neki ljudi su radišni
|
svojedobno mi je đotiši rekao da sam se vratila u ovaj život s jednom zadnjom misijom- da spoznam da sreća ne leži u ovozemaljskim užicima. = cugi, duvki, kocki, lovi, neumjerenosti u hrani i pilu, raskalašenom životu, izlascima, itd. da sam u prošlom životu bila raspušteni umjetnik ala caravaggio i da se zato u ovom životu zanimam za slične stvari (art n shit). da sam se vratila da naučim da nije sreća biti u ovoj babilonskoj kulturi. aktivni membrum. a ja to tako osjećam isto. tako je za sve mlade, zaista i baš je došlo to u pravo vrijeme. pitam se kakav bi bio život bez izlazaka, da sam doma svaki dan u tjednu, opuštam se i čitam, bez potrebe za ispoljavanjem djevojačke energije na beskrajnim henganjima i brijanjima po medici. u kojima zaista sretneš puno dragih ljudi, upoznaš neke nove drage ljude, a na kraju dana opet provodiš sve svoje dane većinski sam sa sobom i svejedno je što ti svi dragi ljudi misle o tebi. ovo su jako banalne misli, iz dubokih osjećanja. zaista me roka ta karma da vjerujem da je u tim stvarima užitak, ljudskost, spas, do te mjere da mi crvi u guzici prorade oko 6 navečer ako nemam plan za dalje (vikendom) a htjela bih da je sve utopljeno u svijet bez fejsbuka bez rifrešanja istih stranica stotinu puta bez zainteresiranog pregleda cijelog grada bez pretjerane radoznalosti, samo topla energija u koju si zavaljen i to ti je dovoljno za cijeli dan, a sve se odvija kako se treba odvijati, bez forsa u smislu moramo se vidjet jer dugo nismo i ajmo na kavu iako nemamo ništa posebno za reći jedan drugome. kako je živjeti sam? najveći izazov i ja mislim kad se ovlada kao vještina, najveće zadovoljstvo. nemamo svi istu sudbu nekima je lakše nego drugima. ja mislim da bi svisnula bez da tu i tamo spijem koju s momcima i deklama, što je odmah pokazatelj mog unutarnjeg stanja koje je i inače tako malo clingy. hej super si mi, sad ću te upisat u mobitel i nekad zvat u subotu ujutro drrrrring sori što te budim izlasci, cuga, dim, romantic cravings lista za odstrijel |
