Patuljak i vuk
|
Ovakvu priču nigdje čuli niste, u slikovnicama nema ni približno iste. Ak' baš morate znati, basna će ovo biti. Ali pazite, suze biste mogli na kraju liti. Bit će tu i smijeha, ponešto bludnih grijeha. Vjerovali vi to meni ili ne, u ovoj priči nema vještice. Nema ni vile (ni dobre ni zle), ni zmaja, ni dvorca ni ptičice dv'je. Iza zemalja, polja, mora i gora sedam, svako tol'ko patuljka zelenog ugledam. Mrzovoljan nekad, uvijek niskoga rasta, poštapalice: Dosta je bilo igre! Basta! Žena mu lijepa i krasna, večera bogata i slasna. U maloj kolibi žive. U vrtu uzgajaju šljive. Jednog dana patuljak začuje zov i odluči otići u gusaka lov. Uzme pušku, na rame je stavi, spremi krušku, u šumu otpravi. Sa žviždaljkom krene guske mamit, najednom se prene i stane galamit. 4 mu vuka put prepriječila da bi što prije glad zaliječila. Najveći od njih Mikloš se zvao. Već je mnogim lovcima hrabrost krao. Uvidje patuljak da pobjeći nikako ne može pa stane i misli kako se izvuć čitave kože. Ništa mu ipak na pamet na padne te zavapi: O sudbine li mi jadne! Vuci će nato: Ne vrišti mi kukavički samo, šansu ćemo da ti damo. Ne tražimo zlato. Možeš ići kud god hoćeš, samo daj nam krušku! Ili ćemo ti se svi četiri posrati na njušku! Patuljak se tome nemalo iznenadi, no krušku iz džepa brže-bolje izvadi. Nije malac tada ni ponajmanje znao da je Mikloš sa masnom hranom nedavno stao Bacio se u vegetarijance; doručkuje pahuljice, gabla žgance. Nije mu do mesa nikad ni bilo, tek možda od kojeg piceka krilo. Perad sva mu brzo dosadi kao i kozlići ako nisu mladi. Ostale mu samo žitarice, povrće i voće, al' kome se to svaki dan saditi hoće. Patuljak razmisli kako mu pomoći pa zvjerku značajno pogleda u oči: Vuče, slušaj ti mene sada, riješit ću te vegetarijanskih jada! Imam za tebe ideju pravu. Priskrbit ću ti vječnu slavu. Dođi kod mene, imam vrt iza kuće. Pola je moje, pola od žene, jedino što je na jugu pa je prek dana vruće. No sunce voćkama jako godi pa grana oblilato plodovima rodi. Vrtlarskom zanatu ću te tako podučit da ćeš jabuku od kruške moć razlučit. Bit ćeš majstor svog zanata, ponosit će se tobom i mama i tata! Imaj na umu; neće obuka biti ni brza ni laka, sati će u napornom radu letjeti: tika-taka. Znam ja, liju ti ljubiš. Ne brini, nju ne gubiš. Može i ona s tobom doći. Brže će vam noći proći. Ima jedan krevet na tavanu, tamo ćete spavat. Ak vam je hladno mogu vam deke dodavat. Ali, pazi, samo deku dodat, ništa više. Jer ako ženu iznevjerim, loše mi se piše. S kuhanjem će dogovor biti ovakav: jedan dan kuha moja žena, jedan lija. Ja kuham onaj tjedan kad suncokret proklija. Ti u kuhinju ne smiješ, previše si dlakav I? Što kažeš, vuče? Mikloš se zamisli, šešir na glavu navuče... Prijatelj ga tada po ramenu potapša, sljedećim riječima mu dušu olakša: Mikloše, nesretan već si dugo i ne samo kad puše jugo. Vidim, mjesecima si već na mukama, no sudbina je samo u tvojim rukama. Budi hrabar k'o mali dabar. Hrabro odluči, nemoj da ti se srce do smrti muči. Mikloš ohrabren odlučno reče: Patuljče, može, krenimo što prije, hoću šljive brat još ovu veče'! Al čekaj trenutak, da skoknem do lije! Čekala tri vuka i patuljak tek minuta par Kad evo, nose vuk i lija malcu gusku na dar Lija kaže: Bravo, Patuljče! Pametan si k'o inspektor Draguljče! S prijateljima svojim vuk se pozdravi. Bili oni tužni; radi se o Miklošu, ne o kakvoj kravi. Mahali su dok im god u vidokrugu bili ni jedni ni drugi suzne oči nisu krili. Iza drveća zapalo sunce boje zlata, kad patuljak liju poskrivečki zašlata. Predvečer trojka u patuljkovu kuću stigne kad se žena ljutito i naglo na noge digne. Vidje ona lopova vuka i prefriganu liju pa vikne na muža: Što si mi doveo ovu zmiju? Ispripovijedi patuljak priču ženi na što se ona od srama zacrveni. Oprostite mi, molim vas, lijo i vuče. Nek vam bude ugodno pod krovom naše kuće. Živjet ćemo u slozi i veselju, uživati u voću, mrkvi i kelju. Proslavi društvo večerom lakom: krumpir juhom i kolačem s makom. Radost vegetarijanstva od tada u kolibi vlada. Nikad više patka od Mikloševa zuba ne strada. Tako vam je, dragi moji, u šumi tog dana bilo. Mogu ti ispričat i što bješe te noći, samo mi sjedni u krilo. Jer priča to je samo za u ljubavi dvoje kad ne trebaju deke da se tijela oznoje. |
