I ja
|
Svaki drugi bloger rezimira godinu na izmaku pa je valjda red došao i na mene. Iako mi je glupo to vezanje za datume. Godine brojim od ljeta do ljeta. S morem sve završava. Kasnije se sve svodi na preživljavanje jeseni i zime, čekanju proljeća, čim ono dođe, već je lakše. Ali pomalo je bedasto rezimirati godinu tamo u osmom mjesecu (a i prevruće je za takve napore), a zbilja bih si volio ovdje zapisati (kao podsjetnik) da mi je, statistički gledano, ova godina bila najuspješnija do sada. Diplomirao sam, zaposlio sam se, kupio sam si auto, Barbara Kolar mi je čitala stihove u eteru. Sad kad gledam, ovo prvo troje – zapravo potpuno logično i niš tak specijalno kolko mi se činilo da će zvučati. Da mi je bar neka obožavateljica poslala kakve obnažene slike, to bi već zvučalo malo bolje. No, nisam ja te sreće. Mene čitaju sve neke fine, pristojne, čedne. Pa i ovako bez napaljujućih fotki čitateljica ovu godinu bih sljedećom mogao nadmašiti jedino zarukama, ženidbom i klincem. Kad tako gledam, čak i ne želim puno uspješniju godinu. Zacrtat ću si tek napisati sonet, epski krimić u trinaestercu i vestern-ljubić. I to nek mi bude mjerilo uspješnosti naredne godine. Ma možda je i to previše, nek mi samo Kneginjica punoljetnom postane i nitko sretniji od mene! ;) |
