Okej. Ovo je posljednja stvar koju cu napravit danas. Probat napisat post na tabletu bez fizicke tipkovnice. Kako se mucim. Sve vise prizeljkujem uredjaj koji ce izravno prenosit misli na papir. Tj u virtualni prostor. Bezicno.
Htjela sam reflektirati o minulom vremenu. Izvrtila sam sve vec dosta u razgovoru, primjetila sam da tezim klasificirati stvari. Usporedit ih.
Dok sve to nije bas tako. Kruske i jabuke. Neki ljudi su tako posebni da to ne mogu vjerovat.
Jako puno ljudi sto je najbolje od svega. Svi.
To je... nezamislivo. Ljudsko bice.
Svi oni... tako ih volim.
sam kaj jos nisam skuzila palatale. dnevnik here i come jebenti sve
dnevnik kojeg nikad vise u zivotu necu otvorit naravno
ko nijedan koji sam pisala. ko i svaki post na kojeg kliknem objavi, proguta ih proslost iste sekunde. nevjerovatno. mozd da se pocnem baviti dulje aktualnim stvarima.
tipa diplomskim. koji jadan je zadnja rupa na svirali. ceka bolji dan da se sve izreda prije njega. ali imam dobar osjecaj. u naponu snage sam. izbrijat cu nesto ala 3lhd. ali sa sluhom za gradjane. jebiga. moji dragi splicani... volim ih tako jako.
i eto nas, o tome sam htjela pisati. o svom vikend-izletu u dalmaciju. kako fino teku misli na ovoj tipkovnici mogu digresirati milijunijedanput da ne ogladnim. a ogladnila sam sad i moram spec patlidjane. volim vas ljudi
nisam vidjela prekrasniji dan nego ovaj ali jedino sunce koje sam potocala na facu je iz second hand shopa u kojem sam spalila stotku na sos, vestu i kapu. a jebo ga
mogla sam te pare potrosit na- vitamin ce *doduse koji je 180*, crnu kanu *koja je 100 isto u faking lushu ali 40 u dmu ali duplo manja i duplo losija, ispreljivija* ILI vikend izlet na sljemekoji je 170. al ko zna kaj ce se izvrtit dotad ne zelim jos nist planirat...bio je momenat za second hand jebiga sad prvi mi je ugrizao novcanik...joj... ne zelim previse robe zato me to malo grize i onda odem u ekstrem i nosim dvije stvari cijelo vrijeme..pa se zmazu i kaj onda...al dobro ajde
utapam se u mantricama i bhajanima, prekrasno. i u faking gibonniju. ko neka splitska srednjoskoljka 1999. dok joj je buraz brijao na hajduk ona je sanjarila o idealnom mornaru s otoka koji ce doc i uzet ju i pjevat joj san;sone pri zalasku sunca na hvarskoj plazici nedaleko od obiteljske kucerine i rasadnika maslina
ili vinograda al to je vec 24\7 za njega sto ne bi ostavilo dost vremena da ju fura na kupanje
(djizs rofl brijem da sam ja ta osoba ozbiljno)
evo okej je sad sam namjestila i palatale. samo da saznam kako do njih...
nego, sta. di smo stali. vikend-izlet u dalmaciju. kako sam svo to vrijeme pocela u sebi saptati> volim te, hvala ti... za sve za sve za sve cak i za ruzne stvari sapat hvala ti
i ic dalje. ne kaci se, ne pamtit, ne imat ikakva ocekivanje, je kad imas ocekivanja se zakacis i onda si stvaras nepotrebne komplikacije. samo se prepusti, shvati da ce se sve razrijesit u ZADNJI TREN! ako ne prije i predaj bogu predaj sebi predaj velikoj ptici ona te nosi u dlanu
samo hvala i idemo dalje, u srce u srce u srce, iz srca, neka gori, neka sjaji, daj se, daj se, daj se cijeli, daj se 110% to je jedini nacin, bez straha, samo se daj...
ne slusat sta ljudi govore, jer ljudi ne znaju sta zele... zazele nesto, dobiju to i onda se ne mogu nosit s tim, samo zahvaljivat a njima govorit |da| dadada brate
hvala ti sto si mi pokazao sto nosim u sebi
hvala ti sto si mi omogucio da odem jos dublje, da budem jos snazniji...
toliko o vikend-izletu pa jebenti sunca
neka vam nektar ljubavi navre na ustasca
vodite ljubav u meditaciji, jedite u meditaciji, spavajte, budite zahvalni, ponizniji od vlati trave i tolerantniji od drveta... hvala ti hvala ti hvala ti
Post je objavljen 18.11.2014. u 14:32 sati.