Riba, križ
|
Pročitah i pogledah Da Vincijev kod. Kao i obično, knjiga je bolja. Film me malo razočarao; ne shvaćam: radi se prema knjizi, nosi njen naziv, i zašto se onda mijenja fabula, zašto? Zašto je film zakinut za donekle dojmljiviji kraj gdje glavna junakinja susreće (upoznaje) svoju baku i brata, a u sjećanju i dalje ima svog dobrog djeda. Ali u filmu, ne, on njoj nije djed nego samo bakin prijatelj!? Znam da to nije jako bitno, ali čemu onda to? Ako nije tak bitno. Tom Hanks je, inače, puno pametniji u filmu nego njegov lik u romanu. Ne znam zašto se digla tolika buka oko ovog djela. Pretpostavljam da se radilo o dobroj markentiškoj podlozi... Ne želim previše govoriti o knjizi, samo za one koji nisu čitali ili gledali: u romanu se iznosi teorija (mit) po kojoj Isus nije bio božansko biće, već običan, smrtan prorok. Cijelu stvar je 'zakuhao' rimski car Konstantin koji je u 4.st. prikupio sva postojeća evanđelja od kojih je izabrao samo ona i one djelove u kojima se Isus prikazivao kao božansko biće. Isus je bio oženjen Marijom Magdalenom koja je par mjeseci nakon raspeća u Francuskoj rodila malu Saru. U Francusku je pobjegla da bi spasila svoj i život nerođenog djeteta. Naime, Isus je njoj namjenio osnivanje Crkve, a ne Petru kome se to nije previše svidjelo. Loza i potomci Isusa i Marije su, navodi se, i dan-danas čuvana tajna od strane tajnog društva zvanog Sionski priorat. Ne shvaćam toliko veliko protivljenje Crkve Da Vincijevom kodu. Nisam shvatio roman kao nešto što bi moglo utjecati na moju vjeru, jednostavno sam se uživio u njega isto kao što sam se uživio i u Harrya Pottera i kamen mudraca. Vjerovati u 4 evanđelja ili vjerovati u ona izgubljena ili samo u da Vincijeva zagonetna djela, stvar je izbora. Obje mogućnosti su prije mitovi nego povijesne činjenice. Sam smisao riječi 'vjera' sve govori. Rimokatolik sam i idem u crkvu svaku nedjelju. Nisam veliki vjernik, ne živim strogo po 10. Zapovijedi, ali volim otić na misu. Nikad na misi nisam čuo ništa loše, samo dobro. Svećenik na propovijedi kaže: budi dobar, ljubi Boga, ljubi bližnjega svoga i ljubi sebe, opraštaj. I kakve sad ima veze jel Isus bio oženjen ili nije? Jedna religija je tu, potiče na dobro. Nije više ni bitno kako je ta religija nastala (nemojte mi sad početi o križarskim ratovima i inkviziciji – što je bilo bilo je, što je - tu je), bitno je što ona propovijeda. A propovijeda 10. Božjih zapovijedi. I da svi živimo po njima, ne bi nam tak loše bilo na Zemlji. Zadnjih godina je Crkva na lošem glasu zbog slučajeva pedofilije. Neki su zbog toga prestali ići u crkvu. Loši glas o par svećenika puno se glasnije čuje, nego dobar o velikoj većini. Zato ja vičem na sav glas: „Moj svećenik, koji mi je držao vjeronauk, je bio dobar!“ Mnogi zamjeraju Crkvi nedopuštanje pobačaja. Postoje razni primjeri silovanih djevojčica, ali pitam ja vas, kakva bi to bila vjera koja bi dopustila bilo kakvo ubojstvo? Ima vrlo tužnih slučajeva, ali povlačiti bilo kakvu granicu (ako je silovana, ako ima 12 godina) je vrlo opasno i u principu nemoguće. Ubrzo bi se našlo na desetke različitih interpretacija dopuštene granice i za par godina bi imali pobačaje na sve strane koje bi bilo nemoguće obuzdat. Crkvi se još zamjera ne dozvoljavanje upotrebe prezervativa. Kako da dopusti, kad je jedno od najpoznatijih pravila kršćanskih religija da nema spolnog odnosa prije braka, a osnovna svrha zajednice muškarca i žene je osiguranje potomaka. Dopuštanje prezervativa se kosi s tom logikom. Sad ćete reći da nismo u 14. stoljeću, ali mislim da netko treba čuvati tu konzervativnu ideju o vođenju ljubavi... a tko je pogodniji od Crkve. I zar je toliko loše da se Crkva petlja u politiku i traži zabranu rada nedjeljom da se ljudi mogu odmorit, otić u crkvu i uživat u obiteljskom ručku?...bar jednom u tjednu. Za kraj, zaključujem da uopće ne postoji osoba zvana nevjernik. Ili pripadaš nekoj religiji i vjeruješ u njenu doktrinu (Biblija, Kuran ili neko slično djelo), ili ne vjeruješ Bibliji, ali vjeruješ Leonardu da Vinciju i u Mariju Magdalenu, ili vjeruješ u nešto sasvim treće (npr. da uopće ne postoji nadnaravno božansko biće pa imaš svoju osobnu teoriju o duhovnim pitanjima). Važno je da svatko u nešto vjeruje. Tko je upravu? Ne znam. (Nadam se ja.) Svatko će vidjet jednog dana. Nadam se da taj dan neće doći tako skoro. |
