30.06.2008., ponedjeljak

Kako je Junac vidio EURO

Mislim da je red da se jedna moralna i jezična vertikala, kao što je Junac, pristojno osvrne na netom završeno Europsko nogometno prvenstvo.

Iako je, u usporedbi sa Svjetskim, Europsko kvalitetom mnogo homogenije (nitko ne puši sa 7:1), Svjetsko je ipak za stepenicu iznad. Fale tu Brazil, Argentina i još neki Latinoamerikanci koji će redovito zavaljati volejčinu s 20-ak metara. I fali ta osmina finala... Dojam je da se ovdje 'prelako' ili 'prebrzo' dođe do finala.

Ako vas pitam koji vam je najljepši gol ovog Eura, vjerojatno će vam trebati malo vremena da se uopće prisjetite nekog efektnog... jer malo ih je bilo... meni na pamet padaju tek pogoci Robbena i Sneijdera Francuzima...
Možemo brzopleto zaključiti da lijepe golove zabijaju samo spomenuti Južnoamerikanci, ali objektivni zaključaj je da se ipak na Euru igra duplo manje utakmica (31) za razliku od Svjetskog (63) pa je i normalno da je manja vjerojatnost da će se desiti neki fantastični zgoditak. A i, kako sam rekao, kvaliteta je ujednačenija pa nema nekakve Kostarike kojoj će Edmilson elegantno zavaljati volej-škarice u rašlje.

No sviđa mi se EURO takav kakav je. Po meni ni proširenje na 24 ekipe o kojem se priča ne dolazi u obzir. Vjerojatno bi se tada uvela osmina finala, a to bi značilo da osim dvije najbolje plasirane ekipe u grupi, u daljnju fazu prolaze i 4 najbolje trećeplasirane momčadi. Odmah je jasno da se tu otvara prostor muljažama i donekle razvodnjavanju značaja utakmica u skupinama.

No pustimo sad to...

Španjolci osvojili, svi sretni, svi zadovoljni... Ivić, Ćiro pričaju o kvaliteti prezentiranog nogometa, no ja nisam nešto impresioniran. Možda najviše zato što smo napokon igrali dobro pa sam cijelo vrijeme nakon ispadanja imao osjećaj „Pa nismo mi ništa lošiji!“, pa me možda samim tim ničija igra ni nije impresionirala.

A tko me mogao impresionirati? Nijemci odigrali jednu dobru utakmicu (protiv Portugala). Nizozemci pokorili skupinu, no bilo je jasno da ne mogu do finala dobivati sve s 3:0, negdje im se mora zalomiti loša utakmica. I zalomila im se protiv Rusa. Rusi fenomenalno odigraju tu utakmicu, odmah su i one dvije prethodne također fenomenalne, kao i kompletan njihov nogomet, Aršavin odigra dvije dobre utakmice, samo što u 3 dana nije proglašen za najboljeg igrača svijeta, veli da bi igrao u Barceloni, Barca sljedeći dan kešira 30 milijuna.... I naravno, protiv Španjolaca ne odigraju niš.
Da ne bude zabune, nemam niš protiv Rusa, igrali su prilično dobro, samo sam protiv glupih preuveličavanja (uglavnom novinara, stručnjaka i stručnih sukomentatora).

Ne znam hoću li se posebno sjećati koje utakmice (osim naših). Možda Rusije-Nizozemske... Ni finale nije bilo loše...
„A nije ni moglo biti loše kad su ti Španjolci tako zgodni! Pogledaj samo, Božo, tu ljepotu!“


Aragones je faca, Raula nije ni pozvao, Fabregasa uvodio s klupe, a u finalu vadio iz igre. Svaka čast!


Da smo ga osvojili, o Euru bismo čitali i gledali sve do Olimpijskih igara. Ovako ćemo već do sljedećeg posta zaboraviti da se išta i igralo u prošlih tri tjedna...

Ostaje mi samo nadati se promjeni repertoara reklama, Gilmoricama u udarnom terminu, redovitom predvečernjem trčanju i vođenju ljubavi sa Salmom Hayek.


P.S. Nedavno pisah o nepopularnosti bloga Aljoše Asanovića. Anonimna Tančica me informirala da se ne radi o nepopularnosti, već da je Asanović zabranio komentiranje kako bi zaštitio svoj privatni život. No i ona misli da bi mu blog trebao biti bolji.
- 15:55 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

26.06.2008., četvrtak

Zalijevanje cvijeća - ljeto 2008.

Počelo ljeto, stigle vrućine, padalina sve manje... biljke suočene s opasnošću isušivanja... pogađate (ako već iz naslova niste vidli), i ove godine - post o zalijevanju cvijeća!

Sve je više manje isto kao i prošle godine; majka uz postojeće 2000 posadila valjda 3000 vrsta cvijeća, pokupila se na more i samo naredila: „Cvijeće moraš zalijevati svaka 2-3 dana, hortenzije svaki!“.

I susjeda je opet u igri. I ona otputovala. Majka je već dala suglasnost na cijeli aranžman, ali susjeda je ipak proforme radi nazvala mene i zamolila nek joj zalijem cvijeće u kuhinji-dnevnoj sobi, sobi s klavirom i na terasi (ak nije kiša padala). 2 puta tjedno, ne bi bilo loše ni 3 puta. Usput mogu i napuniti one dvije zdjelice na terasi da ptičice ne umru od žeđi. Svaki dan nek pokupim poštu iz sandučića i nek bacim pogled na auto je li sve u redu... uostalom, ostavila mi je poruku na stolu gdje sve piše.

Pa pizda li ti strinina... Ak me kraj cedulje ne dočeka neka fina čokolada ili bombonijera... ili napolitanke prelivene čokoladom...

I kaj me dočelao? Krašotice. Pišljive Krašotice; em su mi presuhe, em sam na dijeti (kao). Ak već moram jesti nešto slatko nek to bar bude nekaj za kaj se isplati žrtvovati figuru...

I zalijevam ja tako po njenom stanu kad vidim u staklenoj vazi nekakve bijele (valjda) tulipane. Nema zemlje, ali valjda i njih moram zaliti da izdrže što dulje. I napunim skoro pola vaze vodom kad skužim da umjesto tučka u svakom cvijetu stoji žaruljica. A tu su i nekakve žičice. Ups!

Dobro je, nema nikakvih iskrica, sve je pod kontrolom, samo se rezervna žaruljica malo smočila, al valjda će valjat kad se osuši... taman ispraznim vodu iz vaze kad skužim da je stolić na kojem sam netom prije zalio teglicu s cvijećem potpuno mokar. Izgleda da sam malo previše zalio, a kako lijepi bijeli čipkasti stolnjačić nema veliku moć upijanja, sve curi na pod, tak da su mokri i parketi i tepih. Brzo ja u kuhinju po papirnate ručnike, hoću otrgat par njih, odjednom rola papira leti u zrak, drvena drška na kojoj je rola bila leti na drugu stranu... uglavnom, sve nešto pada, leti, curi... na trenutak sam se osjećao kao Kramer ili inspektor Clouseau u nekoj od karakterističnih scena.

Sad kad pišem, vidim da je zapravo toga bilo premalo. A učinilo mi se dovoljno za post... Šteta da nisam srušio neku lampu ili kakvu kinesku vazu, ili usisao papagaja...post bi bio daleko zanimljiviji i smiješniji, a i curama bi to sigurno bilo puno simpatičnije.

- 12:55 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

21.06.2008., subota

Kad narastemo...

Tako to ide. Prije smo bili loši, sad smo dobri, i sad smo tragičari... moramo i to proć... Nizozemci su to prošli već par puta (pogotovo pred 8 godina kad su u polufinalu fulali 5-6 penala), Engleska isto par puta (Southgate, Pierce), Chelsea i Terry pred mjesec dana... nekima se vratilo, nekim nije...

A u finalu Svjetskog ili Europskog prvenstva ćemo igrati kad:

1. nekoliko puta zaredom prođemo skupinu i igramo četvrtfinale;

2. prestanemo se toliko veseliti pobjedi 2:1 protiv Njemačke koja u toj utakmici nije odigrala ništa (istina da protivnik igra koliko mu se dopusti, no svejedno);

3. s igrom kao jučer utakmicu dobijemo s 1:0, a s igrom kao protiv Nijemaca 3:0.



Pustimo Grčku, finala igraju samo velike momčadi kojima je najnormalnije pobjeđivati slične sebi.

A ako je repka stvarno svjetska klasa i karakter, možda nam svane već i u Južnoj Africi...

- 12:42 - Stavi u košaricu (7) - Sadržaj košarice - Blagajna

17.06.2008., utorak

Komercijalno bloganje

U zadnje vrijeme malo preletavam po blogovim 'poznatih' na ovom ili onom portalu. Nisam baš puno pročitao; malo Zorana Šprajca i malo onih vezanih na Euro... i nisam nekaj posebno oduševljen. Općenito mi se ne sviđa pisanja bloga za honorar. Ali zašto ne? Ako imaš ime, ako ti žele platiti – piši... evo, Šprajc tim honorarom plaća majci struju...
Kolike su to cifre, ne znam, nemam ni približnu ideju... i kak to ide; jel ima neki uvjet da svakih nekoliko dana mora biti novi post pa mu plaćaju paušalno ili posebno za svaki post..?
Ne cijenim niti ću ikada cijeniti takve blogove kao ni one 'nepoznatih' na kojima su razno razne link-reklame i sl. U prvom redu jer postoji opterećenje da redovito pišeš. Znači, svaka 3-4 dana ili najmanje jednom tjednom novi post. Pritisak vjerojatno često rezultira postovima napisanim prek kurca ili na silu... A htjeli – ne htjeli, svjesno ili podsvjesno, postoji (auto)cenzura, mora se pazit da se nekog ne uvrijedi, da je sve politički korektno i sl... nema apsolutne slobode pisanja...

Osobno bih eventualno pristao na nekakvu reklamu smještenu desno ispod kalendara, i to za masne pare i pod uvjetom da ne moram osjećati niti jedan od gore navedenih pritisaka... ali opet bi tog pritiska bilo, jer zašto bi meni netko plaćao 50.000 kuna mjesečno za (ni)jedan post..? zatvoreni krug... zato se bolje držati izvan...

Iako dobija novce, žao mi je Aljoše Asanovića. Ne znam kakva je posjećenost njegovog bloga, no čovjek nema niti jedan jedini komentar. Čak ni sad nešto tipa „Naprijed naši!“, „Bravo, bravo!“ ili „Zašto je ušao Budan, a ne Klasnić?“. Inače cijenim Asanovića; oduvijek mi se doima inteligentnim i usudio bih se reći da je repki značio možda više i od Bobana ili Prosinečkog... ali bezveze piše. Samo već naveliko prežvakane stručne analize ili najave utakmica...ništa novo, interesantno, iz nekog drugog kuta, nekakva anegdota, niš...
Razočarao me, ne znam kaj mu to treba... prije sam sumnjao da bi njemu trebala ići većina zasluga za Bilićevih uspjeha, da se drži malo u sjeni kao siva eminencija... ali sada smatram da je ipak nešto manji njegov doprinos... no i dalje velik (volim brojke pa: Bilić 40%, Asanović 30%, Jurčević i Prosinečki 15%)...


Uglavnom, meni je bezveze to stavljanje oglasa na blog; em narušava vizualni dojam, em nikad nisam kliknuo ni na jedan takav link...

- 14:33 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

07.06.2008., subota

Demant, par ljubavnih trokuta, nekoliko trudnoća i jedna neatraktivna veza

Moram se ispričati ako sam u prošlom postu dao naslutiti da su Tratinchi(CHI)ca i Ribac u ljubavnoj vezi. Nisu u nikakvoj vezi, ona samo nosi njegovo dijete. On se obvezao plaćati alimentaciju čim završi faks i odradi stažiranje. Njihova veza nikad nije postala nešto više od seksualne najvećim dijelom zbog opsesivno ljubomorne Amber koja je svojim spletkama, lažnim optužbama i lošim šalama spriječila takvo što još u početku.

Amber i Ribac se, naime, znaju još iz osnovne škole kada joj je on, godinu mlađi od nje, pristupio s ljubavnim zahtjevom za „hodanje“, a ona ga hladno i bezobzirno odbila. Ribac se od neuspjeha oporavio u srednjoj školi, a Amber tek tada shvatila kakvu je pogrešku učinila. No bilo je kasno... Amber si još i sad ne može oprostiti te i dalje živi u lažnoj nadi, i konstantno uspješno sabotira Ripčev ljubavni život.

Kad sam već kod ljubavnih trokuta... Šima mi je neki dan na msn-u priznala kako se grozno osjeća jer je narušila jednu (što se činilo) veliku ljubav, no da bi opet učinila isto. Tko je čitao blog-dvojac Rossanna, mogao je lako naslutiti da su Rossa i Anna u ljubavnoj vezi. No nedavno je Rossa ostala bez interneta tako da je blog ostao samo pod Anninom kontrolom koja je uz to bila primorana naći i novo društvo na msn-u. Šima joj je oduvijek bila zanimljiva, a pogotovo nakon što je pred par mjeseca priznala da se vrlo lako može zaljubiti i u ženu. Stvari su se polako razvijale, čak su se i njih tri našle prilikom Šiminog proputovanja, sve se i dalje činilo idilično... no ubrzo je puklo. Anna je sve više vremena provodila na msn-u sa Šimom, a Rossa je morala „Policijsku akademiju“ i „Zakon i red“ gledati sama. Rossa to više nije mogla izdržati i demontrativno otišla iz kuće ostavivši upaljen televizor dok ga nitko ne gleda. No bila je racionalna i ostavila Anni vremena da razmisli i odluči između neperspektivne, ali strasnije veze na daljinu, i one nešto monotonije, ali sigurnije i dugoročnije.

Slična situacija je bila i s LaRamie i Ruby Nelle, no ova prva je uspjela odoliti svim čarima Kenijske seks-bombe. Ali, drugi problemi su se pojavili. Taman kad je Ruby mislila da je sve pod kontrolom, LaRamie je shvatila da joj je dosta tih nježnih ženskih ljubavi prepunih emocija i vratila se dečkima. Navodno se taj nagli preokret dogodio upravo kad je mene počela čitati. Ruby je od tada izbezumljena, nesretna i ljuta. Ljuta je prvenstveno na mene jer da kak mogu tak nesigurnu curu vrtiti oko prsta, da kaj joj dajem lažne nade i sl. A mogu vam reći da ni meni nije lako; sad me pak LaRamie danonoćno opsjeda porukama, pismima, došlo je do toga da sam je morao na msn-u zblokirati. Cura je čak i mačku nazvala po meni... Ne znam kako će se to sve skupa rasplesti...

Možda vas zanima i zašto se Kokošje sljepilo raspalo. Naime, Bleki je tri članice ostavio trudne i glavom bez obzira pobjegao u Južnu Ameriku. Koliko sam zadnje čuo, postao je glumac i trenutno u Venezueli snima sapunicu pod radnim nazivom: „Las penas de amor de un gallo“.
Maja je poželjela odmak od cijele strke i u mirno okružju nastavila pisati kao Assilletta.

Ne znam jeste li kad čitali Mandraka i Bamby, no možda vas zanima podatak da sam ih prošli vikend vidio na Bundeku na onom biciklu za dvoje. „Napokon“, pomislio sam. MaoTze mi je još prošli mjesec javio da je Mandrak dignuo stambeni kredit na 200.000 eura u jednoj kineskoj banci. Sad je sve jasnije. No ta veza je ionako prilično neatraktivna pa neću puno riječi trošiti na nju.

Možda je zanimljiviji podatak da je MaoTze bio primoran naći utočište u Mongoliji nakon što je prilikom rebalansa proračuna oštetio kinesku vladu za oko 3.000.000 eura. U međuvremenu se tamo oženio s mladom učiteljicom. Čekaju dijete. Neka im je sa srećom!

Junac

P.S. Kneginjica nije klinka plave mekane kose. 19 joj je godina i brineta je. Htjela se prijaviti na Hrvatski top model, no odustala je jer ima prevelike sise (105 cm)

- 12:36 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

03.06.2008., utorak

Emancipirana djevojka, i je li Hayden djevica?

Svaka emancipirana djevojka u dobi od 15 do 35 godina gleda bar jednu od sljedeće tri serije:
1. Seks i grad
2. Uvod u anatomiju
3. Zakon braće

Ne kažem da niste emancipirani ako kojim slučajem ne gledate nijednu... to sam stavio samo jer dobro zvuči... iskreno, nisam ni skroz siguran kaj točno znači ta emancipiranost.

Volio bih naći zajedničke točke tim serijama i izvesti neki smisleni zaključak, no ne mogu jer u biti „Zakon braće“ nisam gledao više od 5 minuta. Jednostavno ne mogu popušit taj zaplet u kojem netko nevin namjerno ide u zatvor da bi pobjegao zajedno sa svojim (pretpostavljam također nevinim) bratom. A i ti zatvori su mi dosadni... Sudnice su mi bolje... I dalje ostajem na pretpostavci da žene to gledaju samo zbog Wentwortha...

„Uvod u anatomiju“ sam čak i pogledao par puta po cijelu epizodu. I tu razumijem kaj žene gledaju; zgođušni doktori i doktorice, stažisti i stažistice, sretno-nesretne-suđeno-nesuđene ljubavi, uvodni i završni monolozi pomoću kojih se svim pričama jedne epizode (jer kao i u svakoj seriji uvijek postoji više radnja) nalazi zajednička nit i izvodi zaključak koji ostavlja gledatelja/icu u razmišljanju o viđenom i poistovjećivanju svojih životnih iskustava sa događajima u seriji. Medicinski slučajevi nisu u prvom planu, već služe samo kao kulise i malo da zadramatiziraju situaciju te tako pomognu likovima da shvate što zaista žele, koga zaista vole i sl. Klasična pristojna serija, medicinski pandan Ally McBeal...

„Seks i grad“. U principu mi ide na živce, ali ne mogu reći da je loša, kvalitetna serija. No, nikako ne mogu skužit kak se njih četiri mogu uredno nalazit na ručku svaki dan (ili bar svaki put kad ja gledam) kad barem njih dvije rade. A nije da im taj ručak traje pol sata; tu je i desert i šetnjica i sl. I nije da su u nekom malom mjestašcu usporenog tempa života bez gužvi...u New Yorku se radnja odvija...
Još više mi na živce ide onaj Faca. Tj. ne on, tip je faca, priznajem... ali to kak ova stalno pada na njega pa ne pada, pa opet pada, pa bi, pa ne bi, pa bi... ma dajte... i onda još čujem ili čitam po blogovima kak „svaka cura/djevojka/žena ima svog Facu“...Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
Vidim danas da i Ribac svoje ljubavne jade uspoređuje s njih dvoje (a ako se dobro sjećam i Tratinchi(CHI)ca je jednom napravila sličnu usporedbu... sve mi se čini da njih dvoje nešto mute u zadnje vrijeme)...
Gdje su nestali Ross i Rachel!? Njih više nitko ne spominje... Oni su bar mladi i ona je zgodna...
Ali ne, Carrie ima valjda 40, ovaj 45 i sad su oni romantični... ma je...


Ovdje bi sad dobro došao onaj zaključak pa da mogu krenuti na druge teme, no kako sam i rekao, zaključka nema. Osim da bih možda trebao češće upotrebljavati ovaj okvir...


Vratio bih se na one monologe (ili početne i završne misli, ili kak god hoćete) koje sam spomenuo. Ima ih u bar svakoj drugoj seriji... Moram priznati da me fasciniraju. I kažem to bez imalo ironije; pristojno zaokruže cijelu epizodu, nikad nisu patetični, uvijek sadrže mudru misao...i tako svaki tjedan... što se toga tiče, Amerikanci su genijalci.

I „Heroji“ imaju te monologe... al tu nisu niš posebno, no nešto drugo mene muči...
Claire Bennette (Hayden Panettiere) ima moć regeneriranja tj. koliko se god ona ozlijedila, rana vrlo brzo zacijeli. E sad, logički se nameće pitanje: Nije li ona uvijek djevica?
Jer prilikom „prvog čina“ opna puca, javlja se krvarenje...nije li to rana? I neće li onda, u njenom slučaju, ta rana zacijeliti?
Nemojte me krivo shvatiti, ali... nije baš neka zavidna situacija... svaki puta tak... ako ne i nekoliko puta tijekom samog „čina“!!! Jer regeneracija je prilično brza koliko sam vidio...
Ne znam, mislim da bi joj bilo bolje da leti...

Upravo sad idem provjeriti jel se piše Bennette ili kak, i vidim da je Hayden s Milom Ventimiglom! Stvarno nije fer... Ma nek idu u 3 p...! E sad mi je baš drago kaj se tak brzo regenerira!

Od silne nervoze nisam uspio vidjeti kak se piše, al mislim da je Bennet... ili Bennett.

- 23:00 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.