Emancipirana djevojka, i je li Hayden djevica?
|
Svaka emancipirana djevojka u dobi od 15 do 35 godina gleda bar jednu od sljedeće tri serije: 1. Seks i grad 2. Uvod u anatomiju 3. Zakon braće Ne kažem da niste emancipirani ako kojim slučajem ne gledate nijednu... to sam stavio samo jer dobro zvuči... iskreno, nisam ni skroz siguran kaj točno znači ta emancipiranost. Volio bih naći zajedničke točke tim serijama i izvesti neki smisleni zaključak, no ne mogu jer u biti „Zakon braće“ nisam gledao više od 5 minuta. Jednostavno ne mogu popušit taj zaplet u kojem netko nevin namjerno ide u zatvor da bi pobjegao zajedno sa svojim (pretpostavljam također nevinim) bratom. A i ti zatvori su mi dosadni... Sudnice su mi bolje... I dalje ostajem na pretpostavci da žene to gledaju samo zbog Wentwortha... „Uvod u anatomiju“ sam čak i pogledao par puta po cijelu epizodu. I tu razumijem kaj žene gledaju; zgođušni doktori i doktorice, stažisti i stažistice, sretno-nesretne-suđeno-nesuđene ljubavi, uvodni i završni monolozi pomoću kojih se svim pričama jedne epizode (jer kao i u svakoj seriji uvijek postoji više radnja) nalazi zajednička nit i izvodi zaključak koji ostavlja gledatelja/icu u razmišljanju o viđenom i poistovjećivanju svojih životnih iskustava sa događajima u seriji. Medicinski slučajevi nisu u prvom planu, već služe samo kao kulise i malo da zadramatiziraju situaciju te tako pomognu likovima da shvate što zaista žele, koga zaista vole i sl. Klasična pristojna serija, medicinski pandan Ally McBeal... „Seks i grad“. U principu mi ide na živce, ali ne mogu reći da je loša, kvalitetna serija. No, nikako ne mogu skužit kak se njih četiri mogu uredno nalazit na ručku svaki dan (ili bar svaki put kad ja gledam) kad barem njih dvije rade. A nije da im taj ručak traje pol sata; tu je i desert i šetnjica i sl. I nije da su u nekom malom mjestašcu usporenog tempa života bez gužvi...u New Yorku se radnja odvija... Još više mi na živce ide onaj Faca. Tj. ne on, tip je faca, priznajem... ali to kak ova stalno pada na njega pa ne pada, pa opet pada, pa bi, pa ne bi, pa bi... ma dajte... i onda još čujem ili čitam po blogovima kak „svaka cura/djevojka/žena ima svog Facu“...Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Vidim danas da i Ribac svoje ljubavne jade uspoređuje s njih dvoje (a ako se dobro sjećam i Tratinchi(CHI)ca je jednom napravila sličnu usporedbu... sve mi se čini da njih dvoje nešto mute u zadnje vrijeme)... Gdje su nestali Ross i Rachel!? Njih više nitko ne spominje... Oni su bar mladi i ona je zgodna... Ali ne, Carrie ima valjda 40, ovaj 45 i sad su oni romantični... ma je... Ovdje bi sad dobro došao onaj zaključak pa da mogu krenuti na druge teme, no kako sam i rekao, zaključka nema. Osim da bih možda trebao češće upotrebljavati ovaj okvir... Vratio bih se na one monologe (ili početne i završne misli, ili kak god hoćete) koje sam spomenuo. Ima ih u bar svakoj drugoj seriji... Moram priznati da me fasciniraju. I kažem to bez imalo ironije; pristojno zaokruže cijelu epizodu, nikad nisu patetični, uvijek sadrže mudru misao...i tako svaki tjedan... što se toga tiče, Amerikanci su genijalci. I „Heroji“ imaju te monologe... al tu nisu niš posebno, no nešto drugo mene muči... Claire Bennette (Hayden Panettiere) ima moć regeneriranja tj. koliko se god ona ozlijedila, rana vrlo brzo zacijeli. E sad, logički se nameće pitanje: Nije li ona uvijek djevica? Jer prilikom „prvog čina“ opna puca, javlja se krvarenje...nije li to rana? I neće li onda, u njenom slučaju, ta rana zacijeliti? Nemojte me krivo shvatiti, ali... nije baš neka zavidna situacija... svaki puta tak... ako ne i nekoliko puta tijekom samog „čina“!!! Jer regeneracija je prilično brza koliko sam vidio... Ne znam, mislim da bi joj bilo bolje da leti... Upravo sad idem provjeriti jel se piše Bennette ili kak, i vidim da je Hayden s Milom Ventimiglom! Stvarno nije fer... Ma nek idu u 3 p...! E sad mi je baš drago kaj se tak brzo regenerira! Od silne nervoze nisam uspio vidjeti kak se piše, al mislim da je Bennet... ili Bennett. |
