Evo nam EP i u vaterpolu! Nažalost, zainteresiranost nije ni približna onoj od pred nekoliko tjedana.
Iako smo u vaterpolu velesila (svjetski prvaci, sada u polufinalu europskog, dva naša kluba na Final four-u Eurolige, itd.), za vaterpolo možemo reći da je kod nas samo 'relativno' popularan. Relativno popularan u usporedbi s drugim sportovima tj. popularan je samo kada se igraju finala i kada se ta finala osvoje. U usporedbi s drugim dijelovima svijeta, možemo reći da je od nas vaterpolo nadprosječno popularan. Jer prate ga samo one nacije koje nešto znače u tom sportu: Hrvatska, Italija, Mađarska, Srbija, Crna Gora, Španjolska...ostali, sumnjam.
Za ilustraciju, jedan veliki svjetski sportski dnevnik – L'Équipe – na svom internet portalu lequipe.fr, EP u vaterpolu ne spominje ni jednom jedinom riječju, doslovno. Meni osobno je to nepojmljivo. Znam da Francuzi nemaju rezultata u vaterpolu, ali ipak... ako već pišu o jedrenju i sl... koja riječ, bar da se zna da se igra...
S druge strane, mislim da ni naši mediji prošlu jesen nisu pretjerano davali do znanja da je u tijeku Svjetskog prvenstva u ragbiju (koji je u Francuskoj drugi sport po popularnosti)... to bi pak sigurno Francuzima bilo nepojmljivo... kao i Amerikancima da ni u Večernjaku, ni u L'Equipe-u nema spomena o baseballu...
Tako to valjda ide... svako gura svoje...
Jedino nogomet svih interesira... i košarka donekle.
Ali mora se priznati da nogomet sam sebi daje veliku značaj; svjetska i europska prvenstva igraju se (tek) svake 4 godine...za razliku od vaterpola ili rukometa koji svake godine igraju ili svjetsko ili europsko...samim time 'minoriziraju' ta natjecanja. Jer nije tolika tragedija izgubiti u finalu ako već sljedeće godine imaš opet sličnu priliku. Dok u nogometu jest tragedija izgubiti finale jer tko zna što će biti za 4 godine i hoćeš li uopće ikada više doći do finala.
Veća tragedija povlači sa sobom veću napetost, veća napetost veću interesantnost, a veće interesantnost veću popularnost.
Vaterpolu i rukometu nede ni u prilog što cijelo svjetsko odigraju u tjedan odnosno 10 dana. Nogometno traje 30. Svatko igra u razmacima od 3-4 dana, utakmica je malo, malo je i prava na pogrešku.
Dok se u rukometu tekme igraju svaki dan, zgubiš jednu – sutra je nova, zgubiš drugu – i dalje si u igri. A time se umanjuje važnost...a manje važnosti – manje tragedije, napetosti itd.
K tome ispada i da su vaterpolo i rukomet fizički manje zahtjevniji sportovi od primjerice nogometa...ak već mogu najnormalnije igrati utakmice svakodnevnim ritmom (a redovito Balić i Metličić jedva hodaju u polufinalu).
No o tome bi se trebala brinuti krovna svjetska ili europska rukometna organizacija. Nije mi jasno da ne mogu rastegnuti smotre na bar 2 tjedna...
Sve u svemu, jedva sam neki dan saznao rezultat utakmice od noć prije (Mađ-Špa). Tu noć još na telekstu nije bilo niš, drugi dan na Sportalu samo o našem remiju s Grcima (a i to je bilo u drugom planu, iza Hrvata-Argentinca i sl.)... tek sam na hrt.hr uspio doznati da su Mađari pobjedili.
Herostrat(ište) je pisalo(la) nedavno o tretmanu vaterpola na HTV, no ja ću opet reći da od svih medija HTV najpristojnije izvještava o događajima iz bazena Malage.
I eto...zapnem na rukometu i vaterpolu, i popularnosti...a htio sam malo i o tome kak su golovi veći nego što se čine na malom ekranu, i kak je voda slatka (a ja se u slanoj nemrem ni približno izdići iz vode ko Vićan), i o Rudiću...
A i Rudić sam kaže da mu je ovo Europsko više kao usputna stanica prije Olimpijskih... kako onda davati iznimno veliku važnost cijelom natjecanju?
* * * * *
Od svih naših trenera, u svim sportovima, Rudić mi je najveća faca i najviše ga poštujem. Pogledam ga, vidim da zna što radi, vidim da će u tome uspjeti. Svaka čast!
Sretno naši!
P.S. Tragikomično. Napišem post, čekam 21h, upalim telku i skužim da se polufinale već odigralo... mi izgubili... valjda se u 19h igralo... a niš, sad mogu cvijeće ić zalijevati...
Post je objavljen 11.07.2008. u 20:18 sati.