28.11.2006., utorak

Pa ljudi moji, je li to moguće!?

Čovjek pogleda jednu tekmu, jedan talk-show (duboko se ispričavam na izrazu) i eto posta na blogu.
U nedjelju navečer, svi smo mogli uživati u druženju Mirjane Hrge i Slavena Bilića. U opuštenoj atmosferi oslovnjavanja na 'ti', s U2-om u pozadini, mogli smo vidjeti ugodno ćaskanje dvoje dragih poznanika koji su, čini mi se bili na prvom ili drugom spoju. Pa smo slušali hvalospjeve o našem izborniku od razno raznih prijatelja i bivših trenera. Po onom što sam čuo, mislim da imamo najsavršenijeg izbornika na svijetu: inteligentan, mudar, pametan, poliglot, obrazovan, zna što radi, zna što hoće, zna i kako će to dobiti, uporan, dobar, svetac, kandidat za predsjednika svijeta, a ubrzo i svemira. Ja mu u svakom slučaju oko vrata viješam lentu miss simpatičnosti, a preko nje lentu miss osobnosti! Nemojte me krivo shvatiti, meni se on isto čini ko netko tko zna što radi i čvrsto stoji na zemlji, ali mislim da je i njemu bilo neugodno slušati sve te komplimente i hvalospjeve jer zna da je u sličnom uživao i Cico, pa je, evo, nakon dvije loše utakmice razapet.
Al takav smo mi narod: ili u nedogled veličamo, ili u beskraj pljujemo. Nema sredine, racionalnosti, umjerenosti.

Fasciniraju me prijenosi utakmica i ostalih sportskih događanja. Kakve se samo gluposti i besmislice mogu čuti! Mnoge smetaju komentatorske neobjektivnosti. Mene to ne smeta. Čak mi je simpatično kad komentator zdušno navija za jednu stranu. Pa kaj bi mi bez Sušeca koji ne voli Talijane, Vele koji ne urliče: RRRRRRRRonaldo! (na prijenosu s Old Trafforda prije par godina kad sam mu psovao sve po redu), ili Ivice Blažićka koji ne obožava Sennu, Engleze i Manchester!?
Ali dva termina mi nisu jasna.
Na svakoj (ali baš svakoj) tekmi možete čuti izraz poluprilika. Kaj je to? Nije neprilika, al nije još ni prilika. moglo bi se zaključiti da je to 50%-tna prilika, ali onda bi opet bila prilika što znamo da nije jer je polu.
Još česće se može čuti kako je netko fulao 100%-tnu šansu. Vrhunac gluposti! Kakva je to stopostotna šansa koja se nije iskoristila. Pa ako je šansa 100%tna, znači da nema ni najmanje vjerojatnosti da ona bude neiskorištena! 100%tna prilika se jednostavno mora iskoristiti i to je gol i niš drugo...

Ne razumijem Igora Štimca koji 10min prije kraja kaže da prije mi možemo dati 5. gol, nego Izrael 3., i naravno da za 3 min dobimo gajbu i koljena nam se tresu do kraja tekme.
Isto tak u 55. minuti kod rezultata 2:0 utakmica je, po riječima komentatora, završena... a onda kad ipak nekim čudom padne gol (obično iz ničega(!?!?) a 90min 22 čovjeka naganja loptu da bi zabili gol) i utakmica je neizdrživo neizvjesna.
Dragi moji komentatori, za gol je potrebno 20 sekundi (uvrh glave)! Pogledajte si finala Lige Prvaka kad su igrali engleski klubovi...i ne pametujte previše jer kako vi sami kažete: to je 'mač s dvije oštrice'!
- 12:29 - Stavi u košaricu (6) - Sadržaj košarice - Blagajna

24.11.2006., petak

A 'naš kaj sam ja čuo???

Jutros sam iz dobro znanih razloga bacio pogled na Nulti sat kojeg su danas vodila čak 3 voditelja (dvije djevojke i momak)! Kolko već pišem o tome, mislim da je stvarno vrijeme da me proglase ambasadorom 0. sata i promicateljem obrazovnog programa za djecu i mlade. Uglavnom, poveli su zanimljivu raspravu o tračanju i postavili nam pitanje tko trača više – cure ili dečki? Cure kažu dečki, dečki kažu cure, al ja ću se složiti s malom curicom koja se javila u eter i koja smatra da svi tračaju podjednako.
Nema pravila. U svima nama je urođena znatiželja i normalno je da sve zanima tuđi prljavi veš. I baš kad sam se zapitao koja bi bila definicija tračanja, dobio sam ljupki odgovor (pogađate od koga): ogovaranje je pričanje o nekoj osobi u neprisutnoti iste i temelji se na istini, dok je podloga tračanja rekla-kazala. Osobno volim tu i tam tračati i ogovarati. Čak sam i primjetio da sam na glasu kao osoba koja 'voli pričati'... možda i jesam, ali ako mi netko nekaj veli u povjerenju, to ću poštivati. Isto očekujem i u obratnom smjeru.
Možda tračanje i ogovaranje nije lijepo i pristojno, ali nije niti lijepo niti pristojno žderati susjedove kupine pa.... ima netko tko će kamen bacit prvi? kad samo trebam progurat ruku kroz ogradu i zreli plodovi mi već padaju na dlan, a tren kasnije slade nepce...
Srodna tema – žuti tisak. Paparazze i časopise koji masno plaćaju njihove slike (na kojima se Cameron Diaz sunča, a princ Harry igra polo) ne razumijem. Uopće me ne zanimaju patnje mlade danske princeze koja je do ušiju zaljubljena u norveškog prijestolonasljednika ili nedaće solo karijera bivših Spice-ica, ili muke Nicole Kidman koja nikako da preboli bivšeg.
Ipak ima više smisla tračati osobu koju poznaješ ili s kojom si bar jednom popričao...

Za kraj, savjet svim učenicima, osnovnoškolcima, gimnazijalcima, studentima i sl. (i svima koji će to tek postati) koji tu i tam (ili uvijek) prepisuju na testovima: mali šalabahter se lakše skuži od velikog! Šalić napiši običnom olovkom na običan papir koji je isti kao i oni na kojima ćeš pisati na testu. staviš ga najnormalnije na stol (ne na koljena, pod košulju i sl.), ne gledaj dal te profesor gleda (jer tek onda skrečeš pažnju) i nema šanse da te bilo tko iz pristojne udaljenosti skuži. Govorim ovo, igrom slučaja, iz obje perspektive...

...da kad Grant Hill popije Sprite - više nije žedan! se netko sjeća tog???
- 19:51 - Stavi u košaricu (7) - Sadržaj košarice - Blagajna

22.11.2006., srijeda

Zazviždi 3 puta

Vode se mnoge diskuzije i rade mnoga istraživanja kako bi se sa stopostotnom sigurnošću moglo utvrditi tko je najjače čovjekoliko biće nastanjeno na planetu Zemlji. Konkurencija je zbilja velika. Mnogo je hrabrih odlučnih junaka koji nas svakodnevno čuvaju od mnogobrojnih zlonamjernika koji pošto poto žele preuzeti vlast nad cijelim planetom i zavladati ljudskim rodom (Lex Luthor, Skeletor, Joker, Čovjek-Pingvin, Žena-Mačka, Gaj Julije, braća Dalton, Super Hik i sl.)....
Nakon iscrpnog laboratorijskog i terenskog istraživanja, na svijetlo dana iznosim slijedeće činjenično stanje (bez mojih pametnih komentara, ali uz upotrebu nove mjerne jedinice – Junac, skraćeno Ju):

1. Superman 14005 Ju (maksimalno izmjerena vrijednost u neprisutnosti kriptonita iznosi 14431)


2. Supergirl 3230 Ju


3. He-man 2310 Ju


4. grupa TNT 2153 Ju


5. Cordell Walker - teksaški ranger 1960 Ju


6. Batman 1438 Ju


7. Xena – princeza ratnica 1320 Ju


8. Sledge Hammer 1315 Ju


9. Zagor 1130 Ju


10. James Bond 1040 Ju


11. Asterix i Obelix 1039 Ju (400+639)


12. Talični Tom 990 Ju


13. Brandon & Brenda Walsh 950 Ju


14. inspektor Clouseau 530 Ju


15. Popaj 400 Ju


16. Spiderman 300 Ju


17. Bruce Willis 295 Ju (ipak je samo čovjek)


Ako se ikad nađete u nevolji (ili vam mačka ne može sići s drveta ili je pas progutao preveliku kost ili je vaša kornjača pobjegla u vanjski svijet pun opasnosti) samo fućnite tri puta i bar jedan od njih će vam sigurno uskočiti u pomoć. A ako se slučajno desi da se nitko nije odazvao, fućnite i četvrti put, i Junac (skromnih 1314 Ju) oblači bijeli triko na svoje mišićavo muževno tijelo, veže crvenu maramu oko pametne mudre glave i – spašeni ste!
- 12:10 - Stavi u košaricu (4) - Sadržaj košarice - Blagajna

20.11.2006., ponedjeljak

Šmrc

Šmrc, šmrc... šmrcam od jučer u 17h...neprekidno... ne zbog ljubavnih problema (zbog njih šmrcam od prije 15 min kad sam shvatio da još nisam dobio njen mail), prehlađen sam. Potrošio sam već par paketića maramica, istim intenzitetom trošim i dalje, zalihe nestaju...na redu je povelika rola mekanog papira...na žalost najkraći kraj izvlači Amazonska šuma ili kakvo jadno drvo sekvoje u Montani na sjeverozapadu Sjedinjenih država.

Možda bi bilo zgodno da se nadovežem na prošlotjedne teme prepune romatike i senzualnosti pa ću s vama podijeliti moju teoriju ljubavnih srodnih duša. Često se može čuti kako svatko ima jednu srodnu dušu i ma gdje ona bila sudbina će vas spojiti. E pa ja tu teoriju odlučno odbacujem kao neutemeljenu i nudim vam točnu:
Svatko ima dvije srodne duše na ovom svijetu. Postoje iznimke koje imaju tri ili čak četiri takvih duša, ali to su vrlo rijetki slučajevi. Zašto dvije? Što ako jedna umre od nekakve zloćudne bolesti, ili ako joj padne klavir na glavu, ili ako živi na primjer na Grenlandu i dijeli svoj iglu sa mlađim bratom i još mlađom sestrom? Pa nećete valjda živjeti do kraja života nesretni! Tad u igru ulazi srodna duša pod brojem 2. To vam je sva mudrost. To nužno ne znači da trebate samo sjedit i čekat, pa će sudbina riješit svoje. Riješit će, ali treba se trudit. Međutim, ni u tom ne treba pretjerivat. Sreća se može pronać negdje u sredini...

Tolko o tome. Prelazim na opuštenije teme...
Mandrak i Mao Tze Tung nam danas analiziraju televizijski program (nedjeljni) pa bih se i ja i na to malo nadovezao. Napokon neprofesionalizam komercijalnih televizija nama ide na ruku! Taman je neki dan završio Seinfeld, ali nema vremena za žaljenje jer već danas krećemo istim tempom ispočetka.
Uz izuzetak programa od opće važnosti (informativni, sportski), kao vrhunac televizijskog medija smatram Mućke i Seinfeld. Ne želim ih međusobno uspoređivati jer su Mućke ipak nešto drugo, nešto više od obične humorističke serije (i po trajanju i po ljudskosti (-malo nespretan izraz)).
Ali Seinfeld uzdižem visoko iznad svih sličnih uradaka. Zbilja se može nasmijati na glas zajedno sa onom publikom u pozadini koja ne umire od smijeha na svaku drugu izgovorenu riječ (bila ona smiješna ili ne), i ne uzdiše (aaaaaaah) ili pješće i urliče kad se netko poljubi ili zaruči. No, taj smijeh je posebna priča.
"Serija o ničemu". Malo karakirane svakodnevne situacije, ljudska četvorka (nisu svi mladi, lijepi i pametni ko u npr. Prijateljima), fenomenalni nenadmašivi sporedni likovi (Newman, Georgeovi starci, Jerryevi starci, šef u Yankeesima, tamnoputi odvjetnik, jušni nacist... itd. itd.). Posebno izdvajam Kramera kao najosebujnijeg karaktera kojeg je bilo koje televizijsko, filmsko ili književno djelo ikad vidjelo. Na kraju jedino ostaje zahvala Jerryu Seinfeldu i Larryu Davidu na stvorenom.

Rola finog mekanog papira s početka priče isčezla...

P.S. nova tablica - neka pravila doživjela časne iznimke zahvaljujući izvanrednoj situaciji.

P.P.S. u web kalvariji život izgubili postovi i komentari od 17. i 18.11. Neka ima je slava. (sva sreća da ih imam sačuvane u privatnoj kolekciji; ne znam kaj bi napravio da sam zauvijek izgubio one komentare).

Ne znam jel Tamara pročitala prethodni isčeznuli post...bilo bi mi drago mi se javi i objasni princip izmjenjivanja voditelja Nultog sata....
- 17:50 - Stavi u košaricu (6) - Sadržaj košarice - Blagajna

18.11.2006., subota

Voli me, ne voli me, voli me...
- 19:21 - Stavi u košaricu (0) - Sadržaj košarice - Blagajna

17.11.2006., petak

Srce nije kamen, ne srce nije kamen...
- 13:58 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

15.11.2006., srijeda

Nostalgija, brige, He-man, vojnikići, Winnetou, lopovi i panduri, tko se nije skrio magarac je bio!

Čini mi se da vas je malo zbunio jučerašnji post... Do njega je došlo sasvim slučajno i rezultat je jednog trenutka oduševljenosti. Naime, jučer sam kupio Tajčin CD pod nazivom „Zlatna kolekcija“ (moj treći kupljeni original cd). Kad sam vidio koje sve pjesme sadrži (Hajde da ludujemo, Smokvica, Bube u glavi , Moj mali je opasan, Dvije zvijezdice), nisam mogao odoljeti. Ali ni to nije bilo sve, za nagradu sam dobio i bonus koji sadrži tri spota od kojih je jedan, naravno, Smokvica. Kad sam ih pogledao bio sam očaran, osmijeh mi se razlio licem...
Htio sam vam ukratko opisati sva tri spota te još kojom riječi spomenuti Tajči...vidite kak je završilo.

Sličnu oduševljenost sam osjetio i kad sam nedavno, nakon više od deset godina, vidio špicu Pune kuće. Isto bi bilo i s Potpunim strancima ili Sledge Hammerom (zbog kojeg sam redovito propuštao prvih 10 min precata francuskog u osnovnoj, škola popodne). Slično se osjećam i kad pronađem neku igračku iz djetinjstva (vojnikiće, muppete, masterse i sl.) ili svoj crtež Winnetoua, Old Shatterhanda i Zelenka.
Zašto?
Valjda zato jer sam opet dječačić od 10-ak godina koji još uvijek nosi nadimak Junac i koji igra penzića na ulici, skrivača, rata, lopova i pandura... ah ta bezbrižna vremena!
Danas mi se čine takvima. Ali nisu bila.
Cijeli život imaš probleme, brige, nevolje. Kao beba dereš se ko lud jer ti je pala duda iz usta. Zaplačeš kad te mama ostavi u vrtiću, kad padneš s bicikla, kad ne dobiš čokoladicu. Nevolje prvog dana škole su slične. Pa onda prva trojka pa dvojka i napokon jedinica. Pa te muči lektira, pa ovaj test, pa onaj, pa upis u srednju školu, pa na faks, pa se sad moraš zaposlit. Pa krene stan, krediti, otkaz. Problemi sa ženom, djecom, hipotekom. Dođe penzija, postaneš udovac(-ica), pa te muče problemi tvoje djece, unuci...
Sjeti se koje su te brige mučile prije deset godina. Sad misliš: nikakve, nebitne, beznačajne. Ali tad nisi tak mislio.
Brige su uvijek tu. Vremenom postaju sve ozbiljnije, ali na tebe djeluju i dalje istim intenzitetom.
Jedino mi se čini da su ljubavni problemi uvijek tu, slični, isti. Ne vidim preveliku razliku od doba moje zaljubljenosti u vrtiću pa do današnje. Vjerojatno bi mi i danas bilo teško reći Tamari Loos da je volim (nešto sam zapeo za nju u zadnje vrijeme *), isto kak mi je bilo teško to isto reći petogodišnjoj Hani (nisam pedofil, tad sam i ja imao pet).
Ne želim ploviti preozbiljnim vodama, ali moram upotpuniti ovo razlaganje teorije životnih nevolja i nedaća: Jedino kaj te može opametiti (to ti, dragi čitaoče, nimalo ne želim) je stvarno (objektivno) ozbiljan problem npr. teška bolest ili smrtni slučaj. Tek onda shvatiš koliko su sve ostale brige nepotrebne i bezazlene. Ne kaže poslovica bezveze: „Zdrav čovjek ima milijun želja, bolestan samo jednu.“

Zato nemojte očajavati ma kaj god se desilo. Ništa nije nepobijedivo.

Izgubih nit... valjda rekoh sve što htjedoh...

I da... Ništa i nitko nije nepobjiv. Pa ni Federer, Ljubičiću! I prestani Ivane s takvim pristupom jer ga tak nikad nećeš dobiti! Ak ne misliš da možeš bit najbolji na svijetu, nemoj ni igrat tenis.
Ja sam, osobno, umišljen (ili je to samopouzdanje?). Priznajem, imam veliko mišljenje o sebi i nekim svojim sposobnostima. Znam da imam i mana, ali sve u svemu, skromno se smatram nadljudskim bićem.wave
"I'm no Superman"... or am I?

P.S. ispričavam se na upotrebi stranog jezika.
P.P.S. Možda će se debeli Kinez zabrinuti za moje raspoloženje.....Mao T., sve je u redu, i dalje živim naslov ovog bloga...

*podsvjesno, u nadi da se na internet tražilicama, kad se upiše njeno ime, moj blog pojavi prvi (trenutno sam 10.)
- 16:39 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

14.11.2006., utorak

S(c)mokvica

Mladić, u kožnoj jakni i s beretkom na glavi, pomoću vespe dolazi pred kuću, penje se stepenicama i pozvoni na kućno zvonce. Bračni par otvara vrata, kad ugleda tko je, nasmiješi se, zatvori vrata. Ubrzo izlazi djevojka plave kose svezane u rep. Roditelji u kućnim ogrtačima (otac ima naočale i puši lulu, majka s viklerima u kosi) joj pomažu u oblačenju kaputa i zatim otprate mladi par koji sjeda na vespu i kreće prema odredištu. Nakon zabavne vožnje djevojka i mladić dolaze u noćni klub gdje se upravo sprema nastup pjevačice. Najavljivač (koji izgledom podsjeća na tatu s početka priče, ali bez naočala i lule) najavljuje: „Dragi prijatelji, a sada za vas.....Tajči!“ Stepenicama se na binu profinjenim i pomalo zavodničkim korakom spušta pljevačica odjevena u bundu. Dolazi do mikrofona, skida bundu, bunda pada na pod; otkriva se slika plavokose djevojke privlačna izgleda. Crvena haljina (minica), s prorezima iznad i ispod grudi koje su prekrivene zlatnom tkaninom. Društvo joj prave dvije prateće pjevačice, svaka smještena s jedne strane. Uz instrumentalnu podršku orkestra, pjesma, popraćena uvježbanom koreografijom, započinje. Mladi par već sjedi za stolom u društvu prijateljice. Dvije djevojke vode zanimljiv razgovor uz piće (sok). No, mladiću (smeđa kosa, poluduga) izgleda nije toliko zanimljiv taj razgovor te se on zabavlja gledajući pjevačku točku. Zamijećujemo veliku sličnost u izgledu pjevačice i djevojke u pratnji mladića. On (marama oko vrata) ustaje sa stola i uživa u stasu privlačne pjevačice. Djevojka, shvativši postupak svog pratioca, naglo ustaje, na što je njena prijateljica snažnim pokretima ruku ponovno posjeda. Glava djevojke je pognuta, naslonjena na ruke, prsti se pletu u kosu. Najavljivač uživa u svojim plesnim sposobnostima u pozadini bine dok mi uživamo u tjelesnim atributima pjevačice. Preokret! Tamnokosa prijateljica naglo podiže kažiprst svoje lijeve ruke signalizirajući kako ima ideju. Skida crnu jaknicu i pokazuje nam svoje atribute (nimalo loše) zavijene u crvenkasto šarenu košulju podignutu i zavezanu s ciljem otkrivanja pupka. Jaknicu proslijeđuje ljutoj, žalosnoj prijateljici. Očajna djevojka odlazi. Ubrzo, pjevačica skače s bine u zagrljaj mladiću s kojim pleše rock and roll. Naša djevojka u međuvremenu zakopčava crne traperice, oblači kratku jaknicu i raspušta kosu. Najavljivač pleše sa jednom od pratećih vokalistica kada se na bini pojavljuje plavokosa djevojka u crnom. Prepoznajemo našu junakinju! Otkrivena pupka energično pleše i njiše glavom u raznim smjerovima!
Smiješak tamnoputog trubača.

Što je pjevačica htjela reći?
Don Žuan i Smokvica, to smo ti i ja, ljubili se grlili sve do pola dva.
Don Žuan i Smokvica, to su para dva, ljubili se grlili sve do pola dva.

Posvećeno Tamari Loos.
Junac
- 13:43 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

12.11.2006., nedjelja

Riba, križ

Pročitah i pogledah Da Vincijev kod. Kao i obično, knjiga je bolja. Film me malo razočarao; ne shvaćam: radi se prema knjizi, nosi njen naziv, i zašto se onda mijenja fabula, zašto? Zašto je film zakinut za donekle dojmljiviji kraj gdje glavna junakinja susreće (upoznaje) svoju baku i brata, a u sjećanju i dalje ima svog dobrog djeda. Ali u filmu, ne, on njoj nije djed nego samo bakin prijatelj!? Znam da to nije jako bitno, ali čemu onda to? Ako nije tak bitno. Tom Hanks je, inače, puno pametniji u filmu nego njegov lik u romanu.
Ne znam zašto se digla tolika buka oko ovog djela. Pretpostavljam da se radilo o dobroj markentiškoj podlozi...
Ne želim previše govoriti o knjizi, samo za one koji nisu čitali ili gledali: u romanu se iznosi teorija (mit) po kojoj Isus nije bio božansko biće, već običan, smrtan prorok. Cijelu stvar je 'zakuhao' rimski car Konstantin koji je u 4.st. prikupio sva postojeća evanđelja od kojih je izabrao samo ona i one djelove u kojima se Isus prikazivao kao božansko biće. Isus je bio oženjen Marijom Magdalenom koja je par mjeseci nakon raspeća u Francuskoj rodila malu Saru. U Francusku je pobjegla da bi spasila svoj i život nerođenog djeteta. Naime, Isus je njoj namjenio osnivanje Crkve, a ne Petru kome se to nije previše svidjelo. Loza i potomci Isusa i Marije su, navodi se, i dan-danas čuvana tajna od strane tajnog društva zvanog Sionski priorat.

Ne shvaćam toliko veliko protivljenje Crkve Da Vincijevom kodu. Nisam shvatio roman kao nešto što bi moglo utjecati na moju vjeru, jednostavno sam se uživio u njega isto kao što sam se uživio i u Harrya Pottera i kamen mudraca.
Vjerovati u 4 evanđelja ili vjerovati u ona izgubljena ili samo u da Vincijeva zagonetna djela, stvar je izbora. Obje mogućnosti su prije mitovi nego povijesne činjenice. Sam smisao riječi 'vjera' sve govori.

Rimokatolik sam i idem u crkvu svaku nedjelju. Nisam veliki vjernik, ne živim strogo po 10. Zapovijedi, ali volim otić na misu. Nikad na misi nisam čuo ništa loše, samo dobro.
Svećenik na propovijedi kaže: budi dobar, ljubi Boga, ljubi bližnjega svoga i ljubi sebe, opraštaj. I kakve sad ima veze jel Isus bio oženjen ili nije? Jedna religija je tu, potiče na dobro. Nije više ni bitno kako je ta religija nastala (nemojte mi sad početi o križarskim ratovima i inkviziciji – što je bilo bilo je, što je - tu je), bitno je što ona propovijeda.
A propovijeda 10. Božjih zapovijedi. I da svi živimo po njima, ne bi nam tak loše bilo na Zemlji.

Zadnjih godina je Crkva na lošem glasu zbog slučajeva pedofilije. Neki su zbog toga prestali ići u crkvu. Loši glas o par svećenika puno se glasnije čuje, nego dobar o velikoj većini. Zato ja vičem na sav glas: „Moj svećenik, koji mi je držao vjeronauk, je bio dobar!“
Mnogi zamjeraju Crkvi nedopuštanje pobačaja. Postoje razni primjeri silovanih djevojčica, ali pitam ja vas, kakva bi to bila vjera koja bi dopustila bilo kakvo ubojstvo? Ima vrlo tužnih slučajeva, ali povlačiti bilo kakvu granicu (ako je silovana, ako ima 12 godina) je vrlo opasno i u principu nemoguće. Ubrzo bi se našlo na desetke različitih interpretacija dopuštene granice i za par godina bi imali pobačaje na sve strane koje bi bilo nemoguće obuzdat.
Crkvi se još zamjera ne dozvoljavanje upotrebe prezervativa. Kako da dopusti, kad je jedno od najpoznatijih pravila kršćanskih religija da nema spolnog odnosa prije braka, a osnovna svrha zajednice muškarca i žene je osiguranje potomaka. Dopuštanje prezervativa se kosi s tom logikom. Sad ćete reći da nismo u 14. stoljeću, ali mislim da netko treba čuvati tu konzervativnu ideju o vođenju ljubavi... a tko je pogodniji od Crkve.
I zar je toliko loše da se Crkva petlja u politiku i traži zabranu rada nedjeljom da se ljudi mogu odmorit, otić u crkvu i uživat u obiteljskom ručku?...bar jednom u tjednu.

Za kraj, zaključujem da uopće ne postoji osoba zvana nevjernik. Ili pripadaš nekoj religiji i vjeruješ u njenu doktrinu (Biblija, Kuran ili neko slično djelo), ili ne vjeruješ Bibliji, ali vjeruješ Leonardu da Vinciju i u Mariju Magdalenu, ili vjeruješ u nešto sasvim treće (npr. da uopće ne postoji nadnaravno božansko biće pa imaš svoju osobnu teoriju o duhovnim pitanjima). Važno je da svatko u nešto vjeruje. Tko je upravu? Ne znam. (Nadam se ja.) Svatko će vidjet jednog dana. Nadam se da taj dan neće doći tako skoro.
- 17:59 - Stavi u košaricu (3) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.11.2006., srijeda

Ogledalce, ogledalce...

U isčekivanju 9.11. i markentiškog trika 'O, koliko je mračna prijevara čovječja' odgađam duhovno-religiozni post u kojem sam se namjeravao osvrnuti na da Vincijev kod i neke vjerske teme. Umjesto toga počastit ću vas zabavnom kombinacijom ljepote, televizije i filma u sklopu koje ćemo putovati od Hrvatske preko Francuske i Velike Britanije (svratit ćemo i do daleke Koreje) pa sve do Hollywooda.
Zavežite se, polijećemo...(dobro, ne morate se vezat, al bar se pravite da letimo)

Svakodnevno gledam televiziju i njene raznolike sadržaje: serije, filmove, dokumentarne, obrazovne, informativne emisije itd. Prilikom odabira programa povodim se subjektivnim kriterijem kvalitete. Ipak često zaobiđem taj kriterij i pogledam neku glupost jer sam u prvom redu čovjek i kao takav imam svoje slabosti. Da, dobro ste pročitali, imam slabosti i čovjek sam. Nisam superiorno nadnaravno biće sa specijalnim moćima...koliko se god to vama na prvi pogled činilo. Jedna od tih malobrojnih slabosti je i ženska ljepota. Priznajem, gledam obrazovni program samo zbog voditeljice, Gilmorice zbog Rory i Keiko...
Neću vam sada ispovijedati svoje osjećaje koje sam gajio ili još uvijek gajim prema svakoj pojedinoj glumici, već ću prezentirati neformalne top-liste s pokojim komentarom, molbom ili vapajem.

Hrvatska
1. Tamara Loos – simpatična mlada voditeljica Nultog sata, obrazovne emisije za djecu; nažalost nisam je već dugo vidio jer ne palim telku rano ujutro, a više nema podnevne reprize. I prije ju je bilo teško za ulovit jer se u vođenju emisije ravnopravno izmjenjuje čak 4 voditelja...nedostaje mi... Uvijek vedra, nasmijana, prpošna, lepršava... ako me netko ikako može spojit s njom (telefon, email, kućna adresa)...ovim putem apeliram...
2. Ana Brdarić – lijepa, čini se pametna, sposobna. Najkompletnija voditeljica na telki.
3. Mila Horvat – još prije pola godine vodila Dobro jutro, Hrvatska. Kvalitetno radi svoj posao. Pamtim i dalje dekolte u jednoj od emisija Goleo; jedan od najboljih dekoltea koje sam ikad vidio (pristojan, prikladan, optimalno doziran, a opet nisam mogao skrenuti pogled)
4. Nensi Brlek – pa gdje je ona? Otkad je rodila...
5. Maja Marija Kobić – teško mi je pričati o njoj...prebolio sam je, a ipak... Možda je bolje poznajete kao Ivu Lončar, sada već majku, iz Zabranjene ljubavi.

Anglo-Saksonija, Francuska i njihove bivše kolonije koje se sada mogu podičiti nezavisnošću
1. Keira Knightley – kraljica, profinjena (osvojila me u 'Bend it like Beckham')
2. Katie Holmes – princeza
3. Meg Ryan – romantična komedijašica (u I.Q. ima prekrasne oči)
4. Ivette – strastvena konobarica malog caféa u okupiranom Nouvionu (Oh, Ivette, kiss me!)
5. Rory Gilmore – pametna, slatka, ima i zgodnu mamu
6. Ashley Banks – sestra Carltona Banksa (narasla)
7. Bridget – mora poštivati 8 pravila kao i sve kćeri tinejdžerice
8. Summer – stanuje u Kalifornijskom mjestašcu O.C.
9. Teri Hatcher – uzorna kućanica, pere, kuha.
10. Winona Ryder – moja prva ljubav (sreli smo se u 'Great balls of fire')

Zaobišao sam neke možda zgodnije i popularnije glumice (Natalie Portman, Julia Roberts) koje se često pojavljuju u ovakvim nabrajanjima pa sam njihovo mjesto ustupio ljepoticama u kojima uživamo svakodnevno i čija prava imena ni ne znam (4. do 8. mjesto).

Ovo je ujedno i popis mojih poželjnih mladenki.

P.S. Volim vas sve, i vas, dragi moji čitatelji.
- 21:44 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

06.11.2006., ponedjeljak

Sir Alex

Na današnji dan prije 20 godina Alex Ferguson sjeo je na kormilo engleskog nogometnog kluba Manchester Uniteda. U to vrijeme Liverpool je harao i palio Engleskom i Europom, Manchester nije bio ni blizu vrha niti je Alex bio vitez.

Alex Chapman Ferguson rođen je 31. 12. 1941. u Gastonu u Glasgowu.
Kao amater debitirao je sa 16 godina za Queen's Park na poziciji napadača, i odmah zabio u porazu svoje momčadi 2:1 od Stranraera. U dvije naredne godine postigao je 15 golova u 31 utakmici, no nije se ustabilio u prvoj postavi.
1960. prelazi u St. Johnstone. Također je redovito zabijao, no i dalje nije mogao učvrstiti poziciju u prvoj momčadi. Postiže hat-trick u iznenađujućoj pobjedi nad Rangersima.
1964. angažira ga Dunfermline, solidan klub koji se borio za prvaka lige te je izborio finale škotskog kupa. Zbog loše igre u prethodnoj utakmici protiv svoje bivše momčadi Ferguson ne igra finale protiv Celtica, a Dunfermline gubi s 3:2. Naslov prvaka lige izmiče im za 1 bod.
1967. dolazi u Rangerse za 65 000 funti što je tada rekordan iznos transfera između dva škotska kluba. Krivac je za primljeni pogodak u finalu Kupa 1969. što ga jako pogađa.
Ubrzo odlazi u Falkirk. Bio je želja Nottingham Forresta, no gospođi Ferguson se nije sviđala ideja života u Engleskoj. U Falkirku postaje trener-igrač, no klub ipak angažira pravog menadžera pa Alex gubi prefiks trener što mu se baš i ne sviđa tako da prelazi u Ayr United gdje i završava igračku karijeru.



Menadžerom postaje vrlo mlad. Već sa 32 godine vodi klub East Stirlingshire za plaću od 40 funti tjedno (bio je to 'part-time job'). Od samog trenerskog početka ga prati pojam discipline i autoriteta. Jedan od igrača je rekao: "never been afraid of anyone before but Ferguson was a frightening bastard from the start." Rezultati kluba su se postepeno poboljšavali.
Iste '74., nakon samo 4 mjeseca, zovu ga u St. Mirren gdje provodi slijedeće 4 godine. Dovodi klub u Scottish First division, ali želi uvesti razne promjene kao npr. promjenu crno-bijelih boja dresa pa dobiva otkaz.
St. Mirren ulazi u povijest kao jedini klub koji je otpustio Fergusona.

Velike stvari počinju u Aberdeenu. Klubu koji je igrao dobro, bio pri vrhu lige koju je zadnji put osvojio '55. U početku stvari nisu krenule najbolje, no '80. prekida 15 godišnju dominaciju Rangersa i Celtica i osvaja škotsko prvenstvo. Dobija nadimak Furious Fergie. '82. osvaja Škotski kup koji Aberdeenu osigurava nastup u Kupu pobjednika kupova. Izbacuju Bayern, a u finalu slave s 2:1 protiv Real Madrida. Još osvaja 2 prvenstva, 3 kupa, 1 liga kup i UEFA superkup. Bio je želja i Arsenala i Tottenhama.
Pri kraju svoje ere u Aberdeenu, zbog smrti tadašnjeg škotskog izbornika, priprema reprezentaciju za nastup na Svjetskom prvenstvu 1986.
Slijedećeg studenog napušta Škotsku.



Na Old Traffordu naslijeđuje Rona Atkinsona. Manchester United se nalazio među zadnje 4 momčadi lige, prijetilo je padanje u nižu, igrači su bilib u katastofalnoj fizičkoj spremi, neki previše pili (npr. Bryan Robson). Ferguson brzo uvodi disciplinu te sezonu završavaju na 11. mjestu. Drugu godinu staža United je vice prvak sa 9 bodova zaostatka za nedodirljivim Liverpoolom, no naredna godina je opet loša – 11. mjesto. U ljeto 1989. dolaze mnoga pojačanja (Paul Ince, Gary Pallister) i sezona počinje obećavajuće pobjedom nad prvakom Arsenalom 4:1...ali događa se veliki poraz od Man Citya 5:1, a ubrzo i crna serija od 6 poraza u 8 susreta bez pobjede. Otkaz je bio jako blizu. '(Ferguson later described December 1989 as "the darkest period [he had] ever suffered in the game.")' Njegovu karijeru na Old Traffordu spasila je pobjeda 1:0 u 3. kolu FA kupa u gostima kod Nottingham Forresta. United i osvaja kup te sezone, ali u prvenstu i dalje loš - 13.
1990./91. Fergie osvaja svoj drugi Kup pobjednika kupova pobjedom nad Barcelonom i najavljuje osvajanje Prvenstva naredne godine...koje se nije desilo.
Sezona 1992./93. počinje loše (10. mjesto od 22), no prekretnica je Eric Cantona (za 1,2 milijuna funti iz Leedsa). Predvođeni napadačkim tandemom Mark Hughes – Cantona, ManU napokon nakon 26 godina osvaja naslov engleskog prvaka.
Momčadi se priključuje 22 godišnji Roy Keane iz Nottinghama za rekordnih 3,75 milijuna funti. '94. obrani naslova se pridodaje i osvojeni FA kup.
U ljeto 1995. Alex prodaje Incea i Hughesa, doživljava mnogobrojne kritike, i priliku daje domaćim dječarcima ("Fergie's Fledglings": Scholes, Neville, Butt, Beckham) te ponovno osvaja 'double'.



12. 6. 1999. Alex Ferguson postaje Sir Alex zahvaljujući nikad prije ostvarenom 'treble-u': Liga prvaka, prvenstvo i FA kup! Čarobna sezona! Dramatične utakmice...
FA kup: - polufinale: Arsenal, Roy Keane dobio crveni, 1:1, Peter Schmeichel brani penal u zadnjoj minuti, a u nadoknadi vremena Ryan Giggs prelazi cijeli teren i zabija!
- finale: pobjeda 2:0 protiv Newcastlea
Liga Prvaka: - polufinale: Juventus, na Old Traffordu 1:1 (izjednačenje u zadnjoj minuti); u uzvratu nakon 2:0 Juvea, ManU preokreće na 2:3
- finale – prekrasno, čarobno, neponovljivo; Bayern vodi 1:0, Fergie sve šalje u napad, igra s 4 napadača (uvodi Sheringhama, Solskjaera), Jancker na drugoj strani trese prečku, i dalje svi u napadu, Nijemci igraju najbolju obranu na svijetu, ali čudesna sudačka nadoknada...čudesno traljav šut i minutu kasnije čudesan korner...

Sve u svemu, u tih 20 godina:
8 naslova prvaka Engleske
5 FA kupa
2 Liga kupa
Liga prvaka
UEFA Super kup
Kup pobjednika kupova
Interkontinentalni kup
6 FA Charity / Community Shield



Naočale, rumeni nos, sijeda kosa, veliki taktičar. Voli igrati napadački, ne postoji negativan rezultat koji se ne može preokrenuti, ne postoji bodovna razlika koja se ne može (pre)stići (Newcastle je imao '96. +14, Arsenal '02./'03. +18).
Često se voli prepucavat preko medija s drugim trenerima (Kevin Keegan, u zadnje vrijeme posebno Arsen Wenger). Nikad se nije bojao klince gurnuti u vatru. Nije se libio riješiti se ili otjerati veliku zvijezdu iz momčadi (Ince, Hughes, Beckham, Keane, van Nistelrooy) pa makar ona bila na vrhuncu igračke moći.

Čvrsta ruka, autoritet, disciplina. Paul Scholes dan danas kaže: "When I first met him I was frightened to death. I still am!"

Prekinuo je dugogodišnju dominaciju Liverpoola, zavladao engleskim nogometom, stvorio od Man Uniteda veliki klub.

Nisam namjeravao previše pričati o Manchester Unitedu, već uglavnom samo o Sir Alexu, no misli su mi se stopile... Kad pričaš o umjetniku teško je zaobići njegovo najveće dijelo.
- 18:34 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

03.11.2006., petak

Pravna država

Nemam baš inspiracije zadnjih dana. Zahladilo je. Puše. Nema više toplih dana... Čekamo snijeg.

Malo aktualnosti. U tijeku je sudski proces godine. Glavaš. Neću se uplitat u krivicu ili nevinost, ali ne razumijem zakaj sad štrajka... smatra da je cijeli proces montiran protiv njega... vjerojatno i je. Ali to je druga priča. Zločin je tu, pretpostavljam dokazi isto. Nek pričeka suđenje i dokaže nevinost. Kaj sad izigrava žrtveno janje. Momentalno uopće nije bitno tko je pokrenuo strku ni zašto, bitno je jel počinio taj zločin ili nije...
Priča druga. Zašto je tek sad počela istraga? I prije se vjerojatno znalo za sranja koja su se dešavala, ali se šutilo o tome. Nikome nije bilo od koristi optuživati svoje. No sad je Glavaš nekom zasmetao i taj netko je iz prašine izvukao par dokaza...dalje znate...
Pa sad dolaze ljudi iz Slavonije i pjevaju; jedan će isto štrajkat glađu i kaže da će, ako treba, i umrijet za Glavaša...

Kad sam već u političkim vodama, osvrnut ću se na neka državno-pravna uređenja.
Prije 20 godina živjeli smo u komunizmu, u socijalisičkoj federativnoj republici. Uskoro je komunizam ustuknuo pred demokracijom, socijalizam pred kapitalizmom. Danas živimo u republici s parlamentarnim državnim uređenjem. Sabor je vrhovno zakonodavno tijelo, vlada izvršna vlast, predsjednik je tu reda radi. Naglašavam da je vlada pokorna Saboru, i ne shvaćam uvijek moćna i autoritativna držanja premijera i ministara u saborskoj vjećnici. Imamo mnogo političkih stranaka: neke su demokratske, neke socijalističke, neke narodne, neke penzionerske, neke kršćanske, neke seljačke... Koja je razlika među njima i njihovim programima? Nikakva. Nisam siguran ni dal imaju programe. Na izborima birate želite li da vas vodi osoba A ili osoba B. Primjećujete li ideološku razliku između HDZ-a i SDP-a? Ja ne, osim u nazivima. I jedni i drugi žele u Europu, gospodarski plan im je isti. Mali čovjek ne osjeti nikakvu razliku. Prošla su vremena kad se biralo između demokracije, komunizma ili monarhije. Imamo parlament i to je to. Sad tražimo ljude koji će znati upravljati republikom kak spada. Bojim se da će potraga potrajati. Vjerojatno dok se ne promijeni ratna garnitura političara...

Jedna stvar me nervira. Vlada ne smije ništa poduzimati zadnjih godinu i pol mandata. Ako slučajno napravi nešto dobro u tom periodu, to je isključivo predizborna kampanja. Podsjećam da mandat vlade traje 4 godine. Ne 2 i pol ili 3, ne. 4. Zašto onda oporba uvijek mora kenjat zadnju godinu...valjda zato jer su oni već u kampanji...

Pobornik sam što češće promjene vlada. Veća je vjerojatnost da ćemo naći sposobnu.
- 18:05 - Stavi u košaricu (3) - Sadržaj košarice - Blagajna

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.