moj posljednji san u godini
|
prvo smo se vozili taksijem vrlo daleko, do bloka nekih stambenih zgrada, do neke predgradske cetvrti, lijepe, americke, tv-set bombon, malo nalikovala kao kvart u shibeniku, malo kao jedan u novom beogradu taksist nas je odrao svjetski, bas kao i taj put pre tacno dve godine u bg-u stigli, ja izisla, mozda prva na redu, mozda jedina i popela se prilazom u brsljanom obraslu zgradakucu usla unutra, nigdje nikog i u taj cas u lijepu sobu bez pozdrava ulazi zenska, pomislim drukcija je nego sto sam zamisljala pomislim, znat ce tko sam i sto sam cim me pogleda u oci, ne moram biti nervozna oko dojmova dulje sijedoplave kovrcave kose u newage haljama, znate ono ful bijelo i prirodno i gasi skoro sva svijetla i krece s terapijom baca me u trans, nisam stigla prozborit totalno me ruje, ne znam uopce sto radi, kao da me riba cetkom iznutra pusti me da lagano dodjem k sebi i mantra bozici kali, zaziva ju na mene na trenutak me opici sumnja u njene dobre namjere ali odlucim joj svjesno vjerovati nakon toga mi je isla ispravljati vrat, vjerovala sam joj ali bojala se boli i povrede osjecaj je bio kao da mi je zarila duboko u mene ruku i iscupala trnje iz kraljeznice, iako se cinilo samo kao da me blago dotice, ali znala sam da je to dio njene moci da je zaista otisla duboko vratila me iz transa, pricale smo normalno i vidjela sam da je jedna od onih samanica koje su najsimpaticnije najsredjenije osobe u privatnom zivotu ne moze drugacije, prvi korak je da si potpuno u redu sam sa sobom jjer ako nisi, kako ce ti itko vjerovati prva stvar a druga kako ces ti imati snage ikom pomoci a zakljucili smo vec da ti nisi taj koji je snaga nego bozanska sila svasta si ja ovako objasnjavam usput, samanski 101 al stvarno, vrvim od empatije prema svakom bicu dok sam u Stanju i rijeci samo cure i tocno znam taj filing kad se osjecam kao da sam na autopilotu, samo promatram a 'to' vozi enivej valjalo bi pogledat unazad, zar ne ja imam velikih problema sa sjecanjem, to je jedna stvar nekad mislim da mi je zato ovaj blog i zato instagram da ne zaboravim sve sto je bilo sjecam se u detalje prosle nove godine nakon toga mi je bilo tesko vratiti se u normalu nakon toga stresovii oko faksa, antifasista, veliki moj tradicionalni rodjendan, faks se uhodao, zv mi je promijenio zivot, redovita sam bila na jogi, zabrijala da cu radit orgonite i imat bend pa je jedno odgodjeno drugo propalo, mozda je bio jos koji frajer pa ga se ne sjecam, pocetak godine je dalek, ljeto prekrasno kao i uvijek povratak, ciscenja i razocaranja i potom ponovno uljuljkavanje u duhovni put, ovo nedavno je povijest sama za sebe, s krajem godine pocelo je novo doba u mom zivotu, odraslo doba, poslici i stvarnost i vise ljudi a manje mene tu sam sad negdje, u tom skripcu ali bilokakav zivot s jogom je prekrasan, bar ponekad -) zanimljivo kako ti neki mali dogadjaji se duboko urezu a neka velika pusta razdoblja kao da nikad bila nisu prisutan sretan never alone always awake repose in the self |
