30.03.2014., nedjelja

biti ponovno rođen

I'm nothing but a stranger in this world


stvar je, bila sam u prirodi jučer i brala sam to samoniklo bilje
učila novo od prijateljice, žvakala kiselicu, izgubila se u maslačcima
osjećala suosjećanje sa svakom svakcatom malom bubicom na tepihiću ispod mene
kad sam došla kući vadila sam ih jednog po jednog iz berbe, paukića i bubicu crnožutu i neku sluzavu
da se ne potope u mojoj žetvi
i bacala sam ih u slobodu a neke na cvjetiće na balkonu
razmišljala sam o pčelicama i htjela sam im dati puno života
nisam htjela brati više no što mi treba, doslovno, tako sam osjećala ljubav prema prirodi
htjela sam odgovorno i ciljano
kao kad indijanci kolju živinu pa joj se prije toga zahvale i zamole ju
totalno, totalno razumijem to
to poštovanje koje izvire iz ljubavi prema živom svijetu
malo me je zabolilo kad sam vidjela
curu kako čupa te koprive i onda ih baca u jarak, potpuno besmisleno
glupo i nepromišljeno
curu koju je teško ako ne i nemoguće shvatiti iz čistog razloga što nemam živaca, da ih imam bilo bi moguće

ali šta da radim, kad postoji toliko i toliko energije a TOLIKO I TOLIKO svemira i treba racionalno rasporediti isto iz ljubavi prema energiji, kako dat da te siše pa se okrene i ispljune, isto kao i koprivu, likvidirat, odbacit

enivej, back to the land!
puno ljudi prije mene milijun i puno ljudi u isto vrijeme kao i ja i malo prije mene i kojih desetak godina prije mene a da su slični meni i iz zagreba a hrpa ljudi tamo negdje 60ih prije mene
je razmišljala o samo-održivosti i htjela samo-održivost. tako hladna i službena riječ i nezgodna malo, samo-održivost.
o-o

ali stvarno ima smisla na nekoj dubokoj ljudskoj razini. kao da me rajca ideja da mogu izaći u prirodu (htjela bi da je bilogdje) i znat svo to bilje i znat što je za što i proširiti svoje znanje o cijelom živom svijetu i onda preživjeti u slučaju nekakve gladi, oskudice, prirodne nepogode, nuklearne katastrofe, rata, raspada civilizacije
pretvaram se u preppera
aj bok ljudi

ma realno i više razumijevanja imaš prema tehnici i napretku kad si utaban u ono što je došlo prije

i da si mogu sama napraviti NAJBOLJE i najprirodnije i najfinije i najzdravije
radim taj med od maslačka i ne mogu vjerovati koliko je zdrav maslačak i prekrasan naprosto ne mogu doć k sebi od divljenja njegovoj jednostavnoj genijalnosti
isprojektiran za 5+



ovakvi crteži su mi uvijek bili tako psihodelični
kao i cijela priroda, čisti trip
sve vrvi od života, sve se kreće, sve je dinamično, ne postoji ništa statično na cijelom svijetu, sve je tako živo, u svakom atomu elektro party

kao jučer tancanje i tupkanje i četa trensera okrenuti prema tim nevjerojatno prekrasnim i detaljnim i maštovitim grafikama tj VJ-ingu koje si vidio dok si bio na putovanju na onkraj psihe a znaš i da su ovi ljudi vidjeli i da su zapamtili i da su izanimirali. praoblici iz prapodsvijesti
zajašiš val i ploviš i ne možeš sić da želiš [ako je dobar trens] potpuno njam njam ritam te diže i prožima ti svaku stanicu

no da se vratim na nulto postojanje. samo-održivost
čini mi se, da postoji toliko toga za obavit i za naučit i da se moram kretati stepku po stepku
i da ću stvarno dohvatit taj sveti gral

svemir je tako velik svemir je tako velik svemir je tako velik a mi smo tako maleni
kao da svaki put dok uopće zamisliš koliko si star i koliko je sve staro i koliko još vjekova je pred tobom kao da smo mi milisekundu ovdje kao treptaj oka kozmičkog bića kao 0,000000000000000000000000000000000000000000000000001 sekunda u kojoj se sve raširilo u velikom prasku
kao, ništa ništa ništa ništa ništa kog boli kurac, NIŠTA
e kad osjetiš tu ogromnost i svoju malenost
to ti je susret sa shivom
svime što jest
srela sam ga ja više puta u životu i svaki put me opali toljagom u glavu da mi se zavrti
ali nježno :)

joj ljudi i onda jebote samo budite sretni al ona stvarna sreća ona koja nije uzrokovana slučajnim seksom ili kad je po tvom nego da bude po tvom i kad nije po tvom da znaš da si ti NIŠTA i tako MALEN i da svemir boli kurac šta ti želiš nego da ti daje šta ti trebaš da ovo da ono da ma uvijek će sve biti kako treba biti uvijek se zapletem u recitiranje duhovnih konstanti al to upravo sve nije bitno odjebi ti to sve
sve osim sebe i čuvaj svoju srećicu i čuvaj svoju ljubavicu

mda----Y> so far away kako je divno u proljeće

rekao je mooji da je on prije ful brijao na nogomet i slikarstvo i da nije bio čovjek od puno riječi i da nije puno čitao i onda da mu se skroz promijenio senzibilitet da je postao više tako vezan uz verbalno izricanje a da je ovo staro sve nekako otpalo
meni se tako čini da sam doživjela isto takav nekakav shift u životu samo što je bio lagano obrnut ma ne znam što se dogodilo teško je reć samo znam da sam tinejdžerka bila drukčija
sad su mi najdraže stvari joga i toplina koja me prožima i samo jahanje tog vala toplog i ogromnog vala i otpuštanje svih pizdarija koje se kelje u svrhu jahanja vala jer je jahanje vala najbolja stvar a zašto išta drugo nego najbolju stvar ustvrdili smo da smo ovdje vrrrrlo kratko
ma jebeš najbolja stvar je brijem glazba-----------------
jahač plivač sirena sa morskih žalova

đizs gledam sad češer koji sam skupila i baš ono, vau. češeri su isto božanstveni.
a kad na moru na plaži naiđete ogoljeni znajte da je to divlja svinja oglodala dok ste vi ćorkali
i one moraju papati ali radije ih sretnem u ovakvim simpatičnim tragovima



šta reć, iritantno je koliko je sve prisutno
i tu sam! i tu! i tu! i tu! ma sve sam!

17:59, 28.3.


e taj dan sam prelazila prugu u najboljem mogućem trenutku za preć prugu tog dana
to mi je baš drago

- 15:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.03.2014., ponedjeljak

sada

sjedim za ovim laptopom poturski u svojoj prekrasnoj toploj mekoj i ugodnoj sobi i doslovce mi gori
donji dio utrobe baš ne mogu vjerovat kako žari- od boli- sve od pupka naniže. od krvave osvetnice. to su takve
nesvakidašnje senzacije ja mislim i da mi se karmički vraća, udara
prva čakra.
u ovakvim bolovima slojevi mišljenja bacaju se u svijest iz dubine kao gorući kamenčići koje izbacuje vulkan na površinu ritmički neusklađeno, po veličini raznovrsno
glazba koju slušam potpuno skoncentrirano kroz znoj i trans grčeva u cijeloj svojoj punini prožima me kao prigušen ali konstantan električni šok
funkadelic - maggot brain osjećam se kao ova ženska na naslovnici.
uzdah.
nesvakidašnje senzacije kao da su lajt-motiv mog života, naglašen u posljednjih par dana.
više me uopće ne iznenađuje nesvakidašnjost svakodnevice, kao da se potpuna ludila lijepe za mene, a ja ni kriva ni dužna (a opet, i vrlo kriva i vrlo dužna) stojim u sredini i promatram nizanje značenja, twisteva, uzroka, posljedica, energija, osjećaja, događaja, neobičnih okretaja sudbine, neobičnih slučajnosti, začudnih odluka, i teče, teče, valovito, nezaustavljivo, granajući se u sve drugačije i neprepoznatljivije skulpture
kao ogromna 3d skulptura koja kao transformer kontinuirano mijenja svoje obličje, svaki put slažući nove kompozicije i odnose unutar sebe
zaustavljajući pogled na jednom dijelu zbunjuješ se, a on se mijenja, pokušavaš se koncentrirati i zapamtiti, uhvatiti u pamćenju taj okvir ali svake sekunde te on sve više dekoncentrira i navikava na svoju prevrtrljivu prirodu
ludo je vrijeme, sve se to brže odvija. ide dalje i dalje i dalje i dalje... a materijalizira se kroz neobične priče mog života.
neke priče koje ne mogu nikome ispričati. cijeli skup detalja koji je neprenosiv. tj.- nezanimljiv za prenošenje i nikome ne znači osim meni. osim meni koja iz prve ruke sve to upijem.
ti doživljaji se unutar mene gomilaju, pokušavam napraviti neku suvislu mrežu iz njih- ali tope mi se u rukama.
kao što rekoh ranije, panta hrei- sve teče.
kako zaustaviti trenutak, kako zamrznuti stvarnost, kako obložiti iskustvo riječima?
kaže hemingway da se radije drži konkretnih motiva, pored imena sela mjesta ljudi, apstrakcije gube na dostojanstvu. kaže maja bošković-stulli u svom djelu istarske narodne priče (još jedan od božjeg znakovlja) te nadopunjeno u eseju "bajka", kazivatelji se drže tradicijskih okvira, pripovijednog tkiva, općih mjesta, shema, formula, tipičnih detalja, pripovjedačeva kreativnost se ne očituje u odstupanju od osnovne forme bajke nego u načinima njena ostvarenja.
moje kazivalačke sposobnosti kao da isto pripadaju živoj riječi. deskripcija mi u pismenom izražavanju vrlo često postaje teret za sročavanje iz čistog razloga što me cijeli spektar i opsežnost iskustva obvezuje na više riječi negoli što imam energije.
dobrodošao je dan u kojem ću svladati japanski minimalizam, onaj sa stilom i malim sustavom jedara (kanti) koje prenose kišnicu druga iz prve u treću...
preostaje mi iskazati sveukupnost iskustva potkrijepljenu jedino u sebi sa dostupnosti jedino meni. (ne isključujem dakako mogućnost da lucidnom komunikacijom iskažem bilokoji djelić istine bilokojoj zainteresiranoj strani)
nekako osjećam u kojem smjeru vjetrovi pušu
bila bi glupa da nije tako jer su sve u životu putokazi
oni predkazuju sami sebe zapravo svi pokazuju na svoje selo...
ako me berete...

kronološki, a vjerojatno i hijerarhijski, ima nešto u ljudima
- podložno promjeni;
neki jašu s tobom na istim valovima.
- plemenski, iz mog plemena. imamo se, jedni smo od drugih, zajedno smo čuvali stražu
pušili lulu mira kazivajući si dugo u noć.
- nepopravljivo
nepopravljivo.

prvi
će te uvijek sretati na neočekivanim mjestima u neočekivanim energijama koje kao da se skrivaju ispod popluna pa provire i iskese ti se, ma šta iskese
bace te na pod, s nosićem 20ak cm iznad, bačen si i ti tu ne možeš ništa, nitko te nije ništa pitao
ma, netko je na tvom valu, na neku foru, iznenadiš se pogledaš desno i iznenadiš se što ih vidiš na drugom kraju istog vala
ovi drugi će uvijek biti tvoje pleme, u koji god grad odu.
treći će te često ražalostiti, al šta sad.

zanimljiv je život,
završila bih ipak u noti u koju sam ipak prebacila nakon šake redova
a to je van morrison sa sweet thing

pozdrav ljudi zdravi bili sretni i ispunjeni bogom ("sobom"),
ispražnjeni sebe
("sebe")

- 21:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.03.2014., petak

kratak komentar i dugi pejst, čitni!

bez obzira na sve majo, uvijek napravi onako kako ti misliš da treba.
vrlo često zaboravim tako. --- mi smo Uvijek i bez iznimke za naš život u pravu. smiješno je i presmiješno koliko jako nitko ne može znati što je dobro za nas osim nas samih (ne može, nemoguće je) a i dalje tražimo savjete od drugih ljudi. odgovori su samo u našem srcu i nigdje drugdje. cijeli život je u našem srcu. također, ljubav je u našem srcu. nije nigdje vani. MOJA LJUBAV! i ne dam da ju nitko rasprši, nazad, štapom ju branim, sve ću vas voljet koliko god bacali krafne mi u facu. i moje tijelo i moje sve ostalo.

jučer sam gledala neki dokumentarac iz 2001. na hrt3 (taj hrt3 je daleko i neusporedivo najkvalitetniji naš program ikad) o nekom, u teletekstu piše "osobenjaku", slikaru koji živi u šumi u istri s hrpom živina i skuplja kramu pa ju crta. ima hrpu živina i obožava ih i tip je te 2001. imao 61 godinu i skakutao uokolo, prštao od zdravlja, podsjećao me na tip lika nekog veselog opičenog malkice senilnog pustinjaka koji je zapravo vrelo mudrosti i iskustva. ko iz dragon ball z onaj ludi starac ili u kill billu onaj koji trenira umu. nego, tako on živi tamo u skladu s prirodom i super je, obožava životinje, užasno simpatičan i pametan, priča španjolski, brijao po svijetu, imao 3 žene šaku djece i tako brije, slika, živi radosno i širi radosnu vijest, a ekipa misli da je lud. ali majke mi, to je jedan od normalnijih ljudi koje sam vidjela.
ja ne mogu razumjeti kako itko može misliti da je takva osoba luda. pa koji su vam kriteriji. u svakom slučaju, nema veze neka misle ljudi što ih ide (misle najčeće ono što su oni sami), baš sam se podsjetila kako je odličan takav život i kako i ja mogu zabrijati tako UVIJEK i već SAD. i kako mi nitko ne brani da idem u šumu i grlim drveće koje tako isijava energiju da je to strašno. joj, želim i ja živjeti s magarčićem!
dobro moj idealan život izgleda ko letak od jehovinih svjedoka, ali zadovoljila bih se samo da živim u prirodi. to je sve. da ujutro mogu koračati rosnom šumom prije no što mi sunce okupa lice i vjeverica jede lješnjakiće iz ruke.

nego,
htjela bi pejstati nešto što smatram da je osnovno duhovno znanje a svejedno svaki dan posrnemo na tolko razina. probamo promijeniti, poželimo promijeniti a ne shvaćamo da je jedino što je u našoj moći za mijenjanje i jedino što se isplati mijenjati mi sami.
pa evo, majstor lucidnosti i jasnoće, korisno je pročitati

Anthony de Mello: Četiri koraka do mudrosti

Anthony “Tony” de Mello (1931, Mumbai– 1987, New York) je autor, predavač i psihoterapeut koji je širom svijeta poznat po svojim knjigama i predavanjima o duhovnosti. Pročitajte njegove praktične i zanimljive savjete kako postati sretniji, zreliji i mudriji.

Četiri koraka do mudrosti
Prvi korak koji trebate napraviti je da dođete u dodir s negativnim osjećajima kojih čak niste ni svjesni. Mnogi ljudi imaju negativne osjećaje kojih nisu svjesni. Mnogi ljudi su potišteni, ali nisu toga svjesni. Tek kada osjete što je veselje, shvate koliko su bili potišteni. Ne možete liječiti rak ako ga niste otkrili. Ne možete se riješiti pamučnog žiška sa svoje farme ako ga niste otkrili. Prva stvar koja vam je potrebna je da postanete svjesni svojih negativnih osjećaja. Kojih negativnih osjećaja? Na primjer zlovolje. Osjećate zlovolju i smušenost. Osjećate mržnju prema samima sebi, ili krivnju. Osjećate da je život besciljan, da nema smisla; povrijeđeni su vam osjećaji, osjećate se živčanima ili napetima. Dođite prvo u dodir s tim osjećajima.
Drugi korak je da je taj osjećaj u vama, a ne u stvarnosti. To je tako očita stvar, ali mislite li da to ljudi znaju? Ne znaju, vjerujte mi. Imaju doktorate i rektori su raznih sveučilišta, ali nisu to shvatili. U školi me nisu učili kako se živi; učili su me sve drugo. Kao što je jedan čovjek rekao: “Stekao sam prilično dobro obrazovanje. Trebalo mi je dosta godina da to prebolim.” Znate, duhovnost je upravo to: zaboravljanje naučenog. Zaboravljanje svega onoga smeća što su vas naučili.
Negativni osjećaji su u vama, ne u stvarnosti, i zato prestanite pokušavati promijeniti stvarnost. To je ludo! Prestanite pokušavati promijeniti druge ljude. Trošimo sve svoje vrijeme i energiju pokušavajući promijeniti vanjske okolnosti, pokušavajući promijeniti svojeg bračnog druga, svoje šefove, svoje prijatelje, svoje neprijatelje, i sve druge. Ništa ne moramo promijeniti. Negativni osjećaji su u vama. Nijedna osoba na svijetu nema moć učiniti vas nesretnim. Na zemlji ne postoji ni jedan događaj koji ima moć omesti vas ili povrijediti. Nema takvog događaja, uvjeta, situacije, ili osobe. Nitko vam to nije rekao, rekli su vam suprotno. Zato se i nalazite u takvoj zbrci u kakvoj ste sada. Zato spavate. Nikada vam to nisu rekli, ali to je samo po sebi jasno.
Uzmimo, na primjer, da kiša upropasti piknik. Tko ima negativne osjećaje? Kiša? Ili vi? Što uzrokuje negativne osjećaje? Kiša ili vaša reakcija? Kada udarite koljenom o stol, stol je u redu. Bol je u vašem koljenu, a ne u stolu. Mistici nam stalno pokušavaju reći da je sve u redu. Stvarnost nije problematična. Problemi postoje samo u ljudskom umu. Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio problem? Nema problema. Vi stvarate probleme. Problem je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućim”, i u tome je problem. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti.
Treći korak: nikada se nemojte poistovjećivati s tim osjećajem. Taj osjećaj nema nikakve veze s “ja”. Nemojte određivati svoju bit u okvirima tog osjećaja. Nemojte reći: “Depresivan sam.” Ako želite reći: “Depresivno je”, to je u redu. Ako želite reći da je depresija prisutna, to je u redu; ako želite reći da je zlovolja prisutna, i to je u redu. Ali nemojte govoriti: “Zlovoljan sam.” Određujete se u okvirima tih osjećaja. To je vaša iluzija; to je vaša greška. Depresija je prisutna upravo sada, ali, neka bude, pustite je na miru. Proći će. Sve prolazi, sve. Vaša depresija i vaša ushićenja nemaju nikakve veze sa srećom. To je samo njihanje klatna. Ako tražite uzbuđenja i ushićenja spremajte se za depresiju. Želite svoje omamljujuće sredstvo? Spremajte se za mamurluk. Klatno se njiše s jednoga kraja na drugi.
To nema nikakve veze s “ja”; to nema nikakve veze sa srećom. To je “pripadajuće”. Ako to zapamtite, ako si to kažete tisuću puta, ako isprobate ova tri koraka tisuću puta, uspjet ćete. Možda to nećete trebati ponoviti ni tri put. Ne znam; tu nema nekog pravila, ali učinite to tisuću puta i otkrit ćete najveću stvar u svojem životu. K vragu i ti rudnici zlata na Aljasci. Što biste uradili sa zlatom? Ako niste sretni ne možete živjeti. Dobro, pronašli ste zlato. Kakve to veze ima? Postali ste kralj, ili princeza. Slobodni ste, više vas nije briga da li ste prihvaćene ili odbačeni, to više nije važno. Psiholozi nam govore da je vrlo važno imati osjećaj pripadnosti. Gluposti! Zašto biste željeli pripadati bilo kome? To i onako nije važno.
Jedan mi je prijatelj rekao da postoji jedno afričko pleme u kojem se smrtna kazna sastoji u izgonu iz plemena. Da vas protjeraju iz New Yorka, ili iz mjesta u kojem već živite, ne biste umrli. Kako to da Afrički domorodac umre? Zato jer ima osobine koje spadaju u običnu ljudsku glupost. Misli da neće moći živjeti ako nikome ne pripada. Većina ljudi se razlikuju od njega, ili? Uvjeren je da nekome mora pripadati. Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga.
Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se počet plašiti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj. Presjekla je sve te veze, i više nije marioneta. To je grozno. “Moramo ga se, dakle, riješiti. Govori istinu, postao je neustrašiv, nije više čovjek.” Čovjek! Gle! Napokon čovjek! Riješio se svojega sužanjstva, pobjegao je iz zatvora.
Niti jedan događaj ne može opravdati negativne osjećaje. Nema takve situacije na svijetu koja opravdava negativne osjećaje. To je ono što su svi mistici cijelim svojim srcem čeznuli da nam priopće, ali nitko ne sluša. Negativan osjećaj je u vama. U Bhagavat-Giti, hinduističkoj svetoj knjizi, Krishna govori Arjuni: “Baci se u oganj bitke i stavi svoje srce pred Gospodinove lotosove noge.” Divna rečenica.
Ništa ne morate učiniti da postignete sreću. Veliki Majstor Eckhart vrlo je lijepo rekao: “Boga ne dosežete time što duši nešto dodajete, nego time što joj nešto oduzimate.” Ne trebate ništa činiti da biste bili slobodni, trebate nešto odbaciti. Tada ćete biti slobodni.
Ovo me podsjetilo na priču o jednom zatvoreniku koji je iskopao tunel ispod zatvorskih zidova i uspio je pobjeći. Izašao je iz tunel točno na sredini školskog igrališta, gdje su se igrala mala djeca. Naravno, kad je izašao, nije se više mogao suzdržati i počeo je skakati vičući: “Slobodan sam, slobodan, slobodan.” Jedna mala djevojčica prezirno ga je odmjerila i rekla mu: “Nije to ništa, ja sam Mira.”
Četvrti korak: kako promijeniti stvari? Kako promijeniti sebe? Ima puno stvari koje morate razumjeti, ili radije, samo jednu stvar koja se može izreći na više načina. Zamislite nekog čovjeka koji dođe k svom liječniku i kaže mu što ga boli. Doktor kaže: “Dobro. Shvatio sam vaše simptome. Znate li što ću učiniti? Propisat ću jedan lijek za vašeg susjeda.” Čovjek odgovara: “Puno vam hvala, doktore, to će mi puno pomoći.” Zar to nije apsurdno? Ali, svi mi to radimo. Čovjek koji spava uvijek misli da će se osjećati bolje ako se netko drugi promijeni. Patite zato što spavate, ali ipak mislite: “Kako bi život bio divan da se netko drugi promijeni – da se promijeni moj susjed, moja žena, moj šef.”
Uvijek želimo da se netko drugi promijeni da bismo se dobro osjećali. Ali, jeste li se ikad zapitali od kakve bi to koristi bilo za vas čak i kad bi se vaš(a) suprug(a) promijenio(la)? Bili biste isto tako ranjivi kao i prije, isto biste tako spavali kao i prije. Vi ste taj(ta) kome je potrebna promjena, vi ste taj(ta) koji(koja) mora uzeti lijek. Ali vi i dalje ustrajno mislite: “Osjećam se dobro jer je svijet u redu.” Krivo! Svijet je u redu jer se ja osjećam dobro. Svi mistici nam to govore.


- 09:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.03.2014., utorak

misli dana

ostalo mi je urezano u pamćenje jedna misao kolegice s faksa od prošlog semestra
koju je profa izdvojila iz nekog eseja kojeg smo pisali na satu
o razlikama u kulturološkim običajima
u kojem je ustanovila da je jedina razlika između jedenja s prstima i jedenja s priborom na kraju dana, estetika.
sad radilo se ja mislim o indijcima koji jedu s prstima i kako je u njihovoj kulturi to normalno
i meni je zapravo osobno estetski prihvatljiv način na koji oni jedu jer je to umijeće kao i u japanskoj kulturi štapići
oni imaju posebno uvježbane pokrete rukama, mislim da koriste 3 prsta (ne srbije) i da puno brže i efikasnije ubacuju tu hranu u usta od bilokojeg zapadnjaka
i ne smažu se a poslije prste operu
tako bi trebalo barem nekako ići
dok ona vjerojatno nije nikad vidjela zaista indijca kako jede i vjerojatno nije znala za ove stvari nego ih je u mislima percipirala kao neuredne i zmazane a jedenje priborom kao "higijenskije" i da joj se zato digao taj osjećaj estetske neprihvatljivosti
i shvaćam to jer sam imala prilike vidjeti
u životu isto tako neke ljude koji recimo jedu rukama i izgledaju urednije nego dok neki ljudi jedu priborom
neki ljudi jedu priborom na "zmazaniji" način tipa pljuju dok jedu i pričaju dok jedu i mljackaju
i to se nama doima estetski neprihvatljivim.
a zanimljivo mi je bilo onda povući paralelu između tih ljudi i uvidjeti da
s jedne strane netko može raditi nešto što je ideološki i konceptualno na mjestu ali raditi to na ružan način. jednostavno estetski iliti energetski neprihvatljiv, s krivim motivima, neugodnim provođenjem, bez stila.
a netko može raditi nešto socijalno nekonvencionalno ili začudno na vrlo ugodan način da ga nitko ne propituje.
i kako je zanimljivo kako načini na koji radimo neke stvari
odaju karakter više od samih stvari koje radimo.
konkretnije, sočnije, kak čak i "res non verba" (djela ne riječi) se može nadograditi na
"quomodo non quid" što nije dobar prijevod jer mi je znanje latinskog niže nego ikad, ali ciljala sam na "na koji način, ne što".

vidjela sam neku djevojku na cesti koja je bila potpuno urokana oko 17.40 nedaleko od svog kvarta, u širem centru grada, nije mogla balansirano hodati, baljezgala je i širila ljutu s mogućnostima agresivne energije. zapravo, potpuno urokanu ali energičnu a takvom urokanom čovjeku ne možeš vjerovati (a veliko pitanje je koliko možeš i nekim neurokanim ljudima) u smislu
gledala sam neku emisiju o nekoj novoj drogi na ulicama londona zamjenu za dop ili negdje već je to bilo i neki dečko je pričao kako se potpuno izbezumi kad ju uzme od agresije i da hoda gradom i da želi sve porazbijati i pobiti i da nije svjestan ni siguran što u tim trenucima je sposoban i što će napraviti
i tako je to velik problem po zapadu, a tako sam ja danas prolazila pored ove djevojke
i iskreno sam se zapitala- kako u širem centru zagreba ovakvo nešto? usred bijela dana? nedaleko od dječjih igrališta?
stvarno me iznenadila ta djevojka i prošla sam pored nje s laganom paranojom i strahom. (a danas me prešoralo valjda 20 različitih emocija, koje ludo doba, pogotovo dok su ti koncepti duboko na energetskoj razini i rijetko kad se koji digne u svjestan um- iliti rijetko kad prepoznaš korijene takvih događanja u tijelu, ono u čem je problem, sam te rokne) e i to je bilo tako i mislila sam si
generalno tko je ona, što joj se dogodilo i kako je došlo do toga (zadovoljila bi me rel.detaljna povijest razvoja) i kako bi joj mogla pomoć izvući ju iz tog bijesnog kruga agresije. bijesnog, da.
pale su mi napamet neke stvari
1) doć do nje gledat ju i onda bi ona pizdila kaj me gledaš kaje tebi koji je tvoj problen (ako bi bila dovoljno suverena i skoncentrirana) i onda ju pitat šta je bilo da sam me zanima u čem je njen problen
i nadala bi se da se ne otvori i ne kaže mi nešto ono nemam pojma šta
al sam takav scenarij odmah prekrižila iz očitih razloga nesuverenosti osobe u pitanju
i onda sam si mislila
2) da li bi ona došla samnom doma da ju pozovem i kakve bi se stvari odvijale kad bi ušle u moj stan.
tu su mi padali napamet nenormalni scenariji neki da ona pizdi da sam ja nenormalna i kaj sam ju tu dovodila i da vrišti i onda skoči kroz..nenene. izađe kroz vrata i ode na ulicu opet
tamo radit nered i halabuku
huahua

treća stvar o kojoj sam htjela pisati je vrijeme i kako je doba dana prebitno i odlučujuće za bilokoje aktivnosti. u neka doba dana se nema smisla nalaziti s nekim ljudima. jer nisi ni ti raspoložen a nije ni ta osoba. u druga doba dana je potpuno legitimno. a treća doba dana si skoncentriraniji za rad i ak recimo kažeš ma jebeš u 7 ću se dić i to napravit možeš bit siguran da ćeš u 7 ujutro jednako lako to odjebat.
eto već mi curi vrijeme moram ić radit
a svjesna sam da je oko 6,7 najbolje doba za jogu i neku kasnodnevnu regeneraciju i kreativan izričaj recimo, pisanje posta na blogu.
isto kao što mi je oko 12 najbolje doba za ručak, a 8 za buđenje. šta reć.

- 17:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.03.2014., ponedjeljak

napij se istine ~~

You have a relationship with someone and you think that the purpose of this relationship is to be personal. Big mistake. The purpose of the real relationship is to know God, to find God in each other’s company.
And then your relationship slowly decays because it becomes too personal. Every relationship that is too personal becomes decay, it becomes toxic.
A relationship has to bring out the weaknesses in you in a way that most other relationships can’t do. A relationship you have with somebody in an intimate romantic relationship is a particular tool of consciousness to pull out the last bit of dirt out of you, to show where you are still attached to some projection, to some fantasy and to bring it out so you can see it, because only such a relationship will really become beautiful if you look at these things and you grow from them...

Mooji, February 2014


Mooji, I want to do God's will. How can I serve God and do His will?

First, you must empty yourself of your own will and then God can enter and flow through you as your own natural existence.
Know this: the one who is empty of the sense of personal will finds God everywhere.

~ Mooji


"If you want to marry, marry God. He always looks beautiful, always speaks the truth, always does what is good for you, always puts you first, always shows you when you are not true, always encourages you to be true.."

Mooji, February 2014


All is Self.
The only difference between "you" and "me"
are the words and concepts of "you" and "me."
Self in you is the Self in all Beings.
The Source of everything is the same and this is Self,
this is love and compassion.
From Self try to go anywhere.

"I am the ocean and all forms seen
are my waves dancing on me," this is knowledge.
When waves rise the ocean loses nothing.
and when waves fall the ocean gains nothing.
As waves play so the ocean plays.
I am ocean, I am water, I am wave;
separation between water and ocean and wave cannot exist!
There are no differences, no disturbances, no one to be disturbed.
Giving rise to 'I', or any other thought, is giving rise to wave.
Water remains water so allow everything to be, for it is your Self.
As a river discharges into ocean, discharge into what you are:
Happiness, Bliss, Being, Cosmos.
Here is only Awareness,
Here only Self is.

~ Papaji



- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.03.2014., srijeda

lucidni snovi

prije par dana točnije u subotu ako je danas srijeda
sam počela spavati na dormeo renew nadmadracu. imamo ga već par godina i stoji tako neiskorišten i iskreno sam bila protiv njega zato jer sam u nekom trenutku svog života
imala neku fiks ideju da se moram naučit spavat u svim uvjetima da mi bude lakše na kampiranju
i onda sam prestala rolete spuštat i počela spavat bez jastuka nepokrivena na glupom nekom madracu
i tako i onda sam fakat postala otporna i to je kul
i onda sam neki dan slučajno zaspala u dnevnom na tom nekom krevetukaučuštolije koji stoji tamo s tim dormeom na koji kad legneš
stvarno svinjski se razliješ koda si na drogama pa izgubiš pojam o živćanom sustavu i slično
sam utoneš u sve nema razlike di ti je lakat di ti je kolino
što dok na tvrdom spavaš itekako sve osjetiš, obično spavam ko mumija nepomaknuto, nema luksuza okretanja ko komad mesine, kak da facu na kamen odložiš (spavala sam jednom na golom kamenu, i to nagnutom, na ižu, jednom)
(uvijek se sjetim antifašista s tim ekstremnim spavanjem koji zaspi bilogdje bilokad u bilokakvim uvjetima i nekako me to impresionira, no nema veze)
ovu particular subotu sam slučajno, lišena prava svog kreveta, jer je nenadani gost nenadano zaspao na njemu kako se to zna tu i tamo desiti u mom sobičku, prilegla na taj dormeo i utonula u njega kao da me usisala crna rupa, to kao da postaneš nesvjestan tijela, ne znam kako drukčije opisati
memory foam se to sranje zove i ne mogu reć da djeluje prirodno al jebajga sad
i tako sam nekako čudno spavala, polunisam jer sam bila uzbuđena što osjećam te nove senzacije ležanja
ali svejedno sam se osjećala odmoreno ujutro
i reko hajmo probat i otfuram taj nadmadrac na svoj krevet i ono, eksperiment dan 001.

i sad, danas je srijeda.
da. mislim, oke je, ne znam što da kažem za taj madrac. ful čudno, ful drukčije, san mi je ful ful lakši i to je možda jer se nisam naviknula na ovakve buržujske luksuze, ali što se dogodilo
lagani san, lagani snovi, lucidni snovi
noćas sam imala 6 lucidnih snova
a prije u životu sam drito jednom (1) imala pravi lucidni san, da sam shvatila da sanjam i da se nisam probudila, a druge puteve dok bi počela naslućivati da je san bi odmah se počela budit i bilo bi gotovo
a noćas, ŠEST

ŠEST

cijelu noć, sanjam, probudim se, zaspem opet i opet ista šema, od ponoći do 9 ujutro
bolesno je bilo. znači svi su imali istu šprancu- sanjam nešto potpuno rendm, san krene potpuno rendm
i nisam nimalo svjesna da sanjam

ali- za razliku od snova inače- sve je potpuno jasno, slika je kristalno jasna, kao da gledaš neku drugu dimenziju s potpuno otvorenim očima, u filmu waking life je čini mi se super ocrtana ta pomaknutost slike, kao da je druga dimenzija
sve je nekako slično kao stvarnost ali linije su malo treperave, neke stvari su alterirane, ali dobro uklopljene unutar tvoje svijesti, kao da je to skroz normalno

i sad, sve tako teče, neka priča, košto snovi inače imaju, i onda u nekom trenutku skužim da nešto nije normalno
nešto ne štima
i shvatim
u tom trenutku da sanjam
i NE PROBUDIM SE--- to je revolucija
nego i dalje nastavim bivati u snu i pošto znam da sanjam odjednom mogu radit bilokakve pizdarije i nadam se da se neću probudit
ali što više razmišljam o tome- nadam se da se neću probudit- to se ranije probudim
moram se potpuno u snu koncentrirati na san i to što radim i prepustiti se i prestati razmišljati o "strahu" od buđenja jer ću se inače probuditi
i onda tak su u nekim snovima trajala dulje ta svjesna razdoblja, u nekima kraće, ali špranca je uvijek bila ista

sad ću otprilike opisati snove i stvari po kojima sam skužila da sanjam. neću po redu jer se ne sjećam koji je bio kad
i neće mi se dat sve, samo par

(1) sanjala sam da sam na nekom vrlo golom i kršnom suhom otoku, sve je bio krš, kuće kamene, bijeli kamen, trava spaljena, izgledao je otprilike kao izgorena strana paga ili ružan vir (jebiga). hodala sam tako s majkom njime i bilo nam je ful ful vruće i nije bilo hlada NIGDJE. gledala sam i tražila sam gdje da se sklonimo i bojala sam se da majci ne bude loše
kad sam skužila
da nema hlada ni tamo gdje bi trebalo bit hlada
štoviše, da nema ni SJENA
i to mi je bilo užasno čudno
i onda sam pogledala mamu i shvatila da ona ne bi trebala bit ovdje
i da, naravno, sanjam
(svo to vrijeme smo se nešto zajebavale)
i to mi je bilo užasno smiješno i onda sam shvatila da manipuliram snom tako da samo zamislim drukčiju okolinu, i zamislila sam
da smo na visu u uvali srebrna i nekako se krajolik promijenio u to, dočekala nas je iza ugla, bio je sumrak i zamislila sam
prekrasno toplo more i da nema nikog
i onda smo se kupale i to je bilo
tako prebrutalno kupanje da sam tako brutalno
zaželjela ljeto da sam se
probudila

(2) sjedila sam s curama na kavi i pričala sam s k. kako je nekad teško razlikovati san od jave
ona je komentirala kako nekad se i u javi zapita- što je sve ovo, je li ovo neki san
a ja sam komentirala, ma je, sve je san (košto često znam komentirati) vrlo uvjerljivi san
i rekla sam, a mislim, jebiga, kako uopće znaš dal sanjaš, to isto
i karla je rekla- pa pogledaj tamo, picard i data
i stvarno za drugim stolom su sjedili picard i data
i iskomentirala je- da sanjamo, oni bi bili glumci
ali pošto je ovo stvarnost, oni su doista picard i data.
i ja sam se isprva složila s njom i rekla sam, joj da, ma imaš pravo dobro si to primjetila
i onda par trenutaka kasnije sam shvatila da to ne drži vodu i da sanjam
i osjećala sam koda se budim ali se ipak nisam probudila
nego sam objasnila karli
ful lucidno i probuđeno da njena teorija Uopće ne drži vodu i da je zabrijala jer sanja i jer je alterirana stvarnost ali da u pravoj stvarnosti takva logika ne stoji
i onda se ona počela smijati i isto je shvatila da sanja
i to je bilo super kul jer smo obje bile probuđene unutar te faking freaky astralne dimenzije što li je to uopće ne znam
i onda sam ja rekla, e idem probat nešto
probala letjet, shvatila da mogu letjet, da me boli kurac i skočila sam kroz prozor
letila sam prvo iznad kvarta i zgrade svoje, ušla kroz prozor susjedi i popila s njom kavu, pokušala joj objasnit da je ovo san, ali nije me shvaćala
ljudi koji sanjaju unutar sna uopće ne razumiju stvari, sve im je najnormalnije, to što im uletavam kroz prozor im je najnormalnije
onda sam izletila koda je to najnormalnije
letjela sam do medike
tamo su bili neki ljudi koje znam i gledala sam što oni rade i sletjela i uzela pivu sa stola i pitala ih, kaj vam nije čudno da sam ja upravo sletjela, ali svi su tako munjeni
kao da te ni ne razumiju što pričaš
onda sam ošla dalje i došla do jednog frenda i gledala što on radi sa sobom dok nije s nama i nešto se svadio s nekim likom
i rekla sam mu filipe jel ti čudno što sam samo doletjela ovako
ali opet me nije razumio...

(3) sudjelovala sam u projektiranju neke podmornice tj broda koji se okretao vrlo sporo oko svoje osi toliko sporo da posada nije osjećala da se mijenja horizont nego se gravitacija nekako sporo prilagođavala.
onda sam uslijed tog projektiranja shvatila da to nije moguće. da gravitacija jednostavno ne funkcionira na taj način
i gledala sam oko sebe i govorila pa što je vama ljudi pa kako je to moguće molim vas neka mi netko objasni
ali mi je polu bilo neugodno jer sam zabrijala da su to neke napredne fizikalne formule koje ja ne razumijem- alterirana stvarnost u koju povjeruješ na djelu
i onda sam polako počela shvaćati, po distorziranim linijama i po sjećanju da nikad nisam sudjelovala u ovako nečem i da je nemoguće da sudjelujem u ovako nečem, da je to san
i da u stvarnosti gravitacija ne funkcionira tako
onda sam samo odmah skočila kroz prozor letit jer je to daleko najbolja stvar (pored kupanja) koju sam otkrila ovu noć
shvatiš da je san- fuck that shit, šta god se događalo, sam odleti
stvarno se isplati najviše ikad
onda sam letjela iznad raznih krajolika i gledala dolje
i sve je bilo savršeno jasno, čisto i kao što je u stvarnom svijetu

(4) joj ne da mi se više tipkat ali napisat ću kako sam shvatila da je san- vrijeme je išlo drugačije, sekunde su trajale po deset sekundi i to sam primjetila pogledavši na sat na trgu bana jelačića
da preskaču, da svakih tipa deset-dvajs sekundi zagrabe
znači prevelike dijelove sata su gutale te kazaljke
i to je tako rokalo i opet sam se okrenula karli i rekla, e jel tebi ovo čudno
ovo ne bi trebalo biti ovako
i ona nije shvaćala šta želim reć, ali sam se ja odmah sjetila
da je ovo san i opet joj objasnila da je san i ona je opet shvatila i umrla od smijeha a ljudi oko nas su blejali i nisu razumjeli ali nisu se ni čudili ničemu
i onda sam ju primila za ruku i poletjela s njom iznad trga

uff... jako jako dobro
ujutro sam se i dalje osjećala odmoreno iako mi se činilo da je noć jako dugo trajala
i kao da sam ju provela u polusnu a ne u pravom snu...

do čega je? madraca? prošlotjednog čišćenja? joge koju sam odlučila rokat svaki dan? toga da sam dan prije te noći (u utorak) pričala kako mi se nekad čini da je život san? da mi je sve nekako nadrealno i paperjasto i nekako pepeljasto i prividno?
ili sve u kombinaciji...
u svakom slučaju, rado bi još koju noć bila budni spavač
ošla gdje želim, družila se s kim želim, plovila kroz zrak u proljeće, mogućnosti su
nepregledne

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.03.2014., nedjelja

voljak

ova stvar
ovaj albun

nedavno sam gledala
neki live satsang s moojijem iz rishikesha
na kraju kojeg je mooji izrekao molitvu za sve ljude koji traže istinu da ju što prije nađu i da pređu
Zamišljene prepreke
jako je lijepo to sve bilo i na kraju su mu suze krenule mrvicu i rekao je u tihom i svetom trenutku
my heart is overflowing with love right now...

overflowing with love.

u zadnjih par dana su mi došle te misli pri percipiranju svog iskustva
a nisam ni sigurna da li je uzročno ili posljedično s obzirom na otvorenost srčane-
kad sam u sebi molila za ljude (ne znam kako da drukčije kažem nego molila ali nije to osjećaj molitve uopće niti je to molitva u klasičnom smislu riječi kao da moliš nekoga nešto ne znam ni koga ni što, više je veliki osjećaj dragosti prema toj osobi i onda joj želiš dobro i vidiš ju kako je dobro) i toliko
toliko
kada želiš dobro drugima ti se samo povećava ta ljubav
sve više i više ih voliš i sve više im želiš dobro tj vidiš to dobro u njima
i baš sam danas razmišljala u takvom trenutku
želeći dobro posebnoj posebnoj osobi koja mi je u duševnoj familiji
kako uopće
ne razumijem niti ne razmišljam o tome što te moje misli znače
i da li će imati ikakve posljedice na nju tj njega i ne znam kako ti mehanizmi funkcioniraju da li funkcioniraju
i u istoj mjeri koliko bi htjela dobro ljudima me i nije briga jer nije do mene-ma da ne duljim
sigurna sam u jednu stvar a ta je
da je ta ljubav moja
to nije ljubav koja žica i to nije ljubav koja je stvorena dobrim ponašanjem druge osobe (dobro ponašanje se podrazumijeva) nego je to nešto
što izvire iz mog bića i otvara prostore sve veće i veće da stane što više jer se samo
množi
i ne staje
i nekako se čini bezgranična
i pitam se dokle

danas sam ležala tako s dubokim utiskom i osjećajem smisla u svojoj utrobi
i pomislila sam
predajem se toj bezgraničnoj ljubavi a stvarno
te cima da joj se predaš i pomislila sam pa jebemu miša
uzmi me cijelu...

najsretniji je onaj koji voli
kako se ulozi okreću
prije sam mislila
da je bitno da me netko voli
a sad vidim
da je bitno da ja volim druge

kul :)

- 23:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.03.2014., petak

upoznati svjetlost

srela sam čovjeka. koji mi je s razgovorom i razumijevanjem materije puno pomogao u životu.
a opet, nije do njega. sasvim je jasno da je on tu samo neka vrst kanala.
kako pisati o takvom iskustvu. probala sam iz srca. ali zvuči treš stvarno.

on je potpuno prazno neomeđeno korito rijeke kroz koje teče i struji nevjerojatno nježnom i toplom silinom božanska energija ravno s izvora. da ti koliko mu dopustiš da ti da, osim kad su u pitanju kosti, tu nemaš glasa, tu ti pomogne makar sam skapao, makar se crvenio i prolazio kroz mračne uske bodljikave hodnike tvog zatvorenog zabarikadiranog srca, nosi svoju baklju i prolazi odlučno i žustro bez straha dolinom sjena smrti. jer on zna da je njegov voljeni korak ispred njega, da ga nosi u svojim rukama, da ga vodi i nadgleda, budno i neprekidno. i čisti te i zacijeljuje i svi koncepti isparavaju u zrak kao dim mirisnih štapića. a nije on taj koji čisti. on je samo..uz tebe i s tobom. sa svojim djetetom.

čežnja.
služenje.
spontana ljubav.
neprekinuta meditacija.
kaže on,
sve što radiš je za Njega*. pereš se, da bi bio čist da mu možeš služiti čist. pitaš ga, što ti se papa?
odeš u dućan i kupiš što mu se papa.

usrano je u materijalnom svijetu, kali juga. ljudi nisu ljudi. nemaju ljudi ni poštovanja jedni prema drugima. sve je naopako. trebamo naučiti prvo biti Čovjek.
biti čovjek znači živjeti u vrlini.

čežnja donosi milost
s milošću dolazi svjesnost


tako otprilike
i točno taj odabir riječi

nemaš tu šta znat, samo zavapiš
sve za Njega*! veliku staru pticu koja me gleda dok letim oko drveta i brinem se a ne trebam se brinuti za ništa jer se On stalno brine za sve.
ne daj mi da zaspem ne daj mi da zaspem
nemam vremena za spavanje
jedino što mi imamo je vrijeme
a tako ga uzaludno tratimo

svi su vaša djeca~~~~~
vaša ljubav je vaša i ne dajte nikome da vam ju uzme
a ono što tražite od drugih je manipulacija
prestanite manipulirati
počnite davati
kad će čovjek postati čovjek?
buđenje, hajde, vrijeme ističe...

poniznost i zahvalnost

raganuga bhakti!

kao da piše na koricama dnevnika mog iz budućnosti
na kojeg sam slučajno nabasala popiknula se i pala u rupu kao alisa

*
/ To. self
svemir
svijest
sve
teško je konceptualizirati ~

p.s.

novi pogled, stare riječi.
radi se o riječima sri nisargadatte maharaja

As long as you have the idea of influencing events,
liberation is not for you.

The very notion of doership, of being a cause, is bondage.
No ambition is spiritual.


znate ono kad nešto pročitate
pa vas oduševi
pa zaboravite
pa opet pročitate
nakon određenog vremena
nakon određene promjene
nakon određenih razmišljanja
i odjednom kao da vidite neke nove aspekte i istine obasjane
sa svjetlošću koje niste imali prije

kao da te riječi imaju neke sasvim druge konotacije
sasvim osvježene
(uz one stare)
(ali ona stara interpretacija je tako štura, kao u prirodi i društvu u osnovnoj školi a sad si u srednjoj i spominje se i formula fotosinteze a ne samo da postoji)

pa je tako to meni s ovim citatom bilo.
nakon gore opisanog iskustva ~

dobro je to

- 19:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.03.2014., nedjelja

neki ljudi su radišni

svojedobno mi je đotiši rekao da sam se vratila u ovaj život s jednom zadnjom misijom- da spoznam da sreća ne leži u ovozemaljskim užicima. = cugi, duvki, kocki, lovi, neumjerenosti u hrani i pilu, raskalašenom životu, izlascima, itd.
da sam u prošlom životu bila raspušteni umjetnik ala caravaggio i da se zato u ovom životu zanimam za slične stvari (art n shit). da sam se vratila da naučim da nije sreća biti u ovoj babilonskoj kulturi. aktivni membrum.
a ja to tako osjećam isto.
tako je za sve mlade, zaista i baš je došlo to u pravo vrijeme. pitam se kakav bi bio život bez izlazaka, da sam doma svaki dan u tjednu, opuštam se i čitam, bez potrebe za ispoljavanjem djevojačke energije na beskrajnim henganjima i brijanjima po medici.
u kojima zaista sretneš puno dragih ljudi, upoznaš neke nove drage ljude, a na kraju dana opet provodiš sve svoje dane većinski sam sa sobom i svejedno je što ti svi dragi ljudi misle o tebi.
ovo su jako banalne misli, iz dubokih osjećanja. zaista me roka ta karma da vjerujem da je u tim stvarima užitak, ljudskost, spas, do te mjere da mi crvi u guzici prorade oko 6 navečer ako nemam plan za dalje (vikendom)
a htjela bih da je sve utopljeno u svijet bez fejsbuka bez rifrešanja istih stranica stotinu puta bez zainteresiranog pregleda cijelog grada bez pretjerane radoznalosti, samo topla energija u koju si zavaljen i to ti je dovoljno za cijeli dan, a sve se odvija kako se treba odvijati, bez forsa u smislu moramo se vidjet jer dugo nismo i ajmo na kavu iako nemamo ništa posebno za reći jedan drugome.
kako je živjeti sam?
najveći izazov i ja mislim kad se ovlada kao vještina, najveće zadovoljstvo.
nemamo svi istu sudbu nekima je lakše nego drugima.
ja mislim da bi svisnula bez da tu i tamo spijem koju s momcima i deklama, što je odmah pokazatelj mog unutarnjeg stanja koje je i inače tako malo clingy.
hej super si mi, sad ću te upisat u mobitel i nekad zvat u subotu ujutro drrrrring sori što te budim
izlasci, cuga, dim, romantic cravings
lista za odstrijel

- 03:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv