Josip Portada: Hod po karticama III

Studeni 2019 (54)
Listopad 2019 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
U ovom, trećem "Hodu po karticama", postavljam neke od novinskih tekstova objavljenih od 2010.do 2019. godine. Svi novinski tekstovi, članci, reportaže, kolumne i drugo koje postavljam na blogu, objavljeni su u nekoj od novina ili na nekom od portala za koje sam radio. Tu su tekstovi objavljeni u Večernjem listu, Novom listu, Zadarskom listu, Jutarnjem listu, Narodnom listu, Otočnom Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, eZadru...To je tek mali dio od oko 22. 000 članaka koliko sam, kao profesionalni novinar, objavio u raznim novinama, magazinima, na portalima. Tekstove nisam birao po nekom posebnom kriteriju, već sam ih uzimao iz svoje arhive redom kako su ondje posloženi...

O Hodu po karticama III
Ovo je moj treći blog pod nazivom "Hod po karticama". U prvom sam objavio neke od novinskih tekstova objavljenih od 1989. do 2000.godine, u drugom od 2001.do 2010.godine i u ovom trećem, objavljujem neke od novinskih tekstova objavljenih od 2010.do 2019. godine. Svi novinski tekstovi, članci, reportaže, kolumne i drugo koje postavljam na blogu, objavljeni su u nekoj od novina ili na nekom od portala za koje sam radio. Tu su tekstovi objavljeni u Večernjem listu, Novom listu, Zadarskom listu, Jutarnjem listu, Narodnom listu, Otočnom Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji... Zašto je naziv bloga Hod po karticama? Kartica ili kartica teksta je mjerna jedinica za izračunavanje količine teksta u novinarskom tekstu, članku, reportaži, kolumni...Kada bi urednik rekao novinaru: "Želim dvije kartice teksta", novinar bi odmah znao koliko točno materijala treba napraviti, odnosno napisati teksta. Jer, jedna kartica je 30 redaka na stranici i 60 znakova u svakom retku. To je oko 1800 slova, brojki, simbola, interpunkcije i razmaka. Nakon pojave internetskog novinarstva, kartica je izgubila smisao, ali u vrijeme dok se pisalo pisaćim strojevima, kartica je bila izuzetno važna. Za mnoge novinare, a tako i za mene, kartica je, i nakon pojave internetskog novinarstva, ostala pojam količine materijala kojeg treba napraviti. Zbog toga se blog zove Hod po karticama...Objavljujem stare novinske tekstove kako bi neki događaji bili zabilježeni i postali dostupni onima koje bi možda mogli zanimati. U svakom slučaju, to je zabavan vremeplov kroz tekstove i fotografije koji mogu podsjetiti na neke događaje koji su uglavnom zaboravljeni. Tekstovi postavljeni na sva tri bloga tek su mali dio od oko 22. 000 članaka koliko sam, kao profesionalni novinar, objavio. Tekstove nisam birao po nekom posebnom kriteriju, već sam ih uzimao iz svoje arhive redom kako su ondje posloženi. Kaže se, što nije zapisano, ne postoji. No, moglo bi se reći, što nije dostupno na internetu, ne postoji...Osim u arhivima koji su na raspolaganju malom broju ljudi. Zbog toga, eto, Hod po karticama, šetnja po tekstovima kako bi se tim tekstovima omogućilo mjesto na tražilicama...Nešto kao digitalizirana arhiva...Ništa više i ništa manje od toga..


02.11.2019., subota

OVČARSTVO NA PAGU: USPJEŠNO PRILAGOĐAVANJE PROPISIMA EUROPSKE UNIJE

Autor Josip Portada

Premda je do prije tri ili četiri godine malo tko vjerovao kako će se ovčari s Paga uspješno prilagoditi propisima koji mljekarstvo prilagođavaju propisima EU-a, to se ipak dogodilo. Bilo je i dosta onih koji su tvrdili kako će ovčarstvo propasti, a ovčarstvo ne samo što nije propalo nego je ovčarstvo, uz turizam, postalo najvažnija gospodarska grana. Do prije dvadeset godina na Pagu je bilo oko 27 000 ovaca, a sada ih ima preko 35 000. Prilagodba novim propisima dogodila se na način koji nitko nije mogao predvidjeti, polako i sama od sebe, jednostavnom raspodjelom poslova. Ovčari proizvode mlijeko, a sirane proizvode sir i svi su zadovoljni. Isplativost novog načina rada potvrđuje i 58-godišnji ovčar Frane Sabalić Jurin, potomak jedne od najstarijih ovčarskih obitelji na Pagu. Sabalić svaki dan ujutro i navečer muze šezdeset ovaca i dnevno dobije oko četrdeset litara mlijeka koje prodaje „Paškoj sirani“. Po litri dobije jedanaest kuna i dvije kune poticaja.
„Na ovaj način dobijemo malo manje, ali je slađe i s puno manje obaveza i nama ovčarima je tako jednostavnije,“ kaže Sabalić. „Kada sam se ja kao potomak najstarije ovčarske obitelji na Pagu prilagodio tome onda će se prilagoditi i drugi. Mužnja traje od siječnja do lipnja i nekada su kroz cijelo to vrijeme ovčari proizvodili paški sir, ali sada ga rade samo u svibnju i lipnju. Od siječnja do svibnja mlijeko se prodaje siranama. To ima svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivno je što sir postaje unificiran, a negativno je to što nestaje izvornog sira proizvedenog na starinski način.“
Do nedavno je sve bilo drugačije.
„Do prije nekoliko godina moj otac i ja smo muzli oko stotinu ovaca,“ kaže Sabalić. „Mi smo muzli, a majka je pravila paški sir jer to može raditi samo pažljiva ženska ruka. Proizvodnja sira zahtijeva veliku njegu, stalno okretanje, prikladnu temperaturu, skladištenje i prodaju sira. Sada radim sam, zarađujem malo manje, ali je posao ipak isplativ.“
U „Paškoj sirani“ navode kako su promjene u otočnom ovčarstvu dobre jer se postiže ujednačena kvaliteta paškog sira, a upravo to zahtijevaju propisi Europske unije.
„Regulacija proizvodnje paškog sira je nužna jer se dobiva sigurniji proizvod dok se istovremeno smanjuje i siva ekonomija,“ kaže Nenad Škoda, rukovoditelj u „Paškoj sirani“. „Na taj način olakšan je i plasman paškog sira na tržište. Prije pet godina imali smo sto trideset kooperanata od kojih smo otkupljivali mlijeko, a sada ih imamo oko dvije stotine i dnevno otkupljujemo oko pet tisuća litara mlijeka.“
- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #