mehanizmi srca
|
ne znam zašto me snalazi kleta sudba s faksom u zadnje vrijeme, zapravo znam da saturn roka zadnja dva dana, do sutra, pa se nadajmo da će vjetar povoljnije zapuhati. u biti... smiješno mi je kak u mom životu me najjače frustriraju te neke "službene" stvari točnije realni događaji i akcije reakcije potegneš negdje pa ja reagiram u suprotnom smjeru, čista karma. frustriram se oko faksa, i sa stopostotnom sigurnošću mogu reć da da ga nema, da ne bi ni bilo frustracije. nije situacija neka da bi me frustriralo nešto drugo, jer ne bi. ja u svom nultom stanju koje nije uzburkano valovima života sam potpuno smirena i sretna i tako bezbrižna i zadovoljna i toliko nekad oduševljena ljepotom prirode i svemira i glazbe da bi plakala od sreće, stvarno. i onda me jebu i jebu i ja to izdržavam bezbedno i radim što se traži od mene zbog očuvanja svetosti društvene konvencije, svo to vrijeme jebući im mater zlim okom i čitajući njihove slabosti kao abecedu. al me i dalje jebu, i dalje oni imaju moć, a ne ja, a sve im to pružam dobrovoljno igrajući ulogu podređenosti autoritetu i PLAĆAJUĆI (ne ja, otac) za takve tretmane, a znam da sam za tri koplja pametnija od njih (istina je) i vidim više od tih starih egocentričnih malih kurčeva koje nadomještaju hineći dominaciju (nisu svi takvi, al neki ipak jesu) i onda si mislim- jesi li zaista pametnija ako se živciraš e pa onda čovjek vidi što je prava pamet a što je ova analitička... pamet kao takva i analitičko oko je samo alat koji olakšava tvojoj pravoj prirodi da egzistira u materijalnim okolnostima... prava pamet neće dopustit nikakvu frustraciju svom biću jer je svjesna njegove prave vrijednosti koja je apsolutna i iznad svega pa pogotovo iznad banalnih svakodnevnih tekovina karme nego razmišljala sam zapravo kako često puta pišem o pizdarijama i u blog editor i ovak o tim umnim analitičkim tekovinama a zapravo bi htjela izražavati ono što mi duboko leži u duši a često puta izbjegavam izražaj onoga što mi leži u duši iz straha od ogoljenosti, izloženosti, jadnosti no kako je ova godina krenula u tonu suočavanja i kako zapravo mislim da demoni trebaju izać van a ne ostat zakopani kolika god jadnost iza toga stajala ne može biti toliko jadna koliko ignoriranje istine i stvarnosti jer si onda potpuni mekušac i ivica beskičmanović a mislim tak svejedno jel jesi na velikoj slici stvari ali čisto jer se ja bolje osjećam verbalizirajući i stavljajući na svijetlo dana ono što postoji da jasnije vidiš i nekako jasnije možeš mmda, da imam energije pisala bih o dubokoj strasti pisala bih o svim hormonskim tripovima i kako oni izražavaju i javljaju se ne sami zbog sebe nego da su oni posljedični kao vibracija odaslana iz dubine a ovo je tako jako površno i samo kiks, posljednji kiks posljednje mreškanje površine vode kad ju kamen uzburka a on već potone na dno pisala bih o kamenu. i znam da je to tako u stvarnosti i da je duboka strast ono iz čega te vibracije izranjaju a da duboka strast izranja iz nečeg što ja još ne vidim i ne mogu vidjeti i koliko god konceptualno razmišljala i hormonskih tripova izbrojala, stvarno moja svijest ordinira unutar sebe i ne može bar ne u stanju u kojem sam trenutno vidjeti dublju istinu pa je sve to i dalje mreškanje vode ali znam i to i s iskustvom, uvjerenjem i intuitivno da postoji nešto iza toga puno puno zgusnutije energetski potentnije, dublje, tiše i sveprisutnije, kao zvuk diđeridua a govorim sad o toj dubokoj strasti. to bi bila tema možda će i bit jednom. šta da čovjek radi, kad ne može ništa... moš sam čekat da prođe kada i koliko, nemam pojma ali imam neki osjećaj da još nije ni počelo kak spada a da ja radim sve što je u mojoj moći da se ne suočim s time potpuno spontano i nekontrolirano ego nikad ne želi ništa zaista dobro za tebe najdublje uranjanje, to je bilo taj jedan četvrtak... čujem starog u drugoj sobi priča na telefon i kaže "pa to ti je on. stil je karakter, karakter je stil" istinito i mudro, referirao se na "stil pisanja", ali vrijedi na više varijanti. osjetila sam ponos upravo, iako nije mojih ruku djelo, al brate, kužim točno tu rečenicu i baš mi je drago, ton je postignut |
