Pisala sam još prije da živimo u maloj zgradi. Na drugom katu živi obitelj koja se treba iseliti do kraja ove godine.
Strašno su me ljutili otkad ovdje živimo.
Volim red, disciplinu i čistoću te se toga držim. Nisam mogla shvatiti i ne mogu shvatiti da netko baca na stepenice prašinu, dlačice, mrvice od kruha koje pomete sa svog poda. Ili da svakog dana ponovno donosi blato na cipelama koje nikad ne očisti, nego ostavi po cijelom stubištu. Od prizemlja do svog stana. Ili pelene ispred vlastitih vrata koje smrde tijekom par dana.
Ako im kažeš, ako napišeš i zalijepiš molbu na vidljivo mjesto u zgradi - ne vrijedi.
Tog jutra sam vidjela da su obavili šišanje i bacili kosu po stepenicama te ponovno ostavili blato koje sam i prethodno čistila sigurno svaki dan cijeli tjedan.
Budala, ponovno idem čistiti za njima i vidim da nema kvake na ulaznim vratima.
U naletu bijesa, imaju naviku u svom stanu primiti za kvaku i nabijati vratima te lupati po zidovima. U novoj svađi, razvalili su ulazna vrata.
I ostavili kvaku na podu.

Poludjela sam u sebi.
Poludjela.
Ali ne valja bijes.
Ostavila sam otvorena vrata na svom stanu i bila udaljena pola metra od njih. Vrata su se zatvorila, moj mobitel je ostao u stanu, ključ na regalu, rezervni ključ u podrumu iza zaključanih vrata, a muž u Francuskoj.

Smijala sam se samoj sebi.
Jedino se meni još nije dogodila ova priča, svima drugima u zgradi jest.
Kum mog muža, pri prvom braku, živi u prizemlju i taman se spremao da ide na posao. Naravno, meni je odmah sinula ideja da razvalimo vrata na podrumu. Idemo, što brže i jednostavnije. On me smjesta odvratio od toga i uzeo ključ od kotlovnice da proba njime otvoriti vrata od podruma.
Ništa.
Nazvao je R. iz Karlovca koji ima iskustva s brušenjem ključeva da postanu odgovarajući. Rekao nam je da su svi ključevi od podruma u našoj zgradi isti. Javio je mom mužu situaciju u Francusku, a oni su kontaktirali svog arhitekta koji je ujedno i naš stanodavac. Nažalost, on je bio na poslovnom putu u Mađarskoj.
Kum mi je dao ključ od svog stana da budem unutra i čekam.
Nisam čekala ni trideset sekundi.

Moj muž je zaključio da ide iz Francuske poslije posla i donosi ključ, a potom se vraća nazad.

Susjed Mađar se javio s prvog kata da je više puta kontaktirao stanodavca zbog kvake i zaključanog ključa.
Susjed Nijemac je u istoj minuti došao kući i molila sam ga ključ od njegovog podruma. On je tvrdio da je nemoguće da imamo iste ključeve i brave od podruma, ali prevario se. Uspjela sam njegovim ključem otvoriti naša vrata i uzeti rezervni ključ.

Od ljutnje, nema plodova.
Samo još veći problemi.
Timski rad je bitan.
Ne bih znala razvaliti vrata ili provaliti da je trebalo, niti bih se sjetila univerzalnosti ključeva, a bome ne bih imala s čega nazvati.

P.S. zgrada nam je bez kvake već mjesec dana. Obitelj i dalje nije prestala ostavljati smeće po stubištu.