Počelo ljeto, stigle vrućine, padalina sve manje... biljke suočene s opasnošću isušivanja... pogađate (ako već iz naslova niste vidli), i ove godine - post o zalijevanju cvijeća!
Sve je više manje isto kao i prošle godine; majka uz postojeće 2000 posadila valjda 3000 vrsta cvijeća, pokupila se na more i samo naredila: „Cvijeće moraš zalijevati svaka 2-3 dana, hortenzije svaki!“.
I susjeda je opet u igri. I ona otputovala. Majka je već dala suglasnost na cijeli aranžman, ali susjeda je ipak proforme radi nazvala mene i zamolila nek joj zalijem cvijeće u kuhinji-dnevnoj sobi, sobi s klavirom i na terasi (ak nije kiša padala). 2 puta tjedno, ne bi bilo loše ni 3 puta. Usput mogu i napuniti one dvije zdjelice na terasi da ptičice ne umru od žeđi. Svaki dan nek pokupim poštu iz sandučića i nek bacim pogled na auto je li sve u redu... uostalom, ostavila mi je poruku na stolu gdje sve piše.
Pa pizda li ti strinina... Ak me kraj cedulje ne dočeka neka fina čokolada ili bombonijera... ili napolitanke prelivene čokoladom...
I kaj me dočelao? Krašotice. Pišljive Krašotice; em su mi presuhe, em sam na dijeti (kao). Ak već moram jesti nešto slatko nek to bar bude nekaj za kaj se isplati žrtvovati figuru...
I zalijevam ja tako po njenom stanu kad vidim u staklenoj vazi nekakve bijele (valjda) tulipane. Nema zemlje, ali valjda i njih moram zaliti da izdrže što dulje. I napunim skoro pola vaze vodom kad skužim da umjesto tučka u svakom cvijetu stoji žaruljica. A tu su i nekakve žičice. Ups!
Dobro je, nema nikakvih iskrica, sve je pod kontrolom, samo se rezervna žaruljica malo smočila, al valjda će valjat kad se osuši... taman ispraznim vodu iz vaze kad skužim da je stolić na kojem sam netom prije zalio teglicu s cvijećem potpuno mokar. Izgleda da sam malo previše zalio, a kako lijepi bijeli čipkasti stolnjačić nema veliku moć upijanja, sve curi na pod, tak da su mokri i parketi i tepih. Brzo ja u kuhinju po papirnate ručnike, hoću otrgat par njih, odjednom rola papira leti u zrak, drvena drška na kojoj je rola bila leti na drugu stranu... uglavnom, sve nešto pada, leti, curi... na trenutak sam se osjećao kao Kramer ili inspektor Clouseau u nekoj od karakterističnih scena.
Sad kad pišem, vidim da je zapravo toga bilo premalo. A učinilo mi se dovoljno za post... Šteta da nisam srušio neku lampu ili kakvu kinesku vazu, ili usisao papagaja...post bi bio daleko zanimljiviji i smiješniji, a i curama bi to sigurno bilo puno simpatičnije.
Post je objavljen 26.06.2008. u 12:55 sati.