Rođenje, vjenčanje (a ja još nisam na moru!!!)
|
Prijatelj mi pred desetak dana dobio dijete, prijateljica se prošli vikend vjenčala, a ja 28.7. o tome pišem post. Na poslu. Naglasak na 28.7... i na posao. No pustimo moj nagli prelazak s ljetovanja od po 6-7 tjedana na samo 2... Već sam pred tjedana dana počeo pisati o rođenju frendovog sina pa sam završio na svojoj konačnoj teoriji smisla života, al mi to sve zvučalo previše otrcano pa sam odustao od objavljivanja teksta. Al ajmo na brzinu, smisao je samo produljenje vrste. Uvijek je to kao 'samo'... kao ima nešto više, značajnije od stvaranja života? Ma... Jebale vas harfe, bijele halje i hodanje po oblacima ak 'nekaj' iza sebe ne ostavite!) Iako friški tata ne čita ovaj blog, i ovdje ću mu zaželit sreću i zdravlje! Naravno, i malom i majci... Ali zato blog čita gospođa Peršunić-Zadomondodondo. Pred mjesec dana, tada još gospođica, pozvala me na roštilj. I dođem ja na taj „roštilj“, a kad ono – to svadba! Vjenčali se oni! Iznenađenje je bilo tim veće što su u vezi tek par mjeseci. Htjela je izbjeći klasično vjenčanje. I uspjelo joj je u potpunosti. Osim što je to i nalikovalo više na roštilj, i što nije bilo staraca, možda je zanimljivo i da je mladenka imala crnu haljinicu. Malo sam bio razočaran jer me nitko ništa nije pitao u vezi cijele situacije, ipak sam prepun pametnih i mudrih savjeta ("Festina lente" i sl.), no već sam naviknuo da me se zaobilazi pri važnim pitanjima... (preimenovanje Nultog sata, potom Tamarin angažman na radiju, i sl.)... fućka se svim za Junca! No valjda znaju kaj rade. Možda i je njihova odluka bila ishitrena, ali ne može se reći i impulzivna. Jer na „roštilj“ sam pozvan mjesec dana prije što znači da se imala vremena predomisliti. To što su do odluke došli nakon, čini mi se, tri tjedna veze, možda i je za diskusiju... ali zašto komplicirati mjesecima i godinama ako si u nešto siguran, vidiš da ti paše, da je to to... Tu ne treba pametovati. Sljedeća zanimljivost je što nije samo ona postala Peršunić-Zadomondodondo, nego i on Zadomondodondo-Peršunić. Lijepa gesta, mora se priznati. U nekim stvarima sam konzervativan i naginjem tradiciji, tako da ja to ne bih napravio. Nekako mi je to preliberalno... Nije da mi je to s prezimenima tak bitno, ali moram priznati da bi mi jako lijepo bilo, ak/kad bi se ženio, kad bi uzela samo moje prezime. Nemam ništa protiv ni da ga samo nadoda... ali kad bi se potpuno odrekla svog, to bi mi se vrlo krasnim činilo. Mislim da bih na treću soluciju (da samo ostavi svoje) ipak bio malo, recimo, razočaran. Pa ipak je prezime nešto što obilježava jednu obitelj. Vidiš, sad me zanima, ak će ovi imati dijete, kak će se ono prezivati... samo njegovo ili i njeno..? Vjenčali su se kod matičara. Opet sam možda konzervativan, ali meni bi vjenčanje samo u crkvi nešto značilo. Postojao Bog ili ne (nisam se ni sam dogovorio), zakletva tamo, pred Bogom, mi ima puno veću težinu. Ovo kod matičara... samo prazno slovo na papiru... onda se ni ne moramo ženit... Nemojte me krivo shvatit, tu mislim samo na sebe. Nije da sad neću poštivati brak sklopljen samo kod matičara. Ako njima taj potpis ima težinu, onda ću ga i ja cijeniti. Isto kao i zakletvu u crkvi. Tako cijenim i ovaj Peršunić-Zadomondodondo brak. Veliki korak, ozbiljan korak. Lijep korak. Niš... Sretno i pamet u glavu! Junac |
