lucidni snovi
|
prije par dana točnije u subotu ako je danas srijeda sam počela spavati na dormeo renew nadmadracu. imamo ga već par godina i stoji tako neiskorišten i iskreno sam bila protiv njega zato jer sam u nekom trenutku svog života imala neku fiks ideju da se moram naučit spavat u svim uvjetima da mi bude lakše na kampiranju i onda sam prestala rolete spuštat i počela spavat bez jastuka nepokrivena na glupom nekom madracu i tako i onda sam fakat postala otporna i to je kul i onda sam neki dan slučajno zaspala u dnevnom na tom nekom krevetukaučuštolije koji stoji tamo s tim dormeom na koji kad legneš stvarno svinjski se razliješ koda si na drogama pa izgubiš pojam o živćanom sustavu i slično sam utoneš u sve nema razlike di ti je lakat di ti je kolino što dok na tvrdom spavaš itekako sve osjetiš, obično spavam ko mumija nepomaknuto, nema luksuza okretanja ko komad mesine, kak da facu na kamen odložiš (spavala sam jednom na golom kamenu, i to nagnutom, na ižu, jednom) (uvijek se sjetim antifašista s tim ekstremnim spavanjem koji zaspi bilogdje bilokad u bilokakvim uvjetima i nekako me to impresionira, no nema veze) ovu particular subotu sam slučajno, lišena prava svog kreveta, jer je nenadani gost nenadano zaspao na njemu kako se to zna tu i tamo desiti u mom sobičku, prilegla na taj dormeo i utonula u njega kao da me usisala crna rupa, to kao da postaneš nesvjestan tijela, ne znam kako drukčije opisati memory foam se to sranje zove i ne mogu reć da djeluje prirodno al jebajga sad i tako sam nekako čudno spavala, polunisam jer sam bila uzbuđena što osjećam te nove senzacije ležanja ali svejedno sam se osjećala odmoreno ujutro i reko hajmo probat i otfuram taj nadmadrac na svoj krevet i ono, eksperiment dan 001. i sad, danas je srijeda. da. mislim, oke je, ne znam što da kažem za taj madrac. ful čudno, ful drukčije, san mi je ful ful lakši i to je možda jer se nisam naviknula na ovakve buržujske luksuze, ali što se dogodilo lagani san, lagani snovi, lucidni snovi noćas sam imala 6 lucidnih snova a prije u životu sam drito jednom (1) imala pravi lucidni san, da sam shvatila da sanjam i da se nisam probudila, a druge puteve dok bi počela naslućivati da je san bi odmah se počela budit i bilo bi gotovo a noćas, ŠEST ŠEST cijelu noć, sanjam, probudim se, zaspem opet i opet ista šema, od ponoći do 9 ujutro bolesno je bilo. znači svi su imali istu šprancu- sanjam nešto potpuno rendm, san krene potpuno rendm i nisam nimalo svjesna da sanjam ali- za razliku od snova inače- sve je potpuno jasno, slika je kristalno jasna, kao da gledaš neku drugu dimenziju s potpuno otvorenim očima, u filmu waking life je čini mi se super ocrtana ta pomaknutost slike, kao da je druga dimenzija sve je nekako slično kao stvarnost ali linije su malo treperave, neke stvari su alterirane, ali dobro uklopljene unutar tvoje svijesti, kao da je to skroz normalno i sad, sve tako teče, neka priča, košto snovi inače imaju, i onda u nekom trenutku skužim da nešto nije normalno nešto ne štima i shvatim u tom trenutku da sanjam i NE PROBUDIM SE--- to je revolucija nego i dalje nastavim bivati u snu i pošto znam da sanjam odjednom mogu radit bilokakve pizdarije i nadam se da se neću probudit ali što više razmišljam o tome- nadam se da se neću probudit- to se ranije probudim moram se potpuno u snu koncentrirati na san i to što radim i prepustiti se i prestati razmišljati o "strahu" od buđenja jer ću se inače probuditi i onda tak su u nekim snovima trajala dulje ta svjesna razdoblja, u nekima kraće, ali špranca je uvijek bila ista sad ću otprilike opisati snove i stvari po kojima sam skužila da sanjam. neću po redu jer se ne sjećam koji je bio kad i neće mi se dat sve, samo par (1) sanjala sam da sam na nekom vrlo golom i kršnom suhom otoku, sve je bio krš, kuće kamene, bijeli kamen, trava spaljena, izgledao je otprilike kao izgorena strana paga ili ružan vir (jebiga). hodala sam tako s majkom njime i bilo nam je ful ful vruće i nije bilo hlada NIGDJE. gledala sam i tražila sam gdje da se sklonimo i bojala sam se da majci ne bude loše kad sam skužila da nema hlada ni tamo gdje bi trebalo bit hlada štoviše, da nema ni SJENA i to mi je bilo užasno čudno i onda sam pogledala mamu i shvatila da ona ne bi trebala bit ovdje i da, naravno, sanjam (svo to vrijeme smo se nešto zajebavale) i to mi je bilo užasno smiješno i onda sam shvatila da manipuliram snom tako da samo zamislim drukčiju okolinu, i zamislila sam da smo na visu u uvali srebrna i nekako se krajolik promijenio u to, dočekala nas je iza ugla, bio je sumrak i zamislila sam prekrasno toplo more i da nema nikog i onda smo se kupale i to je bilo tako prebrutalno kupanje da sam tako brutalno zaželjela ljeto da sam se probudila (2) sjedila sam s curama na kavi i pričala sam s k. kako je nekad teško razlikovati san od jave ona je komentirala kako nekad se i u javi zapita- što je sve ovo, je li ovo neki san a ja sam komentirala, ma je, sve je san (košto često znam komentirati) vrlo uvjerljivi san i rekla sam, a mislim, jebiga, kako uopće znaš dal sanjaš, to isto i karla je rekla- pa pogledaj tamo, picard i data i stvarno za drugim stolom su sjedili picard i data i iskomentirala je- da sanjamo, oni bi bili glumci ali pošto je ovo stvarnost, oni su doista picard i data. i ja sam se isprva složila s njom i rekla sam, joj da, ma imaš pravo dobro si to primjetila i onda par trenutaka kasnije sam shvatila da to ne drži vodu i da sanjam i osjećala sam koda se budim ali se ipak nisam probudila nego sam objasnila karli ful lucidno i probuđeno da njena teorija Uopće ne drži vodu i da je zabrijala jer sanja i jer je alterirana stvarnost ali da u pravoj stvarnosti takva logika ne stoji i onda se ona počela smijati i isto je shvatila da sanja i to je bilo super kul jer smo obje bile probuđene unutar te faking freaky astralne dimenzije što li je to uopće ne znam i onda sam ja rekla, e idem probat nešto probala letjet, shvatila da mogu letjet, da me boli kurac i skočila sam kroz prozor letila sam prvo iznad kvarta i zgrade svoje, ušla kroz prozor susjedi i popila s njom kavu, pokušala joj objasnit da je ovo san, ali nije me shvaćala ljudi koji sanjaju unutar sna uopće ne razumiju stvari, sve im je najnormalnije, to što im uletavam kroz prozor im je najnormalnije onda sam izletila koda je to najnormalnije letjela sam do medike tamo su bili neki ljudi koje znam i gledala sam što oni rade i sletjela i uzela pivu sa stola i pitala ih, kaj vam nije čudno da sam ja upravo sletjela, ali svi su tako munjeni kao da te ni ne razumiju što pričaš onda sam ošla dalje i došla do jednog frenda i gledala što on radi sa sobom dok nije s nama i nešto se svadio s nekim likom i rekla sam mu filipe jel ti čudno što sam samo doletjela ovako ali opet me nije razumio... (3) sudjelovala sam u projektiranju neke podmornice tj broda koji se okretao vrlo sporo oko svoje osi toliko sporo da posada nije osjećala da se mijenja horizont nego se gravitacija nekako sporo prilagođavala. onda sam uslijed tog projektiranja shvatila da to nije moguće. da gravitacija jednostavno ne funkcionira na taj način i gledala sam oko sebe i govorila pa što je vama ljudi pa kako je to moguće molim vas neka mi netko objasni ali mi je polu bilo neugodno jer sam zabrijala da su to neke napredne fizikalne formule koje ja ne razumijem- alterirana stvarnost u koju povjeruješ na djelu i onda sam polako počela shvaćati, po distorziranim linijama i po sjećanju da nikad nisam sudjelovala u ovako nečem i da je nemoguće da sudjelujem u ovako nečem, da je to san i da u stvarnosti gravitacija ne funkcionira tako onda sam samo odmah skočila kroz prozor letit jer je to daleko najbolja stvar (pored kupanja) koju sam otkrila ovu noć shvatiš da je san- fuck that shit, šta god se događalo, sam odleti stvarno se isplati najviše ikad onda sam letjela iznad raznih krajolika i gledala dolje i sve je bilo savršeno jasno, čisto i kao što je u stvarnom svijetu (4) joj ne da mi se više tipkat ali napisat ću kako sam shvatila da je san- vrijeme je išlo drugačije, sekunde su trajale po deset sekundi i to sam primjetila pogledavši na sat na trgu bana jelačića da preskaču, da svakih tipa deset-dvajs sekundi zagrabe znači prevelike dijelove sata su gutale te kazaljke i to je tako rokalo i opet sam se okrenula karli i rekla, e jel tebi ovo čudno ovo ne bi trebalo biti ovako i ona nije shvaćala šta želim reć, ali sam se ja odmah sjetila da je ovo san i opet joj objasnila da je san i ona je opet shvatila i umrla od smijeha a ljudi oko nas su blejali i nisu razumjeli ali nisu se ni čudili ničemu i onda sam ju primila za ruku i poletjela s njom iznad trga uff... jako jako dobro ujutro sam se i dalje osjećala odmoreno iako mi se činilo da je noć jako dugo trajala i kao da sam ju provela u polusnu a ne u pravom snu... do čega je? madraca? prošlotjednog čišćenja? joge koju sam odlučila rokat svaki dan? toga da sam dan prije te noći (u utorak) pričala kako mi se nekad čini da je život san? da mi je sve nekako nadrealno i paperjasto i nekako pepeljasto i prividno? ili sve u kombinaciji... u svakom slučaju, rado bi još koju noć bila budni spavač ošla gdje želim, družila se s kim želim, plovila kroz zrak u proljeće, mogućnosti su nepregledne |
