Blagdani su tu.
Baš ovdje,
gdje je srce.
Tu gdje
od jutra
do mraka
jurimo i žurimo.
Za drage ljude,
tonu zagrljaja,
komadić starog doma
i
ljubav.
Sve najvrjednije
i
najmilije.

Odlučite se za ljubav jer uz nju sve ima smisla.
Sretan te blagoslovljen Uskrs!

njemu je tako lako reći
još dvije magle
i
dvije kiše
i
nema me
više

uz smijeh
koji njoj čupa organ po organ
oduzima sva osjetila
i
potiče bolno pulsiranje u sljepoočnicama

ništa ti ne bude,
velika si cura

rast je u oprostu
jer
u praštanju smo najveći

tugujem za utopljenicima vlastitih razočarenja
tugujem jer ne osjećaju tuđu
bol i patnju

oni ne vide rasute komadiće po zemlji

biti dobar čovjek se uči
od prvog
do posljednjeg daha

na kraju,
nosiš sa sobom
isključivo ono što si
drugima dao

ja,
grješnica
prvi put vam se obraćam

in Sanctissimo Corde Jesu

"I can buy myself flowers", pjeva Miley Cyrus.

I doista, možemo, moramo i trebamo.
Na sam Dan žena, sudjelovala sam opet u raspravi, koliko mi je zdravlje dopustilo jer smo imali virozu te pripreme za bojanje svih zidova u stanu.

Jedna viralna objava je imala sadržaj u kojem stoji da je neshvatljivo kad žene odluče biti isključivo domaćice, osim u slučaju bolesti; vodeći se glavnim argumentom "ako je moja baka rođena prije 100 i koju godinu mogla završiti školu te imati svoj dinar, zašto mi zakazujemo...".

Mnogi komentari su bili ružni, a najviše me zapanjila izjava da "domaćicama treba psihološka procjena". Natipkana ženskom, izrazito školovanom, rukom.

S velikim dijelom objave sam se složila, ali...
Ostavila sam svoj komentar koji je postao viralan.
Komentar prenosim u cijelosti.

"Slažem se, ali svaka žena ima pravo na izbor i pravo na svoju vremensku liniju. Jedna od najuspješnijih žena koju sam upoznala tijekom života je moja susjeda koja je kućanica! Odgojila je 7 djece i strašna je LAVICA. Najgore mi je zgražanje nad ženama i kritiziranje njihovih odabira, a one presretne. U Njemačkoj sam upoznala žene koje su prvo odgojile svoju djecu ili odlučile u tijeku njihova odgoja reorganizirati vrijeme i započeti naukovanje te pronaći posao. Nitko ih nije prisilio. Posve njihov odabir. Sve su stigle. U četvrtom ili petom desetljeću života. Sretne u vezi svih svojih životnih izbora.
Trudim se biti što manje isključiva."

Nadovezale su se i druge žene te muškarci.

"Suditi je najlakše. Puno je teže prihvaćati da netko može biti potpuno drugačiji od nas i birati nešto što sami za sebe nikad ne bismo odabrali."

"Anticivilizacijski je čin blatiti žene zbog njihovog životnog odabira. Same su odabrale biti domaćice i full time majke i supruge. Istina, loše strane ovakvog životnog stila su financijska ovisnost ako nešto u braku krene po zlu, zapostavljanje potencijala koji se mogao i drugdje iskoristiti, ali svaki životni stil ima ponešto skriveno. Žene koje se odluče za karijernu ljestvicu imaju druge probleme poput: office politics, nepotizma, tržišne fluktuacije, antidepresivi, aritmije, štitnjača te lista ide dalje. Živi život i pusti druge da žive."

"Nije sve u novcu. To što je žena domaćica, ne znači da nema vrijednost i da uvijek pita za dozvolu. Feminizam znači omogućen izbor ženama i naša podrška je bez ograničenja na samo one žene čiji život odgovara našim osobnim stavovima te vrijednostima. Postoje plemeniti razlozi zašto žene odluče biti domaćice i isključivo brinuti o porodici i domu."

"Razlozi takvog odabira se ne moraju objašnjavati svijetu. Otišlo se u krajnost. Brak kao zajednica podrazumijeva zajednički budžet. Nekad je bilo - "radim do 14 sati u tvornici, a mama ili strina mi čuvaju djecu". Danas vrijedi - "radim do 17 sati, a posao nosim kući, muž mnogo radi, a radimo i od kuće, čak i vikendom, za dadilju ili privatni vrtić treba jedna manja plaća. Ne osuđujte!"

"Užasna objava te sami ne vidite koliko činite štetu mladim ljudima. Zapitajte se u kakvom vi braku i svijetu živite ako postoji tvoj i njegov dinar ili pitanje za dozvolu? Obitelj je međusobna potpora, suradnja, planiranje kroz životne prepreke i stvaranje novog života, a nikako tlaka. Izvlačite situacije u kojima brak fokusirate na priču u kojoj pijani muž tuče ženu kao pravilo. Ako zaradim novac, taj novac je zajednički, a konzultacija sa ženom nije traženje dozvole, već zajednički dogovor. Ako ste vi krivo odabrali, molim vas, nemojte trovati mozak mladim ljudima."

"Jako mi je žao što vi imate takvo mišljenje o ženi koja je "samo domaćica". Možemo primijetiti da dječji odgoj postaje sve lošiji jer mi postajemo sve bolji biznismeni i biznisžene, a sve manje smo posvećeni ulozi roditelja."

Samostalna i samosvjesna žena ne znači isključivo imati karijeru i ispunjavati profesionalne težnje.
Naša nezavisnost je puno više od posla.
Taj proces gradimo i nadograđujemo tijekom cijelog života.

Moj muškarac ne stoji ispred ili iza mene.
On je uz mene.
I držimo se za ruku.

Pisala sam još prije da živimo u maloj zgradi. Na drugom katu živi obitelj koja se treba iseliti do kraja ove godine.
Strašno su me ljutili otkad ovdje živimo.
Volim red, disciplinu i čistoću te se toga držim. Nisam mogla shvatiti i ne mogu shvatiti da netko baca na stepenice prašinu, dlačice, mrvice od kruha koje pomete sa svog poda. Ili da svakog dana ponovno donosi blato na cipelama koje nikad ne očisti, nego ostavi po cijelom stubištu. Od prizemlja do svog stana. Ili pelene ispred vlastitih vrata koje smrde tijekom par dana.
Ako im kažeš, ako napišeš i zalijepiš molbu na vidljivo mjesto u zgradi - ne vrijedi.
Tog jutra sam vidjela da su obavili šišanje i bacili kosu po stepenicama te ponovno ostavili blato koje sam i prethodno čistila sigurno svaki dan cijeli tjedan.
Budala, ponovno idem čistiti za njima i vidim da nema kvake na ulaznim vratima.
U naletu bijesa, imaju naviku u svom stanu primiti za kvaku i nabijati vratima te lupati po zidovima. U novoj svađi, razvalili su ulazna vrata.
I ostavili kvaku na podu.

Poludjela sam u sebi.
Poludjela.
Ali ne valja bijes.
Ostavila sam otvorena vrata na svom stanu i bila udaljena pola metra od njih. Vrata su se zatvorila, moj mobitel je ostao u stanu, ključ na regalu, rezervni ključ u podrumu iza zaključanih vrata, a muž u Francuskoj.

Smijala sam se samoj sebi.
Jedino se meni još nije dogodila ova priča, svima drugima u zgradi jest.
Kum mog muža, pri prvom braku, živi u prizemlju i taman se spremao da ide na posao. Naravno, meni je odmah sinula ideja da razvalimo vrata na podrumu. Idemo, što brže i jednostavnije. On me smjesta odvratio od toga i uzeo ključ od kotlovnice da proba njime otvoriti vrata od podruma.
Ništa.
Nazvao je R. iz Karlovca koji ima iskustva s brušenjem ključeva da postanu odgovarajući. Rekao nam je da su svi ključevi od podruma u našoj zgradi isti. Javio je mom mužu situaciju u Francusku, a oni su kontaktirali svog arhitekta koji je ujedno i naš stanodavac. Nažalost, on je bio na poslovnom putu u Mađarskoj.
Kum mi je dao ključ od svog stana da budem unutra i čekam.
Nisam čekala ni trideset sekundi.

Moj muž je zaključio da ide iz Francuske poslije posla i donosi ključ, a potom se vraća nazad.

Susjed Mađar se javio s prvog kata da je više puta kontaktirao stanodavca zbog kvake i zaključanog ključa.
Susjed Nijemac je u istoj minuti došao kući i molila sam ga ključ od njegovog podruma. On je tvrdio da je nemoguće da imamo iste ključeve i brave od podruma, ali prevario se. Uspjela sam njegovim ključem otvoriti naša vrata i uzeti rezervni ključ.

Od ljutnje, nema plodova.
Samo još veći problemi.
Timski rad je bitan.
Ne bih znala razvaliti vrata ili provaliti da je trebalo, niti bih se sjetila univerzalnosti ključeva, a bome ne bih imala s čega nazvati.

P.S. zgrada nam je bez kvake već mjesec dana. Obitelj i dalje nije prestala ostavljati smeće po stubištu.