U zadnje vrijeme često razmišljam o ostajanju u kontaktu s božanskim kroz sve. Znači kroz SVE.
Ja si stalno mislim- e, jedva čekam kad ću imat vremena opet se približit Jednom. Onom. Tom. Ljubavi. Bogu. Vječnom bezuvjetnom isijavanju topline u neograničenim ogromnim količinama. Bivanju. Toplini staklenog zvona ništavila.
I onda se sjetim isuse pa kako si glupa. Pa ti si Jedno Uvijek. Ti Uvijek možeš bit s tim, samo da pomisliš na to. Samo da pažnju na dvije sekunde okreneš prema unutra.
I opet. I opet. I opet. I opet. Iz trenutka u trenutak (ne u svakom trenutku nekad se spojiš jednom i gotovo je roka mjesecima). Događalo se i to, da.
I opet osjetim tu izvornu povezanost s Jednim i nevjerojatnu lucidnost razmišljanja, potpuno prepuštanje životnom toku, u svakoj situaciji potpuna centriranost, ono što se događa u području emocija, a često se dignu, kao vrućica me opere i sklizne i nije to dio mene, ja to promatram. Ja se odmaram u pozadini zbivanja. Al nije čak ni to to, ne, to nije to
Ono što je TO... je potpuno potpuno prirodno spontano odjednom od nigdje, iz tebe iz dubine tebe u dubini tebe. I ti se odmaraš u Sebstvu. I plutaš kroz energetski prostor bivanja.
Nevjerojatno.
A u zadnje vrijeme, sve intenzivnije i intenzivnije mi stvari dolaze. (naravno položili smo već i znamo napamet da nije uopće bitno kako te stvari izgledaju izvana, bitno je ono unutra što iskusuješ, to je tvoja karma)
I sve teže ostajem na liniji s Bogom, PRIVIDNO. Ali zapravo koliko god stvari postale ekstremne (opet, iznutra), uvijek ti pruža ruku i ti ga primiš i povuče te, i opet, i opet, i opet i iz situacije u situaciju mu sve više vjeruješ dok ne shvatiš da te on u biti cijelo vrijeme nosi na svom dlanu a ti si taj koji se previja u porođajnim mukama na njegovom dlanu. A možeš sam se odlučit- opustit. Lezi. Enjoy the ride. A sve što se događa- u tvom umu.
Kao u snu u kojem se previjaš u krevetu sanjajući da si ratnik u džungli koji se bori s jaguarima...
Spoznaješ da zapravo za bit u Jednom ne trebaš imat vremena- možeš to biti stalno. Konstantna meditacija. Konstantna meditacija.
Meditacija, ljudi moji, dobila je najviše mjesto na tronu. Ona više u našoj limitiranoj percepciji nije sluga na dvoru, ona je kralj. Ona je bila kralj svo ovo vrijeme. Ona nije alat pomoću kojeg mi postižemo neko stanje-
Ona JEST mi. MI. Smo meditacija.
I uvijek smo bili meditacija. A čini nam se da smo morali sjest u lotus, zatvorit oči, ruke u mudru, disanje pa triput om. A to je sve bila jedna velika predstava, nas pred nama.
Pa s kim se ti šališ brate? Pa sam sa sobom brate. Nema veze, zabavna je ta šala. Što bismo radili na ovom svijetu ako ne sudjelovali u kozmičkom plesu.
Htjela bih zapasti dublje i dublje, htjela bih uroniti u Sveto Znanje, živjeti ga, svaki dan. Dosljedno. Biti to. Biti živi dokaz istine. Hej, bok
Možda mi je ime iluzija ali na istini je. Iluzija je na istini.
Ako vidiš iluziju, vidiš i istinu.
Post je objavljen 05.11.2014. u 01:18 sati.