28.11.2014., petak

prosvijetljenje

sto je oslobodjenje?
danas mi je doslo da potanko istrazim u svojoj glavici sto bi to moglo na nekoj banalnoj psihoemocionalnoj razini znaciti. uvijek sam razmisljala u smislu da je to prosvijetljenje vise vezano uz srce, jer nam mozak ne moze spoznati sirinu postojanja, bar ne na nacin na koji mi to mislimo. al dobro uvijek imas trece oko da ti prevede stvari iz suptilnog svijeta u konkretni.
dakle kazu u art of livingu, meeting each situation with a smile. ili tako nekako, parafraza. kad si toliko sretan da ti nista ovi dan pokvarit, vapsuvari vari. i tako uvijek i svagda.
ne mora to biti ona glupa sreca nego je to cisto vedsko znanje. ti shvacas u dubini svog bica da nisi svoja karma i samim time karma nema utjecaja na tebe. ti si pogonjen visom silom ljubavi (koja je apsolutno najsnaznija sila na svijetu) ali nije to ona mushy mushy love, volim te, ne volim te, to je korijen tvog bica. to je ono sto ti jesi i sva ziva bica na svijetu isto. to je gravitacija- privlacna sila. bilo je preslatko dok je guruji pricao da smo mi zivi jer se nase stanice i atomi u tijelu vole, pa da se zato drze skupa slijepljeni. da nas zemlja voli i da nas zato privlaci k sebi. sasvim jasno.
i ja znam za to stanje, stvarno nekad se nadjem u njemu i jednostavno te digne iz zemaljske sfere i prepun si i ne shvacas zasto ljudi kompliciraju, vidis ih kako se gube i sve sto zelis je pomoci im. i to je to, ti ne trebas nista, ti si tu iskljucivo radi drugih. potpuno si u sluzbi, hodajuca pomoc. vece je zadovoljstvo voljeti nego biti voljen. neusporedivo. sve to dolazi u jednom paketu. znaci nemas se na sta pozaliti i nemas sta bas za ispricati i samo slusas druge i pomazes, iznutra te nema a opet si velik kao planina. zanimljive su te suprotnosti, rastegnes se u svakom smjeru u svakom smislu. e, to je najljepse.
to je "najveca sreca na svijetu, moci reci "ne treba mi nista, ovdje sam zbog tebe." nije li?"
taj jin i jang, ples suprotnosti. ipak sam zakljucila da ovaj ego u meni
ova neka mala osoba koja mi nekad sapce stvari koje me sabotiraju i utjecu mi na emocije (doslovno se nekad osjecam kao da dijelim tijelo s vragom), ona ima problema.
i ja znam da dokle god ona ima problema da ce mi stvarat sumove i buku sa svojim brijama. blablablablabla idu misli blablablablabla
jucer sam imala zanimljivo iskustvo, plakala sam, iz ciste LUDOSTI, bio je jedan GLUPI i premali trigger i samo su mi suze potekle a ova mala osoba koja se sakrila ne znam gdje mi sam sapce- vidis kako si jadna, nikom nije stalo, sama si, sama si, umrijet ces sama
i ISUSE slusam te misli i koji kurac, otkud to dolazi?? imam traume, znam da imam, ali isusatiboga, sto mi sve to curi iz mozga, doslovno ludosti, uvjetovanja toliko duboko zakopana u podsvijesti da ne znam. i opet ja ko mala curica koju netko kori sam pod vlascu te osobe koja mi to govori i zacmoljim i vidim kako je situacija preglupa
i nema smisla al i dalje me emocije pocnu rokat i tece to tako i tece i u nekom trenutku
dobro sjednem u meditaciju i promatram (a iznutra buktim, oluja, samo suze niz nepomicno lice teku) i dodje mi om namah shivaya, sklapam ruke i samo ponavljam om namah shivayu iznutra (iako kazu da se mantra na glas) i ona odjednom svojom silinom kao ogromna bujica nadglasa i potpuno ubije taj mali glasic koji me sabotirao i opere me mir i tisina u glavi i ustala sam se i isla dalje s danom i nosila tu premocnu om namah shivayu u srcu
namah je na sanskrtu suprotno od manah a manah je chattering mind koji ti tjera paznju na van, namah uvlaci unutra i ti molis da ti shiva princip udje u tvoje bice a om je ime boga
najsvetija rijec. i tak. to je bilo lijepo. ipak praksa spasi nekad, al bas mora doc iznutra. mora bit Tvoja. i sta sam htjela rec
aha, da sam zakljucila da ovo meet each situation with a smile mora bit iskreno. ne mos ti sam izignorirat tog debila (a nekad i mozes ovisi) koji te sabotira, taj debil mora bit sretan i zdrav i mora te poticat. i ti moras s njime vladati.
ipak ga treba izlijeciti. ipak je on dio tebe. ona. ipak ta osoba mora bit sretna i u stanju da ti govori gle kak te on voli, gle kako te cijela kreacija obozava (a to je, ako uzmemo da je ljubav spajajuca sila, istina :)
i onda si i ti odmah bolje. sto je oslobodjenje? biti u toj istini. koracati istinito. istina oslobadja...
i tak, dobro je nekad osvijestit da ti osoba ima problema. al ono, ic dalje. nismo jadni i nismo patnici. to je okej i to je tu. moja draga osoba. ja nisam to (vrlo je lako, samo se slusaj. ako se slusas tako instantno dobijes potvrdu- ja nisam to. najlaksa stva@r i najlogicnija. slusajte se dok pricate jednom. pa dok razmisljate. pa dok disete. slusajte se. zanimljivo je! ) bit ce okej. nas bitak je zapravo ful kul dok zna da nisi to, moze se salit s tom osobom na njen racun i sve dobije laksu notu.
ugodan dan! ###

ps
"koliko kosta gram svijesti?"

pps
tesko mi se zaustavit na jednoj temi, moram jos nesto iskomentirat pitanje konteksta u kojeg smo baceni-
morat cu ovo otipkat bez tocke jer me opet tablet zajebao
oke, ti se rodis u nekoj zajednici ili dodjes u neku zajednicu, na neki posao, na neki studij, na neki hobi, slucajno ili s razlogom, vlastitim odabirom
i sad, dogodi se da ne osjetis pripadnost tome i da te nesto u tome svemu smeta, obicno se radi o ljudima
mislis li da si u toj zajednici kako bi se maknuo iz nje ili kako bi osvijestio sto se dogadja?
svaka situacija je prilika za napredak i kroz svaku situaciju mozemo biti ljubav-stijena, sto te prijeci u tome?
pomislila sam, umjesto da rijesavam karmu s ljudima koji su oko mene godinama, umjesto da svaku osobu posebno spremam u posebni kutak u srcu, mozda bi bilo lakse da ih ima toliko da se ni ne trudim
i zabrijala sam kako su neki ljudi možda Otkrili tu formulu a ja da nisam, ali naravno kako su se te misli marinirale u meni, bilo je neizbjezno zakljuciti
da ta formula mozda stima za njih ali za mene ne bi
jer sam stavljena ovdje i svoje bliske ljude cijenim jer je moja priroda da ih cijenim i zato se to i odvija,,, to sto netko ne cijeni ili cijeni, ovo je sve teoretski, je njihova priroda
a pitanje je koliko su iskreni i srcani u svojoj prirodi a koliko konceptualni, stvari nikad nisu kakve se cine,,, iako ja vjerujem da su jako iskreni i srcani, a lunjanje im je karma, kao sto je meni trenutno nesto drugo
i zakljucila sam da je bitno, bez obzira upoznas li 10 ljudi dnevno ili 10 godisnje, cijeniti svaku osobu, jer je cijenjenje
kvaliteta bica
a ne kvantiteta ljudi
,,, to se ne trosi, to si ti gdje god da jesi, u zgu cijeli zivot ili po cijelom svijetu
dosljedno sebi i bez usporedjivanja s drugima, jer nikad ne znas kakve price u svom bicu nose,,,
ne znas ni kakve sam nosis, a kamoli drugi,
tako se rijesio taj vlak misli, to je to

- 10:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.11.2014., utorak

svi smo drukciji svi smo drukciji svi smo drukciji

opet, nazad na prvom koraku. onom kojeg obavis u vrticu (ako si isao u njega, na sto me upozorio profesor iz sociologije u srednjoj, ako niste isli u vrtic mozda niste razvili social skills)
da krivim to sto nisam isla u vrtic?
sumnjam... moje malo bice opet sklupcano u skoljku prepunu milijun energija i milijun emocija koje me vuku jos dublje u sebe da bi to jasnije vidjela zid svog ega koji me prijeci od vanjskog svijeta.
on, koji se oslobodio, sad je slobodan zivjeti i nesmetano raditi, u usporedbi samnom, u svom malom bicu, zivi kako bi trebao, dok se ja trazim i trazim i trazim... i opet sam na prvom koraku. nisam ni oslobodjena. a na prvom koraku sam, vise ili manje, vec dugi niz godina, otkad sam ga osvijestila. od negdje budimo realni, 18ete godine zivota.
a kao da sam bila puno dalje i puno efikasnije prije toga, prije nego sto sam uopce krenula u dubine misli o sebi, zivotu, ljudima.
hrpa hrpa resetaka i uvjetovanja i programa, nevjerojatno je kako
te vlastiti um moze i zeli sjebat u svakoj prilici. pogotovo moj um koji je toliko inteligentan a toliko ne koristi tu svoju inteligenciju trenutno nizasto drugo nego da me popikava, gdje god stigne.
znate takva druzenja, dok te opere dojam o nekome i vidis koliko si ti daleko od te projekcije gdje bi trenutno htio bit (a ta projekcija je upravo ta osoba), samo bam... gledaj me... i pitaj se gdje si
na prvom koraku sam. stogod netko rekao drugacije, ja znam da je moja istina da sam na prvom koraku. mozda uopce ne trebam ici dalje, samo dublje.
cijelo vrijeme idem dublje, znam to.
karma se odvija vrlo intenzivno kroz mene i vidim stvari vise no stoo bih htjela vidjet.
u sebi. i drugima. al zapravo u sebi najvise.
poniznost i zahvalnost jedini su koncepti koji me guraju kroz ovo vrijeme. padam u njih potpuno, ne vidim nista drugo iskreno sto me vodi, da nisam zahvalna sto mi se reflektiraju ruzne stvari o meni (prvenstveno vlastite resetke), jako bih bila sjebana, gdje sad. mogu biti... jedna od onih ljudi koja radi na tome da promijeni te ruzne stvari... hvala na toj prilici...
poniznost... sve sam samija sa sobom i ponizna pred tim da nekim ljudima nisam fascinantna kao sto bih mogla bit
zbog zida ega i resetke koja me prijeci... sasijece to ego
sijece taj zid
i to je bolno
tako intenzivno, sveobuhvatno, opere te u cijelom tijelu...
ljudi... opet tu...
zivot ti stalno daje sve vece zalogaje... gulp, pratim
iako je bolno za progutati
ostajem
hvala
hvala
hvala... dok boli, reci hvala je posebno
i prekrasno
sing sing sing

edit:
eh. neke stvari trebaju da se izvrte 1 dan. kao ova gore. afektno narisana.
naime, treba vjerovat sebi. treba vjerovat sebi. svojoj intuiciji.
šalt u vjerovanje u svoju intuiciju, mijenja sliku. nije uvijek sve stvar u tebi, fakat.
e fakat jebeno nije.
ti
i prijatelji
puno prijatelja!
poz ljudi ~

- 16:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.11.2014., utorak

malo spigani post ali namjera je dobra

Okej. Ovo je posljednja stvar koju cu napravit danas. Probat napisat post na tabletu bez fizicke tipkovnice. Kako se mucim. Sve vise prizeljkujem uredjaj koji ce izravno prenosit misli na papir. Tj u virtualni prostor. Bezicno.
Htjela sam reflektirati o minulom vremenu. Izvrtila sam sve vec dosta u razgovoru, primjetila sam da tezim klasificirati stvari. Usporedit ih.
Dok sve to nije bas tako. Kruske i jabuke. Neki ljudi su tako posebni da to ne mogu vjerovat.
Jako puno ljudi sto je najbolje od svega. Svi.
To je... nezamislivo. Ljudsko bice.
Svi oni... tako ih volim.
sam kaj jos nisam skuzila palatale. dnevnik here i come jebenti sve
dnevnik kojeg nikad vise u zivotu necu otvorit naravno
ko nijedan koji sam pisala. ko i svaki post na kojeg kliknem objavi, proguta ih proslost iste sekunde. nevjerovatno. mozd da se pocnem baviti dulje aktualnim stvarima.
tipa diplomskim. koji jadan je zadnja rupa na svirali. ceka bolji dan da se sve izreda prije njega. ali imam dobar osjecaj. u naponu snage sam. izbrijat cu nesto ala 3lhd. ali sa sluhom za gradjane. jebiga. moji dragi splicani... volim ih tako jako.
i eto nas, o tome sam htjela pisati. o svom vikend-izletu u dalmaciju. kako fino teku misli na ovoj tipkovnici mogu digresirati milijunijedanput da ne ogladnim. a ogladnila sam sad i moram spec patlidjane. volim vas ljudi
nisam vidjela prekrasniji dan nego ovaj ali jedino sunce koje sam potocala na facu je iz second hand shopa u kojem sam spalila stotku na sos, vestu i kapu. a jebo ga
mogla sam te pare potrosit na- vitamin ce *doduse koji je 180*, crnu kanu *koja je 100 isto u faking lushu ali 40 u dmu ali duplo manja i duplo losija, ispreljivija* ILI vikend izlet na sljemekoji je 170. al ko zna kaj ce se izvrtit dotad ne zelim jos nist planirat...bio je momenat za second hand jebiga sad prvi mi je ugrizao novcanik...joj... ne zelim previse robe zato me to malo grize i onda odem u ekstrem i nosim dvije stvari cijelo vrijeme..pa se zmazu i kaj onda...al dobro ajde
utapam se u mantricama i bhajanima, prekrasno. i u faking gibonniju. ko neka splitska srednjoskoljka 1999. dok joj je buraz brijao na hajduk ona je sanjarila o idealnom mornaru s otoka koji ce doc i uzet ju i pjevat joj san;sone pri zalasku sunca na hvarskoj plazici nedaleko od obiteljske kucerine i rasadnika maslina
ili vinograda al to je vec 247 za njega sto ne bi ostavilo dost vremena da ju fura na kupanje
(djizs rofl brijem da sam ja ta osoba ozbiljno)
evo okej je sad sam namjestila i palatale. samo da saznam kako do njih...
nego, sta. di smo stali. vikend-izlet u dalmaciju. kako sam svo to vrijeme pocela u sebi saptati> volim te, hvala ti... za sve za sve za sve cak i za ruzne stvari sapat hvala ti
i ic dalje. ne kaci se, ne pamtit, ne imat ikakva ocekivanje, je kad imas ocekivanja se zakacis i onda si stvaras nepotrebne komplikacije. samo se prepusti, shvati da ce se sve razrijesit u ZADNJI TREN! ako ne prije i predaj bogu predaj sebi predaj velikoj ptici ona te nosi u dlanu
samo hvala i idemo dalje, u srce u srce u srce, iz srca, neka gori, neka sjaji, daj se, daj se, daj se cijeli, daj se 110% to je jedini nacin, bez straha, samo se daj...
ne slusat sta ljudi govore, jer ljudi ne znaju sta zele... zazele nesto, dobiju to i onda se ne mogu nosit s tim, samo zahvaljivat a njima govorit |da| dadada brate
hvala ti sto si mi pokazao sto nosim u sebi
hvala ti sto si mi omogucio da odem jos dublje, da budem jos snazniji...
toliko o vikend-izletu pa jebenti sunca
neka vam nektar ljubavi navre na ustasca
vodite ljubav u meditaciji, jedite u meditaciji, spavajte, budite zahvalni, ponizniji od vlati trave i tolerantniji od drveta... hvala ti hvala ti hvala ti
- 14:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.11.2014., srijeda

stapanje

U zadnje vrijeme često razmišljam o ostajanju u kontaktu s božanskim kroz sve. Znači kroz SVE.
Ja si stalno mislim- e, jedva čekam kad ću imat vremena opet se približit Jednom. Onom. Tom. Ljubavi. Bogu. Vječnom bezuvjetnom isijavanju topline u neograničenim ogromnim količinama. Bivanju. Toplini staklenog zvona ništavila.
I onda se sjetim isuse pa kako si glupa. Pa ti si Jedno Uvijek. Ti Uvijek možeš bit s tim, samo da pomisliš na to. Samo da pažnju na dvije sekunde okreneš prema unutra.
I opet. I opet. I opet. I opet. Iz trenutka u trenutak (ne u svakom trenutku nekad se spojiš jednom i gotovo je roka mjesecima). Događalo se i to, da.
I opet osjetim tu izvornu povezanost s Jednim i nevjerojatnu lucidnost razmišljanja, potpuno prepuštanje životnom toku, u svakoj situaciji potpuna centriranost, ono što se događa u području emocija, a često se dignu, kao vrućica me opere i sklizne i nije to dio mene, ja to promatram. Ja se odmaram u pozadini zbivanja. Al nije čak ni to to, ne, to nije to
Ono što je TO... je potpuno potpuno prirodno spontano odjednom od nigdje, iz tebe iz dubine tebe u dubini tebe. I ti se odmaraš u Sebstvu. I plutaš kroz energetski prostor bivanja.
Nevjerojatno.
A u zadnje vrijeme, sve intenzivnije i intenzivnije mi stvari dolaze. (naravno položili smo već i znamo napamet da nije uopće bitno kako te stvari izgledaju izvana, bitno je ono unutra što iskusuješ, to je tvoja karma)
I sve teže ostajem na liniji s Bogom, PRIVIDNO. Ali zapravo koliko god stvari postale ekstremne (opet, iznutra), uvijek ti pruža ruku i ti ga primiš i povuče te, i opet, i opet, i opet i iz situacije u situaciju mu sve više vjeruješ dok ne shvatiš da te on u biti cijelo vrijeme nosi na svom dlanu a ti si taj koji se previja u porođajnim mukama na njegovom dlanu. A možeš sam se odlučit- opustit. Lezi. Enjoy the ride. A sve što se događa- u tvom umu.
Kao u snu u kojem se previjaš u krevetu sanjajući da si ratnik u džungli koji se bori s jaguarima...
Spoznaješ da zapravo za bit u Jednom ne trebaš imat vremena- možeš to biti stalno. Konstantna meditacija. Konstantna meditacija.
Meditacija, ljudi moji, dobila je najviše mjesto na tronu. Ona više u našoj limitiranoj percepciji nije sluga na dvoru, ona je kralj. Ona je bila kralj svo ovo vrijeme. Ona nije alat pomoću kojeg mi postižemo neko stanje-
Ona JEST mi. MI. Smo meditacija.
I uvijek smo bili meditacija. A čini nam se da smo morali sjest u lotus, zatvorit oči, ruke u mudru, disanje pa triput om. A to je sve bila jedna velika predstava, nas pred nama.
Pa s kim se ti šališ brate? Pa sam sa sobom brate. Nema veze, zabavna je ta šala. Što bismo radili na ovom svijetu ako ne sudjelovali u kozmičkom plesu.
Htjela bih zapasti dublje i dublje, htjela bih uroniti u Sveto Znanje, živjeti ga, svaki dan. Dosljedno. Biti to. Biti živi dokaz istine. Hej, bok
Možda mi je ime iluzija ali na istini je. Iluzija je na istini.
Ako vidiš iluziju, vidiš i istinu.

- 01:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.11.2014., subota

olujno nevrijeme vani ali drvo je sagnulo svoju granu i poklopilo me velikim listom

pomislila sam kako je vrijeme da se oglasim.
većinski radi svojeg dobra. slaganja misli u glavi. stavljanja stvari u perspektivu.
odavno sam izgubila uzde iz ruku, svakidašnje situacije me bacaju iz jednog konteksta u drugi, iz jednog koncepta u drugi.
moj san o zen lajfstajlu proklizi mi kroz ruke kad ga probam uhvatiti...
ali nisu to objektivne stvarnosti (ne postoji ništa takvog tipa), to su ljudi i njihove vibracije. toliko različitih frekvencija, razgovora, toliko titranja, iz jednog svijeta u drugi, pretakanje iz ovog oblika u onaj.
nekad mi se čini kao da živim u dvije stvarnosti, onoj suptilnoj energetskoj bezosjetilnoj koju kao slijepac napipavam isključivo energetskim antenama i tekovinama i onoj "stvarnoj" tj "nestvarnoj" materijalističkoj
jer nekad se objektivno ništa ne dešava, sjediš preko puta nekoga i pogledate se
ali iznutra te taj pogled pogodi točno u specifičnu točku tako male površine i tako definiranog mjesta u energetskom tijelu da ti transmisira višeslojnu informaciju i emociju i misao i svašta i ne moš vjerovat kako je precizno sletio
i sve te stvari koje ljudi pričaju pa ti energetski osjetiš drugačije ili osjetiš kompleksnost iza tih riječi i znaš da je samo ta kompleksnost prisutna a da riječi ništa neće pojednostaviti koliko god analizirali
a neki ljudi su raj i odmor, zavališ se u njih
u svom suptilnom životu osjetila sam nedavno isijavanje dijamanta jedne osobe tako tako snažno, pogledala sam ga u oči i isijavala je iz očiju svjetlost tako žarka i iz kože i iz svega mu, izglancan i čist i maltene proziran a takva svjetlost bijela i pozitivna i snažna i čista i bilo je nevjerojatno, nevjerojatna osoba, dan nakon što sam sanjala da pričamo...
Ecce Homo
a bio je u objektivnoj stvarnosti jedan u nizu milje ljudi s kojima sam pričala posljednjih dana... jedan u nizu onih kojima sam stisnula ruku i rekla maja... ali svaka ruka nosi nešto drugo
i nije svaka sjajna... svakakve su, stvarno, ljudi su, svakakvi. nekad znaju pričati o nečem i dokazivati da nije tako, ali samo to što o tome razmišljaju i imaju taj koncept u sebi znači da je tako... oni prenose taj koncept, žive ga, čak i negiranjem ga afirmiraju...
ima ih jako puno niskih frekvencija, jako puno ogorčenih i iako se čine "u objektivnoj stvarnosti" jako kul, osjetiš da ih nešto muči, izjeda... ugodnije je dok nisam s njima... ali ima i nježne dječice... a u ljubavi pak sve zaživi
dok nema ljubavi, ljudi su objekti, ljudi su stvari, dok ima ljubavi, udahnut im je život, ožive i svi zasjaje svojim bojama (a neki kao ovaj dečko čistom bjelinom)
u mom tajnom životu samo želim dovoljno novaca da odem šutit sa srisrijem, možda sam upala u ovaj karmički kotač koji me ispretumbava i dovodi u nemoguće situacije zato da mi istrese s dna džepova nešto siće
taman dovoljno bi bilo okej
emocije su konstantne... misli su povremene... samo sam ja tu cijelo vrijeme... sve ostalo posjećuje i ode i vuče mi pažnju na van, na osjetilno... tri točkice su upale u ovaj post ravno iz njegove glave... dobro čujem te, znam, okej, misliš na mene
dovršit ću to što sam trebala- tko si ti uopće
uvijek treba čišćenje, uvijek treba čišćenje, još malo čaja, joga, šetnja, nikad skrenut s duhovne ceste, tu sam, tu sam, tu sam, svijete čak i kad sam ovoliko u tebi, tu sam! ono čemu svjedočim je zapravo u meni, to sam ja, samo naša limitirana svjesnost prikazuje i projicira to na platno Kina Dualizam... ona posvećenost predanost zaljubljenost u gurua koju sam vidjela u drugoj osobi, koja me oprala kao ljetna kiša, je ista ona koju nosim u sebi. i mogu bit s njom kad god želim i ne treba mi ta osoba da to diže stalno. (hm :)
uživajte u sebi, budite u sebi, uronite u sebe, odmarajte se u sebi, osjećajte sebe, slušajte sebe, samo pažnju okrenite unutra, i opet, i opet, i opet. i opet. i opet.

da mi je dolinom smrti proći...

- 11:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv