Pa ljudi moji, je li to moguće!?
|
Čovjek pogleda jednu tekmu, jedan talk-show (duboko se ispričavam na izrazu) i eto posta na blogu. U nedjelju navečer, svi smo mogli uživati u druženju Mirjane Hrge i Slavena Bilića. U opuštenoj atmosferi oslovnjavanja na 'ti', s U2-om u pozadini, mogli smo vidjeti ugodno ćaskanje dvoje dragih poznanika koji su, čini mi se bili na prvom ili drugom spoju. Pa smo slušali hvalospjeve o našem izborniku od razno raznih prijatelja i bivših trenera. Po onom što sam čuo, mislim da imamo najsavršenijeg izbornika na svijetu: inteligentan, mudar, pametan, poliglot, obrazovan, zna što radi, zna što hoće, zna i kako će to dobiti, uporan, dobar, svetac, kandidat za predsjednika svijeta, a ubrzo i svemira. Ja mu u svakom slučaju oko vrata viješam lentu miss simpatičnosti, a preko nje lentu miss osobnosti! Nemojte me krivo shvatiti, meni se on isto čini ko netko tko zna što radi i čvrsto stoji na zemlji, ali mislim da je i njemu bilo neugodno slušati sve te komplimente i hvalospjeve jer zna da je u sličnom uživao i Cico, pa je, evo, nakon dvije loše utakmice razapet. Al takav smo mi narod: ili u nedogled veličamo, ili u beskraj pljujemo. Nema sredine, racionalnosti, umjerenosti. Fasciniraju me prijenosi utakmica i ostalih sportskih događanja. Kakve se samo gluposti i besmislice mogu čuti! Mnoge smetaju komentatorske neobjektivnosti. Mene to ne smeta. Čak mi je simpatično kad komentator zdušno navija za jednu stranu. Pa kaj bi mi bez Sušeca koji ne voli Talijane, Vele koji ne urliče: RRRRRRRRonaldo! (na prijenosu s Old Trafforda prije par godina kad sam mu psovao sve po redu), ili Ivice Blažićka koji ne obožava Sennu, Engleze i Manchester!? Ali dva termina mi nisu jasna. Na svakoj (ali baš svakoj) tekmi možete čuti izraz poluprilika. Kaj je to? Nije neprilika, al nije još ni prilika. moglo bi se zaključiti da je to 50%-tna prilika, ali onda bi opet bila prilika što znamo da nije jer je polu. Još česće se može čuti kako je netko fulao 100%-tnu šansu. Vrhunac gluposti! Kakva je to stopostotna šansa koja se nije iskoristila. Pa ako je šansa 100%tna, znači da nema ni najmanje vjerojatnosti da ona bude neiskorištena! 100%tna prilika se jednostavno mora iskoristiti i to je gol i niš drugo... Ne razumijem Igora Štimca koji 10min prije kraja kaže da prije mi možemo dati 5. gol, nego Izrael 3., i naravno da za 3 min dobimo gajbu i koljena nam se tresu do kraja tekme. Isto tak u 55. minuti kod rezultata 2:0 utakmica je, po riječima komentatora, završena... a onda kad ipak nekim čudom padne gol (obično iz ničega(!?!?) a 90min 22 čovjeka naganja loptu da bi zabili gol) i utakmica je neizdrživo neizvjesna. Dragi moji komentatori, za gol je potrebno 20 sekundi (uvrh glave)! Pogledajte si finala Lige Prvaka kad su igrali engleski klubovi...i ne pametujte previše jer kako vi sami kažete: to je 'mač s dvije oštrice'! |
