste, došlo je moje vrijeme. Junčeva era neka započne! |
