gospođo,
nisam tužna
u mojoj glavi ste zelenooka djevojka
s nestašnim kratkim valovima u kosi

gospođice,
potičete bolno pulsiranje u sljepoočnicama
vi ste naša buduća slika

djevojčice,
držim te za ruku
jer sve prebrzo nestaje

iza prekriženog zvona
pamtiš svaku fotografiju
jer crno čipkasto rublje nisi nikad dotaknuo
zoveš me fantazija
od tvog petog
mog osmog razreda
više nisam schwarze chaya
želim postati za par godina majka
pamtiš lik koji je počinio harakiri
svako zabranjeno voće je zabavno do prvog ugriza

puno toga se događalo
dok si bio u kampovima
žao mi je što cijeli život pamtiš osmijeh dobiven
kad su ti rekli da si nitko jer si gladan
a sad smo tu
u istoj dalekoj zemlji
tvoje ime odjekuje u svim medijima
svakog dana me gledaš
Vor 4 Minuten
Vor 19 Stunden
tvoja lopta je zlatna
želim ostati
nedostižna
anonimna
i
njegova

ti
živiš na tronu
s pokalima u ruci
obgrljen masama
tražiš nemoguće,
a imaš bezbroj izbora
sebičan
budi sretan

svaki put me ponovno nađeš kad se sakrijem
dušo
nas dvoje
nikad neću povezati u bajku
moj mjesec u biku
ljubi oduvijek njegov mjesec u raku
naše djevice vode ljubav

oprosti
plavo u tvojim očima nije imalo šanse s njegovim zelenilom
nikad ti ne bih lagala
samo on i ja
od početka do kraja
taj je Adam primio ovu Lilit za ruku
leti na providnim krilima
krpa ih svojim usnama

posveti se njenoj vatrenoj kosi
prestani me zazivati u đavolji krug
nijedno moje zlo neće ući
pusti da izblijedim i ostanem u dvorištu iz kojeg smo oboje iskoračili

pretvori me u noćnu moru
protjeraj daleko
dalje od svih svojih zvijezda
takav je naš deja vu

mala,
kad odrasteš,
shvatiš da su skoro uvijek bili u pravu
inat ima oštre zube

svaka žvakača koju lijepiš će se pojaviti na tenisici
upravo na onoj liniji koju si htjela promašiti
mrlje se vide daleko
trgaj etikete
briši bar kodove
mahat će rukama
trošit riječi da nije neobično ono što se radi

osjetit ćeš da je
previše strašno
nemoj zatvoriti usta
izgovori
bježi
kad čuješ
dođi tati

savršenstvo ne postoji
trudi se biti dovoljno dobra u onome što radiš

kad završiš škole
uvjete za ostvarenje želja i snova moraš stvoriti sama

kasnije,
puno kasnije
spoznaš da te upravo zrelost dovela do zaključka kako imaš ograničene resurse da bi lovila zmajeve baš sa svakim

kad si tužna
ne kupuj
pljugu
harem
grudi
orgazam
pod je hladan

za put,
jedna limunada i kockica čokolade
kuća časti

ne plaši se
slobodno obuci odijelo

Ponekad lajemo što ne treba.
Svi.
Griješimo.
Ponavljamo si da smo ljudi.
Jesmo.
Samokontrola je važna.
Izgovori si da možeš bolje prema drugima i sebi.
Ono što izgovaraš i
ono što pišeš ima veliku moć.
Posij ono što želiš žeti.

Kad sam shvatila da je krajnje vrijeme za poraditi na tjeskobi i da sve, ali sve moram sama provjeriti?
Znam da sad traju intenzivne pripreme za maturu pa malo iskrenosti ne škodi.

U gimnaziji sam uživala u književnosti, hrvatskom jeziku i pisanju.
Obožavala.
Pisala sam eseje, sastavke, lektire sebi i drugima.
Nećemo se lagati.
Netko će reći karma.
Ha, moguće.
Čekala me matura na A razini.
Iako sam znala da se ne moram plašiti za hrvatski jezik i povijest, nepotrebno sam se i pretjerano plašila.

Rasturila sam prvi dio ispita.
Trebalo je napisati esej za dva dana.
Profesorica je dijelila ispite.
Jedan po jedan dio ispita svakome.
Gurnula mi je u ruke list i rekla "to pišete".
Pokazala je prstom, pročitala sam naslov i navalila.
Trebala sam provjeriti.
Cijelo jutro mi je bila muka u glavi i trbuhu.
Bila sam u nekim drugim horor dimenzijama.
Zbog tih horor dimenzija se dogodila još veća apokaliptična etapa.
Nisam se znala nosit s vlastitim emocijama.
Stvarno nisam.
Panika, panika, panika i uvijek panika.
Danas je ne poznajem.

Krenula sam s temom, bila ponosna, završila svoje četiri stranice, izašla iz predavaonice.

Skoro sam dobila infarkt kad su me pitali što kažem na temu i kako je prošlo.
Pisala sam krivu temu.
Da, dobro ste pročitali.

Nisam živjela do rezultata.
Prošla sam jer sam savršeno napisala prvi dio ispita.
Naravno, bila sam presretna zbog prvog dijela.
Da nije bilo savršeno, ne bi postojala šansa za prolaz.

Iako sam upisala željeni studij, dan danas me muči ponekad što nisam ponovila ispit.
Naravno, razmišljala sam o tome.
Pauziranje godine, posao pa ponovno po drugu ocjenu. Možda bih se u toj godini odlučila za neki drugi studij, ali roditelji su mi rekli "Ne, što će drugi reći ako pauziraš?" Tko zna što bi me naučila ta jedna godina...
Ostale ispite sam riješila baš kako treba, na motivacijskom razgovoru za upis sam dobila 100 % i odvilo se kako je bilo prvotno planirano.

Danas bih morala ponoviti jer oba dijela moraju biti prolazna.

Ako ikad izdam bilo kakve korice, bit ću još jedan ludi slučaj.

Stoga, dragi maturanti, smireno, polako, strpljivo i bez straha!

Na fotografiji, čekam ispit na natjecanju iz povijesti 2012. godine i vjerojatno umirem u sebi.

(Objavljeno 16. svibnja.)

Kad smo kupili automobil u Njemačkoj, išli smo prvi put sami za domaju.

Običaj nam je da idemo rano spavati, zatim ustanemo u 1 sat i krećemo. Obavezno u sredini tjedna da izbjegnemo gužve. Treba nam 13 sati do cilja.

Prvi put trebamo kupiti vinjete za Austriju i Sloveniju. Diktira muž registraciju, diktira zaposlenik na benzinskoj još jednom da provjeri.

Prošli lijepo Austriju.
Tik na ulasku iz Slovenije, zaustavljaju nas.
Pregledavaju dokumente i vinjetu.
Nije valjana.
Dvije brojke zamijenjene.
Kazna za vožnju bez vinjete u Sloveniji je 300 €.
Službenik je rekao neka ovaj put kupimo samo ponovno vinjetu na licu mjesta i neka drugi put budemo pažljiviji.

Čim smo to obavili, brzo sam se išla javiti austrijskom ASFINAG-u.
Odgovorili su da nažalost ne mogu pomoći.

Uvijek, ali uvijek dobijem takav rezultat kad se opustim i ne prekontroliram više puta.

Doista, u ovom slučaju, par klikova, internetska kupovina i mir.

Bez obzira na negativan odgovor, ipak su uzeli u obzir što sam se odmah javila uz popratne priloge te dokaze i uvažili pogrešku.

Događa se.
Ali uvijek ima ljudi koji djeluju srcem. :)

Čekala sam ga u ambulanti.
Imao je operaciju.
Ovdje ga zovu Rambo.
Kad žena govori "Ne diži sam terete!", naravno da se ne sluša.
Tko će ako ne on.
Ipak ga je počelo živcirati u zadnje vrijeme što ga je netko na poslu prozvao "mini bagerom".
Zaradio je prije godinu i pol dana, asimptomatsku kilu na desnom donjem dijelu trbuha.
Imao je osjećaj kao da mu se nešto lijepi za crijeva.
Liječnik je govorio da nije bruh, ja sam govorila da je bruh.
Preuzeli su ga u 15 sati i 20 minuta.
Bila sam nervozna i ljutita jer
su se paralelno izvodile tri operacije, a prostor je bio pun ljudi koji su imali preglede i čekali.
Pametni roditelji su pustili dvije djevojčice da lupaju ključevima po staklu, skaču, trče, urlaju.
Nikome nije smetalo.
Ili je smetalo pa se nitko ne usuđuje progovoriti i prigovoriti.
Završio je u 18 sati jer je tad bilo gotovo radno vrijeme.
Samo se čekalo Auslandera da se probudi.
Operacija je izvedena u općoj anesteziji.
Razumijem da ne postoje kapaciteti za nadzor poslije opće anestezije.
Odmah se ide kući.
Još se nije probudio kako treba.
Flastere nisam mogla pronaći ni u jednoj ljekarni.
Dobio je lijek protiv bolova koji je prije desetak godina bio na rubu da ga se zabrani.
Inače, od njihovih lijekova uvijek imamo nuspojave i doista su slabiji od naših balkanskih pa za vrijeme godišnjeg uvijek stvaramo zalihe.
Nakon što smo stigli kući, trebao je na WC. Nije dobro reagirao na anesteziju. Ostao je bez svijesti. Izgledao je kao da ima epileptički napad. Jedva sam spustila njegovih 186 centimetara i 88 kilograma na pločice.

Liječničku službu sam pokušavala dobiti dvadeset minuta i odustala jer mi se više nije slušalo sekretaricu.
Dežurni liječnik iz ambulante se javio nakon dva i pol sata.
Prva kontrola je bila odmah sutradan u 12 sati.
Po nekom redu, odgovarala bi prvoj viziti u Hrvatskoj nakon koje ide kući.
Iako vjerujem da na domaćem terenu takva operacija izvodi u lokalnoj anesteziji.
I tako je on razrezan klipsao drugi dan do ordinacije.
Naravno, ranu su zašili kao što bih je vjerojatno i ja sama zašila.
Kad biste čitali njemačke i hrvatske savjete za ponašanje poslije operacije i oporavak, uočili biste veoma malo dodirnih točaka.
Najljepše što se dogodilo u tom periodu?
Poslije 23 godine, napokon je ostavio cigarete.
Danas je 9. dan!
Nitko ne vjeruje da će posve prestati, osim mene.

Prepričava kako je upozoren na ulici da ih ne pozdravlja.
Stalno je potrebno ponavljati.
Opet,
opet
i
opet.
Uzalud vam
sve škole svijeta,
godine,
kilometri u nogama,
potvrde,
certifikati,
karijere,
ako ne vidite čovjeka.

Ne napadajte strane radnike.
Sjetite se nas u inozemstvu.
Poštovanje i empatija su osnovni domaći rad.

Dobila sam javan upit na temu oblika seksualnog nasilja.
Re-postala sam tekst sa stranice "Ženska soba" u kojem se objašnjava što je sve seksualno nasilje.
Zbog privatnosti te zaštite podataka, prenijet ću vam samo sadržaj pitanja.


"Ok...dobra tema. Zapravo, odlična.

I dovoljan broj ljudi koji prati. Mislim, i žene su ljudi...šala stvarno šala, nemojte se kačiti na ovo, unaprijed zahvalan.

Postoji zakon, postoji tumačenje istog, postoji "normalno", postoji "nakaradno".

Da bismo smanjili prostor za manipulaciju argumentima, neka teren bude svojevoljni brak između hetero-muškarca i hetero-žene. Kaži ga, normalan brak.

Da bismo suzili još malo, odnosa nije bilo mjesec dana, muškarcu ispadaju oči i umoran je od...hm...kaži ga, čekanja. Žena je zdrava, prava, nije ciklus, nema glavobolja, vrućine, hladnoće, briga itd.

Hoće li neko/neka od vas predložiti/ kaže gdje ovdje počinje, a gdje se završava spomenuti zakon? Što su granice?"

Mi smo odgovorile, druge žene i ja, da NE znači NE i u braku. To je prvi zakon i osnovna granica. Napisano mu je da se radi o spolnom odnosu bez pristanka i da slobodno prouči zakone.
Stavio je videozapis nekog komičara koji se izruguje.

Čovjek nastavlja dalje.
Nadao se mnogo opširnijem odgovoru. Pita zašto bi netko mučio svog partnera.
Objašnjava ženama te muškarcu, koji se uključio u našu obranu, da je brak ugovor.

Nisam vidjela smisao u raspravama i odgovorila sam da je strava i sramota ono što piše.

Zaključio je da mi sve previše emotivno shvaćamo.

Što imamo emotivno shvatiti ako netko smatra da je silovanje u braku normalno te relativizira i zagovara nasilje?

I ne,
ne mrzimo muškarce.

Ja sam čovjek.
Bludnica
ili
vještica?

Prošlog rujna,
vratila se u suzama sa zaručničkog tečaja jer ju je svećenik izvrijeđao da je bludnica radi života s dečkom prije braka.
U današnje vrijeme kad se Katolička crkva trudi koračati modernim hodom; u vrijeme kad je gubitak vjernika veći no ikad.

Moja majka je došla na zaručnički tečaj u osmom mjesecu trudnoće. Bila sam s roditeljima na tom tečaju. Ispod srca. Živjeli su do tada dvije godine skupa.
Svećenik joj nije rekao da je nemoralna.

Čitala sam molitvu upućenoj svetoj Riti.

"Mnoge bi supruge mogle naučiti od tebe umijeće blagog trpljenja u tišini..."

Naime, živjela je u četrnaestom stoljeću, u dvanaestoj godini života su je roditelji udali i završila je u nasilnom odnosu.
Sumnjam da bi sveta Rita ili bilo koja druga svetica htjela da joj se molimo za trpljenje nasilja i nasilnika.
Posebice da živi u dvadeset i prvom stoljeću.

Suprug i ja se nikad nismo vjenčali u crkvi.
On je izričito rekao da ga takvo što ne zanima.
Prihvatila sam njegovu odluku.

Na Veliki četvrtak 28. ožujka, izvijestio je Vatican News da je papa Franjo predvodio Misu Večere Gospodnje na ženskom odjelu zatvora Rebibbia u Rimu. Nakon homilije oprao je noge 12 od 370 žena koje su trenutno ondje.

“SVI IMAMO SVOJE MALE ILI VELIKE PROPUSTE – SVATKO IMA SVOJU PRIČU. ALI GOSPODIN NAS UVIJEK ČEKA, RAŠIRENIH RUKU I NIKADA SE NE UMARA OPRAŠTATI.” - istaknuo je papa Franjo.

Na Veliki petak pošli smo na ispovijed. Suprug i posinak su također išli sa mnom.

Doista nisam znala da po kanonskom pravu
vjernicima koji žive u civilno sklopljenome braku nije dopušteno sudjelovanje u sakramentu pokore i euharistije.

Zašto bih bila isključena ako poštujem odluku partnera?

Detaljno sam poslije proučila mnoge radove i smatram da je veoma licemjerno uopće spominjati "dužno poštivanje različitosti".

Suprug je obavio ispovijed.
Vjerujem da me svećenik vidio s djetetom.

Upitao me jesam li u nekom odnosu, odgovorila sam potvrdno, potom je upitao za crkveni brak.
Suprugu nije postavljeno takvo pitanje.

Rekao mi je da živim grješno i bludnim životom.
Prava grješnica po svim parametrima.
Vjerojatno od navale svih emocija nisam dalje ni upamtila što mi je sve izrekao.
U meni je ključalo.
Obuzdala sam bijes i prešutjela; što se inače veoma rijetko događa.
Izrekao je da ništa osim građevine i klera ne može biti sveto.
Došlo mi je da mu kažem da svaki od njih ima svoju verziju koja mu odgovara.
Iz svakog od njih progovara strah od dekonstrukcije postojeće hijerarhije.
Suzdržala sam se od rasprave i svađe.
Na pitanje zašto se nisam posvetila crkvenom životu odgovorila sam da su župnici u svim župama, u kojima sam bila pripadnica, bili utjerivači dugova, kockari, razvratnici i kršili sve zapovijedi koje tumače drugima.
Uzvraćeni komentar nisam dobila.

Drugi su rekli da sam trebala lagati i zanijekati brak.
Osobe koje redovito idu na misu, ispovijed i pričest.
Nije mi padalo na pamet.
Ili zašto nismo otišli kod franjevaca jer oni ispovijedaju rastavljene te osobe u civilnom braku.

Zar nismo svi jednaki?

Tog dana mi je jedan vjernik postavio pitanje:

"Misliš li da oni slijede Krista?
Da je Krist bio pored i slušao što ti taj svećenik govori, kako bi on reagirao? Što bi on njima rekao?"

Marija Magdalena je ostala
kad su svi otišli.

Spalite me ili kamenujte.