Šmrc, šmrc... šmrcam od jučer u 17h...neprekidno... ne zbog ljubavnih problema (zbog njih šmrcam od prije 15 min kad sam shvatio da još nisam dobio njen mail), prehlađen sam. Potrošio sam već par paketića maramica, istim intenzitetom trošim i dalje, zalihe nestaju...na redu je povelika rola mekanog papira...na žalost najkraći kraj izvlači Amazonska šuma ili kakvo jadno drvo sekvoje u Montani na sjeverozapadu Sjedinjenih država.
Možda bi bilo zgodno da se nadovežem na prošlotjedne teme prepune romatike i senzualnosti pa ću s vama podijeliti moju teoriju ljubavnih srodnih duša. Često se može čuti kako svatko ima jednu srodnu dušu i ma gdje ona bila sudbina će vas spojiti. E pa ja tu teoriju odlučno odbacujem kao neutemeljenu i nudim vam točnu:
Svatko ima dvije srodne duše na ovom svijetu. Postoje iznimke koje imaju tri ili čak četiri takvih duša, ali to su vrlo rijetki slučajevi. Zašto dvije? Što ako jedna umre od nekakve zloćudne bolesti, ili ako joj padne klavir na glavu, ili ako živi na primjer na Grenlandu i dijeli svoj iglu sa mlađim bratom i još mlađom sestrom? Pa nećete valjda živjeti do kraja života nesretni! Tad u igru ulazi srodna duša pod brojem 2. To vam je sva mudrost. To nužno ne znači da trebate samo sjedit i čekat, pa će sudbina riješit svoje. Riješit će, ali treba se trudit. Međutim, ni u tom ne treba pretjerivat. Sreća se može pronać negdje u sredini...
Tolko o tome. Prelazim na opuštenije teme...
Mandrak i Mao Tze Tung nam danas analiziraju televizijski program (nedjeljni) pa bih se i ja i na to malo nadovezao. Napokon neprofesionalizam komercijalnih televizija nama ide na ruku! Taman je neki dan završio Seinfeld, ali nema vremena za žaljenje jer već danas krećemo istim tempom ispočetka.
Uz izuzetak programa od opće važnosti (informativni, sportski), kao vrhunac televizijskog medija smatram Mućke i Seinfeld. Ne želim ih međusobno uspoređivati jer su Mućke ipak nešto drugo, nešto više od obične humorističke serije (i po trajanju i po ljudskosti (-malo nespretan izraz)).
Ali Seinfeld uzdižem visoko iznad svih sličnih uradaka. Zbilja se može nasmijati na glas zajedno sa onom publikom u pozadini koja ne umire od smijeha na svaku drugu izgovorenu riječ (bila ona smiješna ili ne), i ne uzdiše (aaaaaaah) ili pješće i urliče kad se netko poljubi ili zaruči. No, taj smijeh je posebna priča.
"Serija o ničemu". Malo karakirane svakodnevne situacije, ljudska četvorka (nisu svi mladi, lijepi i pametni ko u npr. Prijateljima), fenomenalni nenadmašivi sporedni likovi (Newman, Georgeovi starci, Jerryevi starci, šef u Yankeesima, tamnoputi odvjetnik, jušni nacist... itd. itd.). Posebno izdvajam Kramera kao najosebujnijeg karaktera kojeg je bilo koje televizijsko, filmsko ili književno djelo ikad vidjelo. Na kraju jedino ostaje zahvala Jerryu Seinfeldu i Larryu Davidu na stvorenom.
Rola finog mekanog papira s početka priče isčezla...
P.S. nova tablica - neka pravila doživjela časne iznimke zahvaljujući izvanrednoj situaciji.
P.P.S. u web kalvariji život izgubili postovi i komentari od 17. i 18.11. Neka ima je slava. (sva sreća da ih imam sačuvane u privatnoj kolekciji; ne znam kaj bi napravio da sam zauvijek izgubio one komentare).
Ne znam jel Tamara pročitala prethodni isčeznuli post...bilo bi mi drago mi se javi i objasni princip izmjenjivanja voditelja Nultog sata....
Post je objavljen 20.11.2006. u 17:50 sati.