30.07.2008., srijeda

Romansa za ručak

Zaljubio sam se. Doris joj je ime. Tako joj na pločici piše. Pitao sam je kakve sve salate ima, pa umake... odabrao sam mješanu i umak „1000 otoka“... tu i tamo izmamio smješak. Pitala me hoću li veliki ili mali menu. Veliki je s velikim pomfrijem i velikim pićem, mali sa srednjim pomfrijem i srednjim pićem. Pitao sam je ne bi li se onda taj mali menu trebao zvati srednji. Oborio sam je s nogu.

Jedem. Nosi ona McCountry. Dolazi do mene, „Ovo za vas?“. Nije bilo za mene. „Paa... može!“. Skužila je na vrijeme.... Ali, je li moglo biti očitije!?

Crvenkasta kovrčava kosa, koja pjegica, slatko lice.

Zaljubljen sam. Doris joj je ime.

P.S. ipak nema pjegice. Svejedeno je slatka. (1.8., nakon ručka)
- 20:27 - Stavi u košaricu (21) - Sadržaj košarice - Blagajna

28.07.2008., ponedjeljak

Rođenje, vjenčanje (a ja još nisam na moru!!!)

Prijatelj mi pred desetak dana dobio dijete, prijateljica se prošli vikend vjenčala, a ja 28.7. o tome pišem post. Na poslu. Naglasak na 28.7... i na posao. No pustimo moj nagli prelazak s ljetovanja od po 6-7 tjedana na samo 2...

Već sam pred tjedana dana počeo pisati o rođenju frendovog sina pa sam završio na svojoj konačnoj teoriji smisla života, al mi to sve zvučalo previše otrcano pa sam odustao od objavljivanja teksta. Al ajmo na brzinu, smisao je samo produljenje vrste. Uvijek je to kao 'samo'... kao ima nešto više, značajnije od stvaranja života? Ma... Jebale vas harfe, bijele halje i hodanje po oblacima ak 'nekaj' iza sebe ne ostavite!)

Iako friški tata ne čita ovaj blog, i ovdje ću mu zaželit sreću i zdravlje! Naravno, i malom i majci...

Ali zato blog čita gospođa Peršunić-Zadomondodondo.

Pred mjesec dana, tada još gospođica, pozvala me na roštilj. I dođem ja na taj „roštilj“, a kad ono – to svadba! Vjenčali se oni! Iznenađenje je bilo tim veće što su u vezi tek par mjeseci. Htjela je izbjeći klasično vjenčanje. I uspjelo joj je u potpunosti. Osim što je to i nalikovalo više na roštilj, i što nije bilo staraca, možda je zanimljivo i da je mladenka imala crnu haljinicu.

Malo sam bio razočaran jer me nitko ništa nije pitao u vezi cijele situacije, ipak sam prepun pametnih i mudrih savjeta ("Festina lente" i sl.), no već sam naviknuo da me se zaobilazi pri važnim pitanjima... (preimenovanje Nultog sata, potom Tamarin angažman na radiju, i sl.)... fućka se svim za Junca!

No valjda znaju kaj rade. Možda i je njihova odluka bila ishitrena, ali ne može se reći i impulzivna. Jer na „roštilj“ sam pozvan mjesec dana prije što znači da se imala vremena predomisliti. To što su do odluke došli nakon, čini mi se, tri tjedna veze, možda i je za diskusiju... ali zašto komplicirati mjesecima i godinama ako si u nešto siguran, vidiš da ti paše, da je to to... Tu ne treba pametovati.

Sljedeća zanimljivost je što nije samo ona postala Peršunić-Zadomondodondo, nego i on Zadomondodondo-Peršunić. Lijepa gesta, mora se priznati.

U nekim stvarima sam konzervativan i naginjem tradiciji, tako da ja to ne bih napravio. Nekako mi je to preliberalno... Nije da mi je to s prezimenima tak bitno, ali moram priznati da bi mi jako lijepo bilo, ak/kad bi se ženio, kad bi uzela samo moje prezime. Nemam ništa protiv ni da ga samo nadoda... ali kad bi se potpuno odrekla svog, to bi mi se vrlo krasnim činilo. Mislim da bih na treću soluciju (da samo ostavi svoje) ipak bio malo, recimo, razočaran. Pa ipak je prezime nešto što obilježava jednu obitelj.

Vidiš, sad me zanima, ak će ovi imati dijete, kak će se ono prezivati... samo njegovo ili i njeno..?

Vjenčali su se kod matičara. Opet sam možda konzervativan, ali meni bi vjenčanje samo u crkvi nešto značilo. Postojao Bog ili ne (nisam se ni sam dogovorio), zakletva tamo, pred Bogom, mi ima puno veću težinu. Ovo kod matičara... samo prazno slovo na papiru... onda se ni ne moramo ženit... Nemojte me krivo shvatit, tu mislim samo na sebe. Nije da sad neću poštivati brak sklopljen samo kod matičara. Ako njima taj potpis ima težinu, onda ću ga i ja cijeniti. Isto kao i zakletvu u crkvi.

Tako cijenim i ovaj Peršunić-Zadomondodondo brak. Veliki korak, ozbiljan korak. Lijep korak.

Niš... Sretno i pamet u glavu!

Junac

- 14:41 - Stavi u košaricu (13) - Sadržaj košarice - Blagajna

23.07.2008., srijeda

Novi Batman

Krenulo mi s nagradnim igrama na radiju. Pred par postova sam vam pričao o pjesmici i romantičnim filmovima, a evo, u ponedjeljak sam već dobio pozivnicu za pretpremijeru novog Batmana. Ovaj put nisu bili potrepni stihovi, samo ključna riječ. Prije mi nikad nije palo ni na pamet sudjelovati u nagradnim igrama, ali ako je dovoljno samo poslati poruku, zašto ne...

Nadao sam se da će se na pretpremijeri naći većina voditelja s tog radija pa tako naravno i moja omiljena, no niš. (tko je i pomislio da ovdje mislim na Barbari Kolar: -20 bodova)


Kao i svaki Batman, dobar, ali ipak imam par zamjerki:

1. Film se uopće ne zove „Batman“, već samo „Vitez tame“

2. Radnja se nikako ne uklapa u liniju fabule definiranu prijašnjim filmovima. Glavni negativac je Joker pa bi se eventualno (nategnuto) moglo reći da je radnja smještena negdje na pola prvog „Batmana“. Ali ovdje se nudi drugačija priča oko nastanka Jokerovog lica. Zbrku unosi i lik Harveya Denta koji se u filmu pretvara u Dvoličnog pa umire, a znamo da se Dvolični (Tommy Lee Jones) pojavljuje u „Batmanu zauvijek“ gdje ga, čini mi se, prati nešto drugačija priča.
Izlika može biti jedino prethodna točka tj. to što se film naslovom ne može dovesti u vezu s prethodnim filmovima o čovjeku šišmišu.
Važno je napomenuti da radnja i prije ovog nastavka nije bila dosljedna. Tako smo imali već tri scenarija ubojstva Batmanovih roditelja (prvo Joker, pa Dvolični, pa neki kojeg Batman ubije nakon suđenja u „Batman Begins“). No priznajem, možda i pretjerujem kad u Batmanu tražim dosljednu logičku i vremensku povezanost svih likova i događaja.

3. Radnja je malo prekomplicirana; previše prevrata, zaokreta. Stvar u ovakvom filmu mora biti jasna; mora se znati tko je negativac, tko pozitivac, nema nikakvih izdaja, dvostrukih igara i sl.

4. Film je predug (oko 2 i pol sata). 2 sata je uvrh glave za bilo koji film, a pogotovo za Batmana koji ipak mora težiti „lakoj“ radnji i tome da uspije sačuvati pažnju dijetetu od 10 godina. (trajanje preko 2 sata toleriram jedino izvanrednim ostvarenjima poput Kuma, Bilo jednom u Americi, Bilo jednom na Divljem Zapadu i sl.)

5. Batman-znak je bezveze, ne nalikuje „službenom“. Opet se može navesti izlika spomenuta u Točki 2.

6. Kostim je blijeda kopija „originalnog“, pogotovo maska. Tu nema izlike.

7. Batmobil je također bezveze.

8. Glavna glumica (Maggie Gyllenhaal) nije loša, što je više gledaš, sve je zgodnija. No ipak nije u rangu Katie Holmes, a pogotovo Kim Basinger, Michelle Pfeiffer ili Ume Thurman.


Nisam stručnjak da se pačam u komentiranje glume pa ne znam je li Ledgerova interpretacija Joker zbilja tako dobra ili to samo pričaju jer se radi o pokojniku. Po meni je Joker Jacka Nicholsona i dalje nedodirljiv; imao je više stila, više „vica“. Možda sam prekonzervativan, ali u istu rečenicu s Nicholsonom i dalje mi idu samo Pacino, De Niro i James Stewart.

Da se ne stekne krivi dojam, a i rekao sam već na početku, film nije loš. Isplati se pogledati. Christian Bale kao Batman ni u prethodnom nastavku (Batman Begins) nije bio loš. Skakanja, padanja, šore i pucanja su na visini. Moja pratnja će malo stručnije reći da „dobre glumačke izvedbe Gary Oldmana i Morgana Freemana spašavaju tih pola sata filma viška“. Napomena da sam možda još koje od zapažanja bezobrazno ukrao svojoj pratnji i ne stavio navodnike, pa se ispričavam, a pogotovo se ispričavam ako i ona ima blog pa je također namjeravala napisati sličnu recenziju).

Ajde, neću vam lagati. Pratnja mi je bila prijatelj. Pa neću valjda s nekom frendicom doći na premijeru!? Kaj da me Loosica vidla? Mislila bi da mi je to cura i sve bi u vodu propalo!!! Previše je toga na kocki da si mogu dopustiti takve nesporazume.


Na top listi Batman filmova nije došlo do velikih promjena:

1. Batman (1989., Michael Keaton, Jack Nicholson, Kim Basinger)
2. Batman Returns (1992., Michael Keaton, Michelle Pfeiffer, Danny DeVito)
3. Batman Begins (2005., Christian Bale, Katie Holmes, Liam Neelson, Michael Cane, Gary Oldman, Morgan Freeman)
4. Batman & Robin (1997., George Clooney, Arnold Schwarzenegger, Uma Thurman, Alicia Silverstone)
5. Batman Forever (1995., Val Kilmer, Tommy Lee Jones, Jim Carrey, Nicole Kidman)
6. The Dark Knight (2008., Christian Bale, Heath Ledger, Michael Cane, Gary Oldman, Morgan Freeman)


Do promjena nije došlo ni na ljestvici junaka i antijunaka. Batman i dalje ostaje šesti (iako ozbiljno razmišljam da možda ipak zaslužuje 5. mjesto), a Joker na listi antijunaka drugi (iza Lex Luthora).

- 13:29 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

16.07.2008., srijeda

Jutarnja

Oko 9 se pije Jutarnja. To mi je najdraži dio radnog dana. Najmlađi sam na odjelu, no nije strašno (par ih je ispod 35 par ispod 40); tako da se u tih pol sata zna razviti dobra zajebancija, znaju pasti dobre fore...

Jutros izgleda nema Jutarnje...ne znam zašto... Još sam „novi“ pa nemam tu „moć“ ogranizirati je.

Čim je nema, odmah mi je jutro duže. Radno vrijeme počinje oko 8 (klizno: pol sata prije do pol sata kasnije). Dođem, upalim komp, malo prošvrljam po internetu, u pol 9 se naručuje kava, prošvrljam još malo po internetu, kava pol sata, malo se radi i opa – pol 12 – ručak.

Ovako kad je nema, odmah je do ručka cijela vječnost.

Pijem produženu kavu s mlijekom. Ta „produžena“ je meni i dalje mala. Inače, nije da imam neku potrebu piti kavu. Pijem je reda radi. U početku sam pio čaj, no onda mi je dosadio. Avanturu s kapučinom neću ponoviti (ne znam kakvog je inače okusa kapučino, ali ovo je meni bilo bezveze). Obična kava s mlijekom mi je premala pa sam se nekako našao na toj produženoj s mlijekom (5 kn). Opcija je bila i nescaffe, no zbog cijene (8 kn), prakticiram ga samo na službenim kavama (radni sastanci ili čisto odmora radi kad je šefica dobre volje pa „ide“ na Službu). Pri tom kombiniram nescaffe od čokolade i vanilije. Samo za ta dva okusa znam da postoje tak da nisam ni pokušao s nečim egzotičnijim. Ne znam ni koji sve okusi postoje... Vidiš, morao bih se raspitati u tom smjeru...

No moram vam reći da sam uvelike uznapredovao u jednoj stvari; u zadnje vrijeme u kavu stavljam samo 1 šečer. I dalje napominjem da kava nije velika. Ali prije su redovito bila dva šečera... Nadam se da će moja linija uvelike profitirati.

Sad je 10 do 10. Od Jutarnje definitivno niš. Odmah sam onak tužniji. Možda padne neka Podnevna... znala je... negdje oko 2... No to je neki drugi post...

Pozdrav!

- 09:55 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

11.07.2008., petak

Razlaganje o (ne)popularnosti vaterpola (i rukometa), i ja koji na kraju uspijem ne pogledati polufinale

Evo nam EP i u vaterpolu! Nažalost, zainteresiranost nije ni približna onoj od pred nekoliko tjedana.

Iako smo u vaterpolu velesila (svjetski prvaci, sada u polufinalu europskog, dva naša kluba na Final four-u Eurolige, itd.), za vaterpolo možemo reći da je kod nas samo 'relativno' popularan. Relativno popularan u usporedbi s drugim sportovima tj. popularan je samo kada se igraju finala i kada se ta finala osvoje. U usporedbi s drugim dijelovima svijeta, možemo reći da je od nas vaterpolo nadprosječno popularan. Jer prate ga samo one nacije koje nešto znače u tom sportu: Hrvatska, Italija, Mađarska, Srbija, Crna Gora, Španjolska...ostali, sumnjam.

Za ilustraciju, jedan veliki svjetski sportski dnevnik – L'Équipe – na svom internet portalu lequipe.fr, EP u vaterpolu ne spominje ni jednom jedinom riječju, doslovno. Meni osobno je to nepojmljivo. Znam da Francuzi nemaju rezultata u vaterpolu, ali ipak... ako već pišu o jedrenju i sl... koja riječ, bar da se zna da se igra...

S druge strane, mislim da ni naši mediji prošlu jesen nisu pretjerano davali do znanja da je u tijeku Svjetskog prvenstva u ragbiju (koji je u Francuskoj drugi sport po popularnosti)... to bi pak sigurno Francuzima bilo nepojmljivo... kao i Amerikancima da ni u Večernjaku, ni u L'Equipe-u nema spomena o baseballu...

Tako to valjda ide... svako gura svoje...

Jedino nogomet svih interesira... i košarka donekle.

Ali mora se priznati da nogomet sam sebi daje veliku značaj; svjetska i europska prvenstva igraju se (tek) svake 4 godine...za razliku od vaterpola ili rukometa koji svake godine igraju ili svjetsko ili europsko...samim time 'minoriziraju' ta natjecanja. Jer nije tolika tragedija izgubiti u finalu ako već sljedeće godine imaš opet sličnu priliku. Dok u nogometu jest tragedija izgubiti finale jer tko zna što će biti za 4 godine i hoćeš li uopće ikada više doći do finala.

Veća tragedija povlači sa sobom veću napetost, veća napetost veću interesantnost, a veće interesantnost veću popularnost.

Vaterpolu i rukometu nede ni u prilog što cijelo svjetsko odigraju u tjedan odnosno 10 dana. Nogometno traje 30. Svatko igra u razmacima od 3-4 dana, utakmica je malo, malo je i prava na pogrešku.
Dok se u rukometu tekme igraju svaki dan, zgubiš jednu – sutra je nova, zgubiš drugu – i dalje si u igri. A time se umanjuje važnost...a manje važnosti – manje tragedije, napetosti itd.

K tome ispada i da su vaterpolo i rukomet fizički manje zahtjevniji sportovi od primjerice nogometa...ak već mogu najnormalnije igrati utakmice svakodnevnim ritmom (a redovito Balić i Metličić jedva hodaju u polufinalu).

No o tome bi se trebala brinuti krovna svjetska ili europska rukometna organizacija. Nije mi jasno da ne mogu rastegnuti smotre na bar 2 tjedna...

Sve u svemu, jedva sam neki dan saznao rezultat utakmice od noć prije (Mađ-Špa). Tu noć još na telekstu nije bilo niš, drugi dan na Sportalu samo o našem remiju s Grcima (a i to je bilo u drugom planu, iza Hrvata-Argentinca i sl.)... tek sam na hrt.hr uspio doznati da su Mađari pobjedili.
Herostrat(ište) je pisalo(la) nedavno o tretmanu vaterpola na HTV, no ja ću opet reći da od svih medija HTV najpristojnije izvještava o događajima iz bazena Malage.


I eto...zapnem na rukometu i vaterpolu, i popularnosti...a htio sam malo i o tome kak su golovi veći nego što se čine na malom ekranu, i kak je voda slatka (a ja se u slanoj nemrem ni približno izdići iz vode ko Vićan), i o Rudiću...
A i Rudić sam kaže da mu je ovo Europsko više kao usputna stanica prije Olimpijskih... kako onda davati iznimno veliku važnost cijelom natjecanju?

* * * * *

Od svih naših trenera, u svim sportovima, Rudić mi je najveća faca i najviše ga poštujem. Pogledam ga, vidim da zna što radi, vidim da će u tome uspjeti. Svaka čast!

Sretno naši!

P.S. Tragikomično. Napišem post, čekam 21h, upalim telku i skužim da se polufinale već odigralo... mi izgubili... valjda se u 19h igralo... a niš, sad mogu cvijeće ić zalijevati...
- 20:18 - Stavi u košaricu (7) - Sadržaj košarice - Blagajna

04.07.2008., petak

Junčevi stihovi u eteru

U utorak je moja poezija dosegnula neslućene visine; Barbara Kolar interpretirala je moje stihove na valovima radija Antene. Bilo je 8 sati i 50 minuta. Vrijeme kao da je stalo tih nekoliko trenutaka. Ptičji cvrkut je utihnuo, vjetar prestao puhati, more se umirilo. Domaćice su prestale pospremati, kuharice kuhati, dadilje paziti na djecu, vrtlarke zalijevati cvijeće (jedino je cvijeće i dalje raslo)... sve one, kao i mnoge klinke koje su se tek budile i krmeljavih očiju bacale pogled na sat, a odmah zatim palile radio, tog su jutra postale ljubomorne na Tamaru.

No vratimo nakratko kazaljke sata na 7.20 kada Junac polako dolazi k sebi i ustaje se iz kreveta. Barbarin suvoditelj javno se ispričava supruzi ako ju je zapostavio tijekom Europskog prvenstva. Oboje tada pozivaju svoje slušatelje da učine isto te obećavaju nagrade.

„Junac, ovo je za tebe!“, pomislio sam, „Nisi oženjen, al kaj oni znaju! Loosica je uvijek tu!“. Počeo sam malo razmišljati što se rimuje s „finale“, što s „euro“... podoručkovao sam, pjesmica je već bila u glavi. Nije neki najbolji uradak, no valjda će biti dovoljno za dvd-e...
Prvo sam mislio nasloviti na Tamaru Loos (kad već radi na istom tom radiju) i potpisati se s Junac, no odlučio sam pustiti je ovaj put na miru (a i nekak mi je to očajno zvučalo), pa sam, tek tolko da poruka bude personalizirana, naslovio samo na Tamaru, a potpisao se s pravim imenom. Poslao poruku.

Vratimo se opet na tih povijesnih 8.50 kada Barbara progovara... ne, ajmo ipak na 8.30 kada me zove ženska s radija i veli da sam osvojio dvd-e, nek ih podignem u roku tjedan dana, pitam hoće li čitati moju poruku u eteru, veli ona da oko 8.50.
Dođem na posao, brzo posudim radio...

Sad se možemo vratiti opet na tih povijesnih 8.50 (tj. to i nije vraćanje ako smo bili na 8.30, ovo je znači 20 minuta naprijed...no nije to sad ni bitno)... uglavnom, Barbara progovara:
„...romantično jutro, a bit će još romantičnije za Tamaru i Junca...“ (upotrijebila je naravno moje pravo ime). Nekako se shvatilo da smo oženjeni, a onda je krenula izražajno čitati:

„Tamara,

Htjela si da idemo na bienale,
al ostao sam doma gledati četvrtfinale.
Htjela si da te u šetnje vodim
I s tobom muzeje pohodim.

No EURO se igrao punom parom,
Svaka utakmica još jačim žarom!
Dok se u polufinalu odvijala drama,
Ti si se morala šetati sama.

Sada mi jako žao
Što ti kakav darak nisam dao
Molim te, natrag me primi
I baci opet na me svoje ljubavne čini!“


Neću se hvaliti Barbarinim odobravanjem i aplauzom suvoditelja.

I to je bilo to. Slava pripala Juncu oženjenom Tamarom, dok je pravom Juncu ostalo samo pohvaliti se pričom, prenijeti je na 'papir' i nadati se da će neka djeva pasti, ako ne na stihove, onda bar na kolekciju romantičnih filmova: „Ljubav u doba kolere“, „Margot na vjenčanju“ (Nicole Kidman) ili „Volite me“...

Ovo je već četvrta pjesma ovdje objavljena... mislite da ovo „Kad će zbirka pjesama?“ stoji bezveze!? Otvorite čitanku iz hrvatskog za 15 godina! (Samo da počnem paziti na broj slogova u stihovima!)

- 15:45 - Stavi u košaricu (13) - Sadržaj košarice - Blagajna

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.