U utorak je moja poezija dosegnula neslućene visine; Barbara Kolar interpretirala je moje stihove na valovima radija Antene. Bilo je 8 sati i 50 minuta. Vrijeme kao da je stalo tih nekoliko trenutaka. Ptičji cvrkut je utihnuo, vjetar prestao puhati, more se umirilo. Domaćice su prestale pospremati, kuharice kuhati, dadilje paziti na djecu, vrtlarke zalijevati cvijeće (jedino je cvijeće i dalje raslo)... sve one, kao i mnoge klinke koje su se tek budile i krmeljavih očiju bacale pogled na sat, a odmah zatim palile radio, tog su jutra postale ljubomorne na Tamaru.
No vratimo nakratko kazaljke sata na 7.20 kada Junac polako dolazi k sebi i ustaje se iz kreveta. Barbarin suvoditelj javno se ispričava supruzi ako ju je zapostavio tijekom Europskog prvenstva. Oboje tada pozivaju svoje slušatelje da učine isto te obećavaju nagrade.
„Junac, ovo je za tebe!“, pomislio sam, „Nisi oženjen, al kaj oni znaju! Loosica je uvijek tu!“. Počeo sam malo razmišljati što se rimuje s „finale“, što s „euro“... podoručkovao sam, pjesmica je već bila u glavi. Nije neki najbolji uradak, no valjda će biti dovoljno za dvd-e...
Prvo sam mislio nasloviti na Tamaru Loos (kad već radi na istom tom radiju) i potpisati se s Junac, no odlučio sam pustiti je ovaj put na miru (a i nekak mi je to očajno zvučalo), pa sam, tek tolko da poruka bude personalizirana, naslovio samo na Tamaru, a potpisao se s pravim imenom. Poslao poruku.
Vratimo se opet na tih povijesnih 8.50 kada Barbara progovara... ne, ajmo ipak na 8.30 kada me zove ženska s radija i veli da sam osvojio dvd-e, nek ih podignem u roku tjedan dana, pitam hoće li čitati moju poruku u eteru, veli ona da oko 8.50.
Dođem na posao, brzo posudim radio...
Sad se možemo vratiti opet na tih povijesnih 8.50 (tj. to i nije vraćanje ako smo bili na 8.30, ovo je znači 20 minuta naprijed...no nije to sad ni bitno)... uglavnom, Barbara progovara:
„...romantično jutro, a bit će još romantičnije za Tamaru i Junca...“ (upotrijebila je naravno moje pravo ime). Nekako se shvatilo da smo oženjeni, a onda je krenula izražajno čitati:
„Tamara,
Htjela si da idemo na bienale,
al ostao sam doma gledati četvrtfinale.
Htjela si da te u šetnje vodim
I s tobom muzeje pohodim.
No EURO se igrao punom parom,
Svaka utakmica još jačim žarom!
Dok se u polufinalu odvijala drama,
Ti si se morala šetati sama.
Sada mi jako žao
Što ti kakav darak nisam dao
Molim te, natrag me primi
I baci opet na me svoje ljubavne čini!“
Neću se hvaliti Barbarinim odobravanjem i aplauzom suvoditelja.
I to je bilo to. Slava pripala Juncu oženjenom Tamarom, dok je pravom Juncu ostalo samo pohvaliti se pričom, prenijeti je na 'papir' i nadati se da će neka djeva pasti, ako ne na stihove, onda bar na kolekciju romantičnih filmova: „Ljubav u doba kolere“, „Margot na vjenčanju“ (Nicole Kidman) ili „Volite me“...
Ovo je već četvrta pjesma ovdje objavljena... mislite da ovo „Kad će zbirka pjesama?“ stoji bezveze!? Otvorite čitanku iz hrvatskog za 15 godina! (Samo da počnem paziti na broj slogova u stihovima!)
Post je objavljen 04.07.2008. u 15:45 sati.