Škarnicli, poruka svijeta i lažnjaci pri tipkanju pina
Ne kužim tu opsjednutost pekarki i blagajnica u dućanima s vrećicama. Kod pekarki su tu još i škarnicli. Svako pecivo mi stavi u poseban škarnicl. I onda sve te škarnicle u vrećicu. Još ak sam uzeo čokoladno mlijeko ili jogurt, izgledam ko da sam na piknik krenuo (da ne uvodim temu ekologije). Nekad me boježljivo pita jel može kifla sa sirom i slanac u isti škarnicl... al ak je tu jogurt, opet uvalja vrećicu... nekad mi dopizdi pa izvadim sve iz vrećice i vratim joj je... no, sljedeći put opet – dva škarnica, vrećica. Mora da je tu riječ o uroti pekara i nekih opakih lobija proizvođača škarnicala. Ista je stvar vjerojatno i s dosadnim vrećicama. Kupim kruh i mlijeko, ženska odmah poseže za vrećicom. Odlučno je spriječim u njenoj namjeri. Moram priznat da sam si nekak frajer kad hodam po ulici s kruhom, dva mlijeka, čipsom i, kajaznam, cedevitom u rukama... ne mogu naći razlog; valjda sam ponosan svojom sposobnošću da spretno balansiram sa svim tim predmetima hodajući... dobro, nekad se pretovarim, pa jedva dovučem sve to u komadu doma... al nitko nije reko da je lagano biti frajer. _________________________________ Jučer sam bio kupit kruh u dućanu. Ženska mi daje kruh i veli „Evo, debeli!“. Pred nekih mjesec dana me pitala da kaj me nema u zadnje vrijeme. Pa sam rekao da ne jedem apsolutno niš. Rekla je da se ne bi baš reklo. Sreo sam jučer i frendicu iz srednje, koju otad, mislim, nisam ni vidio. 9 godina, dakle. Prvo kaj je rekla - da sam se zbucao. Mislim da mi svijet šalje poruku. _________________________________ Odnedavno imam foru da kad ukucavam pin na bankomatu, lupim par lažnjaka. Nedavno sam se naslušao o tim kamerama na bankomatima pa, osim što više nego prije sakrijem prste dok tipkam, da bih zavarao kameru, odglumim da sam otipkao dvije brojke prije i poslije onih četiri pravih. Moram se riješit te paranoje jer uvijek se zajebem u tom lažnom tipkanju pa ipak greškom stisnem tipku, pa moram pin ukucavati pet puta... kaj je najbolje, uopće me ne plaši „moj“ bankomat (u kvartu), neg je poanta da ja, kao, vježbam (!?) za druge bankomate. |