ne znam zašto me snalazi kleta sudba s faksom u zadnje vrijeme, zapravo znam da saturn roka zadnja dva dana, do sutra, pa se nadajmo da će vjetar povoljnije zapuhati.
u biti... smiješno mi je kak u mom životu me najjače frustriraju te neke "službene" stvari točnije realni događaji i akcije reakcije potegneš negdje pa ja reagiram u suprotnom smjeru, čista karma.
frustriram se oko faksa, i sa stopostotnom sigurnošću mogu reć da da ga nema, da ne bi ni bilo frustracije.
nije situacija neka da bi me frustriralo nešto drugo, jer ne bi.
ja u svom nultom stanju koje nije uzburkano valovima života sam potpuno smirena i sretna i tako bezbrižna i zadovoljna
i toliko nekad oduševljena ljepotom prirode i svemira i glazbe da bi plakala od sreće, stvarno.
i onda me jebu i jebu i ja to izdržavam bezbedno i radim što se traži od mene zbog očuvanja svetosti društvene konvencije, svo to vrijeme jebući im mater zlim okom i čitajući njihove slabosti kao abecedu. al me i dalje jebu, i dalje oni imaju moć, a ne ja, a sve im to pružam dobrovoljno igrajući ulogu podređenosti autoritetu i PLAĆAJUĆI (ne ja, otac) za takve tretmane, a znam da sam za tri koplja pametnija od njih (istina je) i vidim više od tih starih egocentričnih malih kurčeva koje nadomještaju hineći dominaciju (nisu svi takvi, al neki ipak jesu)
i onda si mislim- jesi li zaista pametnija
ako se živciraš
e pa onda čovjek vidi što je prava pamet a što je ova analitička... pamet kao takva i analitičko oko je samo alat koji olakšava tvojoj pravoj prirodi da egzistira u materijalnim okolnostima... prava pamet
neće dopustit nikakvu frustraciju svom biću jer je svjesna njegove prave vrijednosti koja je apsolutna i iznad svega pa pogotovo iznad banalnih svakodnevnih tekovina karme
nego
razmišljala sam zapravo kako često puta pišem o pizdarijama i u blog editor i ovak o tim umnim analitičkim tekovinama
a zapravo bi htjela izražavati ono što mi duboko leži u duši
a često puta izbjegavam izražaj onoga što mi leži u duši iz straha od
ogoljenosti, izloženosti, jadnosti
no
kako je ova godina krenula u tonu suočavanja
i kako zapravo mislim da demoni trebaju izać van a ne ostat zakopani
kolika god jadnost iza toga stajala
ne može biti toliko jadna koliko ignoriranje istine i stvarnosti jer si onda potpuni mekušac i ivica beskičmanović
a mislim tak svejedno jel jesi na velikoj slici stvari ali čisto jer se ja bolje osjećam
verbalizirajući i stavljajući na svijetlo dana
ono što postoji da jasnije vidiš i nekako jasnije možeš
mmda,
da imam energije pisala bih o dubokoj strasti
pisala bih o svim
hormonskim tripovima i kako oni
izražavaju i javljaju se ne sami zbog sebe nego da su oni posljedični
kao vibracija odaslana iz dubine a ovo je tako jako površno i samo kiks, posljednji kiks
posljednje mreškanje površine vode kad ju kamen uzburka a on već potone na dno
pisala bih o kamenu.
i znam da je to tako u stvarnosti i da je duboka strast
ono iz čega te vibracije izranjaju
a da duboka strast izranja
iz nečeg što ja još ne vidim
i ne mogu vidjeti
i koliko god konceptualno razmišljala i hormonskih tripova izbrojala, stvarno moja svijest ordinira unutar sebe i ne može bar ne u stanju u kojem sam trenutno vidjeti dublju istinu
pa je sve to i dalje mreškanje vode
ali znam i to i s iskustvom, uvjerenjem i intuitivno da postoji nešto iza toga puno puno zgusnutije
energetski potentnije, dublje, tiše i sveprisutnije, kao zvuk diđeridua
a govorim sad o toj dubokoj strasti. to bi bila tema
možda će i bit jednom. šta da čovjek radi, kad ne može ništa...
moš sam čekat da prođe
kada i koliko, nemam pojma
ali imam neki osjećaj da još nije ni počelo kak spada a da ja radim sve što je u mojoj moći da se ne suočim s time
potpuno spontano i nekontrolirano
ego nikad ne želi ništa zaista dobro za tebe
najdublje uranjanje, to je bilo taj jedan četvrtak...
čujem starog u drugoj sobi priča na telefon i kaže "pa to ti je on. stil je karakter, karakter je stil"
istinito i mudro, referirao se na "stil pisanja", ali vrijedi na više varijanti. osjetila sam ponos upravo, iako nije mojih ruku djelo, al brate, kužim točno tu rečenicu i baš mi je drago, ton je postignut
Post je objavljen 08.01.2014. u 22:39 sati.