|
Za proljeće u cvatu, sunce prejako grije. Na radiju slušam Zlatu i Tamaru kako se smije. Ali frekvencija mi se gubi, možda antena baš ne štima, možda Tamara nekog drugog ljubi, nikako mi ne paše takva klima. A i što one na radiju rade? Kako su uopće tamo došle? Zašto opet imam ljubavne jade? Zar isplakane noći nisu prošle? I što je s Nultim satom? Da li ga i dalje vode? Obasipao bih ih suhim zlatom da mi se vrate... kao zavičaju rode. Junac |
|
U ponedjeljak je bio Praznik Junac.blog.hr-a. Hvala kaj ste se sjetili... još sam vam ostavio par dana fore, no vidim kak vam je stalo... jako lijepo od vas! Jako lijepo! Opet vjerojatno ima nekih koji ne znaju o čemu je riječ. Radi se o prazniku prvi put obilježenom prošle godine, naravno, na rođendan Tamare Loos. Nadam se više neće biti upita tko je ona, ne mogu se tolko ponavljati... imate tražilice pa tražite; iako će vas ta tražilica najvjerojatnije dovesti upravo ovdje... Inače, tko me tad čitao možda se i sjeća kako sam samo nekoliko dana kasnije, razočaran izostankom njenog odgovora na moje čestitke, Loosici „dodijelio crveni karton“ i tako simbolički označio kraj ere „Junac voli Tamaru Loos“. No naravno da spominjanje njenog imena nije zamrlo. Pregledavajući sad te lanjske postove, skužio sam da, u principu, nigdje nisam poništio odluku o Prazniku. Pa nek ostane... ipak je njen utjecaj na razvoj i sadržaj ovog bloga bio velik. Jedino mi se čini da trenutni naziv – Praznik Junac.blog.hr-a – ima malo previše točkica i crtica na ime jednog praznika. Razmišljao sam o Prazniku ljubavi, no to je ipak malo prepatetično (pa čak i za mene)... Praznikom Tamare Loos također nisam zadovoljan... nek onda zasad ostane tak kak je. Sad već imam tri bitna datuma u svojoj blog-povijesti, možda nije na odmet kratka rekapitulacija: Postanak bloga: 15.10. – obilježava se uz prigodnu „skromnu, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogatu ceremoniju“; Praznik Junac.blog.hr-a: 19.5. – obilježava se gledanjem Nultog sata (Velikog odmora) i rođendanskim čestitkama (priznajem, ove godine nije bio dostojno obilježen); Dan sisa: datum klizni (ove godine 15.5.) – obilježava se vizualnim uživanjem. |
|
Napokon se prihvaćam pera i tinte i započinjem prve retke novog posta. Najvatrenije obožavateljice doći će na svoje. Prije nego krenem s dnevnim redom, moram izraziti svoje žaljenje što je su guščje pero i tinta otišli u zaborav (iako možda to i nije tako loše s obzirom da nisam baš siguran jel je 'guščje' s tvrdim č – sad će svaka učiteljica i profesorica hrvatskog reći da č i ć nisu jaja pa da se mogu kuhati 3 ili 10 minuta da budu meko odnosno tvrdo kuhana... no ruku na srce, nitko baš, osim pravih Istrijana i Primoraca, ne radi neku veliku razliku u izgovoru između č i ć... a onda kukamo da kaj ti francuzi ili mađari tolko tupe s nekoliko izgovora npr. glasa 'e'...). Dugačka zagrada... a nije ni imala previše veze s prethodnom rečenicom... Sve u svemu, ništ od namakanja naoštrenog pera u tintu i krasnopisanja... najbolje mi je kod tog krasopisa kaj pero može pisati i deblje i tanje linije pa slova izgledaju vrlo lijepo... Ne znam kaj sam sad zapeo za to pero i tintu... valjda sam nostalgičan... iako nikad nisam ni pisao s perom... osim par puta kad bih kao klinac našao pero neke ptice u vrtu pa ga onda umakao u tintu (ili nešto što je glumilo tintu)... ali kak to nije bilo pravo pero, a niti prava tinta, kras(n)opis mi nije baš uspijevao... nisam mogao ni jedno slovo napisati, a da ne moram dva put namočit... Mislim da je sad stvarno dosta o tom peru i tinti... ali morate priznati, za nekoga tko nema pojma o čemu će mu uopće biti post, nije tak loše... htio sam reći da ne znam još ni koji će biti naslov posta, no točno prije ovog odlomka zaključio sam da mora biti „Guščje pero i tinta“. Nekako sam sve sigurniji da je 'guščje' pa kaj bu, bu! Vjerojatno ste primjetili da jednom piše 'krasnopis“, a drugi put „krasopis“. Ni tu nisam baš siguran zato i jesam napisao na dva različita načina tak da ispadne da sam se jednom kao zabunio... No, nisam onda znao kaj ću treći put napravit jer sam se tad trebao odlučiti što je točno, a što netočno, no kako vidite odlučio sam se za kompromisno rješenje – kras(n)opis. Ajde, barem sam siguran da je 'rješenje', a ne 'riješenje'... učim, učim! Mislim da mi je ovo najbesmisleniji post ikad. I mislim da će naslov biti „Krasnopis pisan guščjim perom i tintom“. Da, odlučio sam se za 'krasnopis“. Nekako mi ljepše izgleda, a i logičnije je... Makar je sad u naslovu tinta suvišna... hmm.... Još malo pa kraj stranice u Wordu! To znači da bih post mogao već lagano okončati... samo malo trkeljam, tu i tamo stavim nekoliko nepotrebnih novih redova, koji prazni red... i to je to! Definitivno najbesmisleniji post... A nemam vam niš pametno za reć... Radim. To je novo. Skoro pa već dva tjedna... Evo, tek sad sam se dovoljno opustio da mogu post pisati na poslu... a i niš nemam za raditi momentalno; gužva je, a kak sam novi i u principu niš ne znam o poslu, mene nitko niš ne pita... šefica čak nema vremena ni zadati mi novi zadatak... ne žalim se... sad je skoro nekakva kavica (ja pijem čaj), kasnije ručak... I tak... Ah, da... pristižu pitanja o Danu sisa. Moram reći da mi se čini da ga nije bilo... bojim se da ni neće... neće jer nije bilo onog naglog zatopljenja koje je glavni preduvjet tom predivnom Danu... zatopljenje se ovo proljeće odvijalo nekako postepeno pa nije bilo tog naglog „propupavanja“... To je to... već sam na drugoj stranici... mislim da je post mogao biti i kraći... uvijek se nekako bojim da će mi postovi biti prekratki, a na kraju skužim da su čak možda i predugi. Naslov posta? Pa kaj pitate kad ste ga već vidli (sad pak nemam pojma koji ću naslov staviti)... Uživajte! P.S. (19:45h): Šetuckajući popodne do doma primjetio sam kako današnji dan ima sve potrebne atribute. Službeno objavljujem: 15.5.2008. - Dan sisa. Molim pripadnice ženskog spola neka mi oproste ako ih nisam gledao u oči! |
